Rev2 623/2021 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 623/2021
07.07.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić, Vesne Subić, Božidara Vujičića i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Đuro Blagojević, advokat iz ..., protiv tuženog SZR „BB“ vlasnika i preduzetnika VV iz ..., čiji je punomoćnik Dragiša Radosavljević, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2387/20 od 06.10.2020. godine, u sednici od 07.07.2021. godine, doneo je:

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2387/20 od 06.10.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kruševcu P1. 525/17 od 06.02.2019. godine, koja je ispravljena rešenjem pod istim brojem od 21.05.2020. godine, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi materijalnu štetu za vreme privremene nesposobnosti za rad i obračunate zakonske zatezne kamate ukupno 1.601.914,31 dinar, na ime izgubljene neto zarade i obračunate zakonske zatezne kamate 1.957.955,89 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 31.12.2018. godine do isplate, i da mu na ime mesečne rente plaća 21.517,00 dinara počev od 01.01.2019. godine pa ubuduće, a neisplaćene rate da mu isplati odjednom sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Stavom drugim izreke tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 590.825,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2387/20 od 06.10.2020. godine stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke kojim je tuženi obavezan na isplatu iznosa od 1.601.914,31 dinar i iznosa od 1.957.955,89 dinara, kao i iznos od 21.517,00 dinara na ime mesečne rente počev od 01.01.2019. godine pa ubuduće dok pravo ne bude izmenjeno ili ugašeno, s tim što je tuženi dužan da sve dospele neisplaćene rate isplati odjednom sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog i u stavu drugom izreke koji se odnosi na obračun i isplatu zakonske zatezne kamate, tako što je odbijen zahtev tužioca da mu tuženi na zakonsku zateznu kamatu obračunatu do dana veštačenja 31.12.2018. godine isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 31.12.2018. godine do isplate. Tuženi je obavezan da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 916.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je u preostalom delu zahtev tužioca za dosuđenje zakonske zatezne kamate od presuđenja do izvršnosti presude odbijen.

Protiv drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP, koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11). Tužilac u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu člana 154. ZPP o naknadi troškova parničnog postupka, ali se ne ukazuje na zakonske uslove za izuzetnu dozvoljenost revizije u smislu člana 404. stav 1. ZPP, a prema ovoj odredbi posebna revizija ne može se podneti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Prama članu 28. ZPP, ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

Budući da u konkrtnom slučaju zakonska zatezna kamata i troškovi postupka nisu činili glavni zahtev, iz citirane zakonske odredbe proizilazi da revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Biserka Živanović

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić