
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3136/2020
11.03.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici iz radnog spora tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ramiza Đorović, advokat u ..., protiv tuženog Centra za kulturu, turizam, omladinu i sport Opštine Tutin, koga zastupa Opštinski pravobranilac u Tutinu, radi vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 353/19 od 05.11.2019. godine, u sednici veća održanoj 11.03.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 353/19 od 05.11.2019. godine
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru, sudska jedinica u Tutinu P1 190/18 od 14.11.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 80.250,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 353/19 od 05.11.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Pazaru, sudska jedinica u Tutinu P1 190/18 od 14.11.2018. godine u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, ukinuto je rešenje o troškovima postupka i u ukinutom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Tužilac je podneo odgovor na reviziju.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu po reviziji tužioca, po odredbama člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/2018 i 18/2020) i odlučio da revizija tuženog nije osnovana.
Pobijana presuda je doneta bez bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju na kome je zasnovana pobijana odluka, tužilac je bio zaposlen kod Opštinske ustanove za sport Tutin. Skupština opštine Tutin je donela odluku o osnivanju Centra za kulturu, turizam, omladinu i sport Opštine Tutin, ovde tuženog, i to spajanjem ustanova Multimedijalnog centra, Opštinske ustanove za sport i turističke agencije „Tutin“. Članom 6. odluke predviđeno je da radnike ustanova i organizacije koje su prestale da postoje spajanjem preuzima novoosnovani tuženi. Navedeni centar je registrovan kod Privrednog suda u Kraljevu dana 22.12.2016. godine, a ustanove čijim spajanjem je nastao su brisane i prestale da postoje. Tuženi je uputio obaveštenje zaposlenima i ustanovama i organizaciji koje su prestale da postoje spajanjem, da se na osnovu člana 147. i člana 148. Zakona o radu i člana 6. Odluke o osnivanju Centra za kulturu, turizam, omladinu i sport Opštine Tutin, njihovi ugovori prenose na centar, i da radni odnos nastavljaju kod poslodavca sledbenika – Centar za kulturu, turizam, omladinu i sport, da imaju ista prava i obaveze koja su imali kod bivšeg poslodavca, i pozvao ih da potpišu ugovore o radu sa poslodavcem, kako bi stupili na rad. Tuženi je tužiocu dostavio pisanu ponudu za zaključenje ugovora o radu od 27.01.2017. godine. Tužilac nije potpisao ugovor o radu 27.01.2017. godine. Rešenjem tuženog ../2017 od 16.05.2017. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu i utvrđen je prestanak radnog odnosa kod tuženog zbog odbijanja zaključenja aneksa ugovora o radu. Pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru, sudska jedinica u Tutinu P1 575/17 od 19.12.2017. godine poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog kojim je tužiocu utvrđen prestanak radnog odnosa sa danom 15.05.2017. godine usled odbijanja zaključenja aneksa ugovora o radu.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tuženi dužan da tužioca vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, pa je usvojio tužbeni zahtev i odlučio kao u izreci. Drugostepeni sud je prihvatio za pravilne razloge prvostepene presude.
Revizijom tuženi ponavlja utvrđeni sled događaja, prema kome tužilac nije potpisao ponuđeni ugovor o radu, te mu je otkazan ugovor o radu, nakon čega je rešenje kojim je otkazan ugovor o radu poništeno. Irelevantni su navodi da je tuženi preduzeo mere propisane odredbama članova 147. do 151. Zakona o radu kako bi tužilac nastavio sa radom, posle statusne promene i da je u tom cilju slao obaveštenje o prenosu ugovora o radu sa ponudom za zaključenje novih ugovora o radu, što je tužilac odbio svojom voljom, a ne propustom tuženog, te nije stupio na rad, tako da tuženi nije mogao primeniti odredbe člana 171. i 172. Zakona o radu.
Odredbom člana 147. Zakona o radu propisano je da je u slučaju statusne promene, odnosno promene poslodavca, u skladu sa zakonom, poslodavac sledbenik preuzima od poslodavca prethodnika opšti akt i sve ugovore o radu koji važi na dan promene poslodavca. Rešenjem tuženog broj ../2017 od 16.05.2017. godine je tužiocu otkazan ugovor o radu i utvrđen prestanak radnog odnosa kod tuženog usled odbijanja zaključenja aneksa ugovora o radu, sa danom 15.05.2017. godine. To rešenje je pravnosnažnom presudom poništeno, te je tuženi dužan da tužioca vrati na rad i reintegriše ga u radni odnos kao posledicu nezakonitog prestanka radnog odnosa, po odredbi člana 191. stav 1. Zakona o radu, kojim je propisano da ako u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova, na zahtev zaposlenog, sud će odlučiti da se zaposleni vrati na rad, što je pravnosnažnom presudom i odlučeno. Stoga su irelevantni navedeni navodi revizije.
Iz iznetih razloga, na osnovu člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Tužiocu nije dosuđena naknada troškova za sastav odgovora na reviziju, jer ti troškovi nisu potrebni za vođenje parnice, u smislu odredbe člana 154. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća – sudija
Branko Stanić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić