
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 60/2019
31.03.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u vanparničnom postupku predlagača AA, sa prebivalištem u ..., čiji je punomoćnik Dušan Siljanović, advokat iz ... i BB, iz ..., čiji je punomoćnik Gordana Milojević, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača Grada Požarevca, čiji je zastupnik Gradsko javno pravobranilaštvo Požarevac i GP „STIG“ a.d. Požarevac, čiji je punomoćnik Jovan Stanojević, advokat iz ..., radi određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost, odlučujući o revizijama predlagača izjavljenim protiv rešenja Višeg suda u Požarevcu Gž 447/18 (1993) od 20.09.2018. godine, u sednici održanoj 31.03.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDA SE rešenje Višeg suda u Požarevcu Gž 447/18 (1993) od 20.09.2018. godine i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Požarevcu R1 258/2017 od 08.02.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je predlog predlagača i obavezani su protivnici predlagača da na ime eksproprisane nepokretnosti kp.br. ... KO ..., koja je podeljena na kp.br. ... i ..., ukupne površine 14,26 ari, solidarno isplate predlagačima svakom po ½ od ukupnog iznosa od 38.901.280,00 dinara, u skladu sa izveštajem Poreske uprave Filijale Požarevac od 07.04.2017. godine, prema kome je vrednost zemljišta procenjena na iznos od 2.728.000,00 dinara po aru, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, obavezani su protivnici predlagača da solidarno naknade troškove vanparničnog postupka predlagačima i to predlagaču AA u visini od 240.750,00 dinara a predlagaču BB u visini od 354.000,00 dinara.
Rešenjem Višeg suda u Požarevcu Gž 447/18 (1993) od 20.09.2018. godine, stavom prvim izreke, preinačeno je prvostepeno rešenje, tako što je odbijen, kao neosnovan predlog predlagača AA i BB za određivanje naknade na ime eksproprisane nepokretnosti kp.br. ... KO ..., koja je sada podeljena na kp.br. ... i kp.br. ... KO ... Stavom drugim izreke, odlučeno je da će se o troškovima vanparničnog postupka odlučiti posebnim rešenjem.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu predlagači su blagovremeno izjavili revizije, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje na osnovu člana 408. u vezi člana 420. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 87/18), u vezi člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku – ZVP („Službeni glasnik SRS“, br. 25/82, 48/88 i „Službeni glasnik RS“, br. 46/95, 106/15) i utvrdio da su revizije osnovane.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem o nacionalizaciji od 12.06.1959. godine, kp.br. ..., površine 14,37 ari, proglašena je za gradsko građevinsko zemljište. Pravnosnažnim i izvršnim rešenjem Sektretarijata za finansije NOO Požarevac od 12.01.1960. godine, utvrđeno je da je danom 26.12.1958. godine, kao danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta nacionalizovana i postala društvena svojina parcela br. ..., u površin od 14,37 ari, od čega pod zgradom 5,06 ari, dvorištem 5,00 ari i voćnjakom 1. klase 4,31 ar, upisane u ZKUL br. ..., kao vlasništvo umobolne VV, žene GG, rođene ... iz ..., a tako isto i u p.l. br. ... KO ... Nakon izvršene nacionalizacije parcele br. ... KO ..., Opština ... je zaključila ugovor o davanju gradskog građevinskog zemljišta na korišćenje 22.12.1968. godine Preduzeću za privredno poslovanje stambenim zgradama u društvenoj svojini Požarevac za izgradnju stambeno - poslovne zgrade, a u članu 1. tački 8. ugovora navedeno je da se kp.br.. .. u površini 14,37 ari daje na trajno korišćenje u svrhu izgradnje poslovano - stambene zgrade, u cilju izgradnje poslovno – stambene zgrade na parceli ... KO .... SO ..., Odeljenje za upravne poslove donelo je rešenje 02.12.1969. godine, kojim daje urbanističku saglasnost GP „STIG“ Požarevac, za izgradnju objekta na kp.br. ..., ... i ... KO ..., koje su nastale od matične kp. br. ... KO ... Dopunskim rešenjem od 23.03.1970. godine, dopunjeno je rešenje od 02.12.1969. godine, kojim se takođe tretira kp.br. ... KO .... Rešenjem Odeljenja za upravne poslove od 15.07.1970. godine odobreno je GP „STIG“ Požarevac da može da izgradi poslovnu zgradu na Trgu ..., ... u ..., prema datoj urbanističkoj saglasnosti, dok se u tački 1. alineja 1. navodi: “Objekat izgraditi u svemu prema lokaciji, datim urbanističkim uslovima i delovima kp.br. ..., ... ... KO ...“. GP „STIK“ Požarevac i Stambeno preduzeće Požarevac su doneli rešenje 29.10.1970. godine i 27.10.1970. godine, kojim se vrši primopredaja i konačni obračun objekta ..., pri čemu se svim projektima i konačnim rešenjima tretira parcela ... KO ... u površini od 14,37 ari. Prema ZKUL 4888 od 19.02.1991. godine, ZK telo pod 1. - društvena svojina kp. br. ..., a vlasnik ZK tela pod 2. - DD sa ½ i ĐĐ sa ½, kuća sa zgradom na navedenim parcelama, te da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu. Rešenjem Odeljenja za imovinsko pravne poslove SO Požarevac od 16.06.1993. godine, koje je postalo izvršno 14.07.1993. godine u korist Opštine Požarevac, a za potrebe GP „STIG“ Požarevac, radi izgradnje poslovnog objekta „Poslovni centar –STIG“ ekspropisane su kuća, kućište i dvorište na kp.br. ..., ... i ... KO ... od zemljišnoknjižnih vlasnika i korisnika ĐĐ sa ½ i DD sa 1/2, a u rešenju je navedeno da je opšti interes utvrđen opštim aktom, detaljnim urbanističkim planom EE u ... od 07.02.1991. godine, radi izgradnje poslovnog objekta – Poslovni centar „STIG“ u Požarevcu. Navedeno rešenje je u toku postupka bilo osporeno i vođen je upravni spor i postupak, koji su okončani donošenjem presude Upravnog suda U 22086/10 od 26.01.2012. godine, kojim je odbijena tužba. Na osnovu donetog rešenja o eksproprijaciji Opštinski sud u Požarevcu je zaključkom Dn 846/93-206 od 24.07.1993. godine dozvolio i izvršio uknjižbu prava vlasništva u ZKUL br. ... KO ... za zemljišnoknjižno telo u A listu pod 2. u korist GP „STIG“ iz Požarevca.
Katastarska parcela br. ... od njenog nastanka osnivanjem prvobitne evidencije katastra zemljišta bila je upisana kao kuća broj ... i zgrada u ... ulici površine 0.07,14 ha, dvorište površine 0.05,00 ha i voćnjak treće klase površine 0.02,23 ha, ukupne površine 0.14,37 ari na ime ŽŽ iz ... sa 1/1, a od 1957. godine na ime VV iz ... sa 1/1, i navedeno je da je zemljište nacionalizovano i da je upisana društvena svojina, a da korisnik ostaje isti, tj. VV iz ... Na osnovu rešenja Dn 1289/64 od 30.05.1964. godine izvršena je promena korisnika, i upisane su DD sa ½ i ĐĐ sa ½, koje stanje je do 1970. godine, kada je izvršena deoba kp.br. ... na kp.br. ... u površini od 0.11.37 ha i na kp.br. ... u površini 0.03,00 ha i obe su ostale upisane na dotadašnje korisnike. Nakon toga, izvršena je deoba 1991. godine i to kp.br. ... površine 0.11,37 ha na kp.br. ... u površini od 0.04,44 ha i na kp.br. ... u površini od 0.06,91 ha, koje su ostale upisane na dotadašnje korisnike.
Predlog za određivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost podnet je 09.12.1993. godine od strane pravnih prethodnika predlagača.
Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odredio naknadu za eksproprisanu nepokretnost kp.br. ... KO ..., koja je podeljena na kp.br ... i ..., ukupne površine 14,26 ari, u visini od 38.901.280,00 dinara, smatrajući da predlagačima pripada pravo na naknadu za eksproprisanu nepokretnost po osnovu pravnosnažnog i izvršnog rešenja o eksproprijaciji od 16.06.1993. godine, na osnovu člana 134. Zakona o vanparničnom postupku, a da protivnici predlagača nisu dokazali da je pravnim prethodnicima predlagača isplaćena naknada za eksproprisanu nepokretnost.
Drugostepeni sud je preinačio prvostepeno rešenje i odbio, kao neosnovan predlog predlagača za isplatu naknade, sa obrazloženjem da su pravnim prethodnicima predlagača eksproprisani objekti - kuće i tri parcele (kp.br. 1594/1, ... i ... KO ...), da rešenje o eksproprijaciji podrazumeva da je isto konačno i da postoji obaveza da se konačnošću rešenja o eksproprijaciji ekspropisane nepokretnosti predaju Opštini Požarevac, odnosno Gradu Požarevcu, pa pošto je izostala predaja nepokretnosti po osnovu eksproprijacije, da nema obaveze protivnika predlagača Grada Požarevca da po tom osnovu isplati naknadu, kao i da je očigledno, s bzirom na izvršenu nacionalizaciju, da su pravni prethodnici predlagača predali u društvenu svojinu predmetne nepokretnosti i da nakon toga nisu bili ni vlasnici ni korisnici, osim što su sa tim pravom ostali upisani u javnim knjigama. Drugostepeni sud je dalje smatrao da je rešenje o eksproprijaciji doneto kako bi se usaglasio upis stvarnog prava u javnim knjigama, odnosno da bi se iz zemljišne knjige ispisali pravni prethodnici predlagača, a da bi se upisao protivnik predlagača, a da do primopredaje zemljišta – ispunjenje obaveza iz rešenja o eksproprijaciji nikada nije došlo, jer izvršenje rešenja nije bilo moguće sprovesti, s obzirom da su pravni prethodnici predlagača lišeni poseda kp.br. ... KO ... sa pripadajućim objeketima još 1967. godine, tako da oni nikada nisu ni mogli da predaju u posed predmetnu nepokretnost protivniku predlagača GP „STIG“ iz Požarevca, kao i da nije utvrđen ni opšti interes, koji mora biti utvrđen prema odredbi člana 20. u vezi člana 1. Zakona o eksproprijaciji koji je bio u primeni u vreme donošenja rešenja o eksproprijaciji.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda drugostepeni sud je pogrešno primenio materijalno pravo, zbog čega ni činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.
Članom 58 Ustava utvrđeno je da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona (stav 1.), da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona, uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne (stav 2.).
Član 1. Protokola 1. uz Evropsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koji garantuje pravo na imovinu, predviđa: da svako fizičko i pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine, i da niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava (stav 1.), da prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulisala korišćenje imovine u skladu s opštim interesima ili da bi obezbedila naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni (stav 2.)
Članom 1. stavom 1. Zakona o eksproprijaciji („Službeni glasnik SRS“ br. 40/84, 53/87), koji se primenjivao u vreme kada je doneto rešenje o eksproprijaciji predmetne nepokretnosti, bilo je propisano da nepokretnosti na kojima postoji pravo svojine mogu se uz pravičnu naknadu eksproprisati ili se to pravo može ograničiti kada je to potrebno radi izgradnje privrednih, stambenih, komunalnih, zdravstvenih, prosvetnih i kulturnih objekata, objekata narodne odbrane i drugih objekata od opšteg interesa. Članom 2. istog zakona, bilo je propisano da nepokretnostima, u smislu ovog zakona, smatraju se zemljišta, zgrade i drugi građevinski objekti. Članom 3. stavom 1. istog zakona, bilo je propisano da nepokretnosti na kojima postoji pravo svojine mogu se eksproprisati ili se to pravo može ograničiti tek pošto je na način određen zakonom utvrđeno da postoji opšti interes za izgradnju objekta odnosno izvođenje drugih radova, dok je stavom 2. istog člana bilo propisano da postojanje opšteg interesa u smislu stava 1. ovog člana utvrđuje skupština društveno - političke zajednice ili drugi organ određen zakonom. Članom 28. do 39. istog zakona propisan je postupak eksproprijacije. Članom 72. Zakona o ekspropijaciji („Službeni glasnik RS“, br. 53/95, „Službeni list SRJ“, br. 16/01 i „Službeni glasnik RS“, br. 23/01 i 20/09), koji je u primeni, " propisano je da će se postupak po predlogu za eksproprijaciju koji nije pravnosnažno okončan do dana stupanja na snagu ovog zakona okončati po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona, osim u slučajevima kada postupak eksproprijacije nije pravnosnažno okončan, a u pitanju su poslovni i stambeni objekti (stav 1.), da će se postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost, u kome do dana stupanja na snagu ovog zakona nije zaključen sporazum o naknadi, odnosno nije doneta pravnosnažna sudska odluka, okončati po odredbama ovog zakona (stav 2.).
Iz napred citiranih odredbi Ustava, Protokola 1. uz Evropsku Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Zakona o eksproprijaciji sledi da je eksproprijacija pravni institut koji dozvoljava prinudni prelaz nepokretnosti iz privatne u državnu svojinu zbog opšteg interesa, uz naknadu. Opšti interes nije definisan na opšti način, već su samo dati kriterijumi kroz nabrajanje najvažnijih i najtipičnijih primera, tako što se nepokretnost može eksproprisati kada je to potrebno radi izgradnje privrednih, stambenih, komunalnih, prosvetnih, kulturnih i drugih sličnih objekata od opšteg interesa. Za eksproprisanu nepokretnost se daje pravična naknada i to po pravilu u novcu. Osnov za određivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost je postojanje pravnosnažnog rešenja o eksproprijaciji, koje donosi organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove opštine na čijoj se teritoriji nalazi nepokretnost predložena za eksproprijaciju, po prethodno sprovedenom postupku, kako je to propisano članom 31. Zakona o eksproprijaciji, koji se primenjivao u vreme donošenja rešenja o eksproprijaciji, koju odredbu sadrži i Zakon o ekspropijaciji koji je u primeni. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Odeljenja za imovinsko-pravne poslove SO Požarevac od 16.06.1993. godine u korist Opštine Požarevac, a za potrebe GP „STIG“ Požarevac, radi izgradnje poslovnog objekta „Poslovni centar – STIG“ eksproprisane su kuća, kućište i dvorište na kp.br. ..., ... i ... KO ... od zemljišnoknjižnih vlasnika i korisnika ĐĐ sa ½ i DD sa ½, pravnih prethodnika predlagača, u kom rešenju je navedeno da je opšti interes utvrđen opštim aktom, detaljnim urbanističkim planom EE u ... od 07.02.1991. godine, radi izgradnje poslovnog objekta - Poslovni centar STIG u Požarevcu, na osnovu kog rešenja je izvršena uknjižba prava vlasništva u ZKUL br. ... KO ... u korist ovde protivnika predlagača GP „STIG“ iz Požarevca. Nakon donošenja navedenog rešenja o eksproprijaciji pravni prethodnici predlagača su 09.12.1993. godine podneli predlog za određivanje naknade za ekspropisanu nepokretnost - kp.br. ... KO ..., koja je podeljena na kp.br. ... i ..., s obzirom da im nije određena naknada za eksproprisanu nepokretnost u postupku ekspropijacije. Kako, saglasno članu 133. Zakona o vanparničnom postupku predlog za određivanje naknade za eksproprisanu nepokretnost može pokrenuti i raniji sopstevnik i kako rešenjem o eksproprijaciji od 16.06.1993. godine nije regulisano pitanje naknade za eksproprisane nepokretnosi, kao ni pre donošenja rešenja o eksproprijaciji to se ne može prihvatiti kao pravilan zaključan drugostepenog suda da predlagači nemaju pravo na naknadu za eksproprisanu nepokretnost, s obzirom da protivnici predlagača nisu pružili dokaz da je pravnim prethodnicima predlagača isplaćena naknada za eksproprisane nepokretnosti, ni na osnovu rešenja o eksproprijaciji od 16.06.1993. godine, kao ni pre donošenja navedenog rešenja, kada je Opština Požarevac 22.12.1968. godine zaključila ugovor o davanju gradskog građevinskog zemljišta na korišćenje za izgradnju stambeno-poslovne zgrade, a između ostalih i predmetne parcele i kada je SO Požarevac Odeljenje za upravne poslove donelo rešenje 02.12.1969. godine, kojim daje urbanističku saglasnost GP „STIG“ Požarevac za izgradnju objekta na kp.br. ..., ... i ... KO ..., koje su nastale od kp.br. ... KO ... Stoga, kako iz navedenog sledi da je pravo svojine, odnosno korišćenja oduzeto od pravnih prethodnika predlagača u javnom interesu, utvrđenom na osnovu zakona i kako nije regulisano pitanje naknade rešenjem o ekspropijaciji, to ne znači da predlagači nemaju pravo na naknadu, s obzirom na to da protivnici predlagača nisu dostavili dokaz da je ista isplaćena.
S obzirom na to da je drugostepeni sud zbog pogrešne primene materijalnog prava pogrešno smatrao da predlagači nemaju pravo na naknadu za ekspropisane nepokretnosti, to ni činjenično stanje nije potpuno utvrđeno kada je u pitanju naknada za eksproprisanu nepokretnost, kao i ko je u obavezi da plati naknadu za eksproprisane nepokretnosti, sa kojih razloga je drugostepeno rešenje moralo da bude ukinuto i vraćeno drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbama protivnika predlagača, s tim što će drugostepeni sud imati u vidu šta se predlogom traži, koje nepokretnosti su rešenjem o eksproprijaciji od 16.06.1993. godine eksproprisane pravnim prethodnicima predlagača, kao i ko je u obavezi da plati naknadu za eksproprisane nepokretnosti.
Sa napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić