Rev 4009/2020 sticanje prava svojine

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4009/2020
25.03.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u pravnoj stvari tužilaca AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Đorđe Bendić, advokat iz ..., protiv tužene VV iz ..., čiji je punomoćnik Mersudin Alagić, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine i prava službenosti, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2592/19 od 13.05.2020. godine, u sednici održanoj 25.03.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2592/19 od 13.05.2020. godine u stavu drugom, trećem, četvrtom, petom i šestom izreke i predmet vraća istom sudu na ponovno odlučivanje u tom delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Priboju P 205/18 od 26.03.2019. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilje AA pa je utvrđeno da je ova tužilja vlasnik dela kp.br. ..., u površini od 0,0271 ha, upisane u LNKO ... na tužilju AA, kao i na delu kp.br. ..., u površini od 0,0177 ha, upisane u LN ..., KO ..., na tuženu VV, sve u merama i granicama bliže određenim ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilje AA, kojim je tražila da ima pravo službenosti prolaza, svim vrstama vozila preko poslužne parcele br. ..., upisane u LN ... KO ... na tuženu, koju čini put dužine 17 m i širine 3 m, a u korist povlasne parcele br. ..., upisane u LN ..., KO ... Stavom trećim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužioca BB, pa je utvrđeno da je ovaj tužilac vlasnik dela ... u površini od 0,0746 ha, upisane u LN ..., KO ... na tužioca BB, kao i na delu kp.br. ..., u površini od 0,0101 ha, upisane u LN ..., KO ..., na tuženu VV, sve u merama i granicama bliže određenim ovim stavom izreke. Stavom četvrtim izreke obavezana je tužena da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka od 201.975,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2592/19 od 13.05.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je žalba tužilje i prvostepena presuda potvrđena u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke ukinuta je prvostepena odluka u delu stava prvog, kojim je usvojen tužbeni zahtev tužilje AA i utvrđeno da je ona vlasnik dela kp.br. ..., u površini od 0,0271 ha, upisane u LN ..., KO ... na ovu tužilju, pa je u tom delu tužba tužilje AA odbačena, dok je stavom trećim izreke preinačena prvostepena odluka u ostalom delu stava prvog, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje AA kojim je tražila da se utvrdi da je ona vlasnik dela kp.br. ..., u površini od 0,0177 ha, upisane u LN ..., KO ..., na tuženu VV, a u merama i granicama bliže određenim ovim stavom izreke. Stavom četvrtim izreke ukinuta je prvostepena odluka u delu stava trećeg izreke, kojim je usvojen tužbeni zahtev tužioca BB i utvrđeno da je on vlasnik dela kp.br. ..., u površini od 0,0746 ha, upisane u LN ..., KO ... na ovog tužioca, pa je u tom delu tužba tužioca BB odbačena, dok je stavom petim izreke preinačena prvostepena odluka u ostalom delu stava trećeg, tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca BB kojim je tražio da se utvrdi da je on vlasnik dela kp.br. ..., u površini od 0,0177 ha, u merama i granicama bliže određenim ovim stavom izreke, upisane u LN ..., KO ..., na tuženu VV. Stavom šestim izreke obavezani su tužioci da tuženoj solidarno naknade troškove postupka od 141.450,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su izjavili reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, osporavajući je u delu kojim je odlučeno o zahtevima tužilaca za utvrđenje prava svojine na spornim parcelama.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku, primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), pa je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema činjeničnom stanju na kom je zasnovana pravnosnažna odluka u delu koji se revizijom pobija, 21.12.1978. godine sada pok. GG, muž tužilje AA, sa DD, ocem tužene, zaključio je i overio pred sudom ugovor o kupoprodaji, kojim je od njega kupio parcelu označena kao kp.br. ... Na osnovu ovog ugovora GG je uknjižen kao vlasnik ove parcele, a nakon njegove smrti, na kp.br. ..., površine 0,05,04 ha, upisana je tužilja AA, sa uselom 1/1. Dana 01.03.1978. godine, overen je pred sudom i ugovor o kupoprodaji zaključen između tužioca ĐĐ, kao kupca i oca tužene, DD, kao prodavca, kojim je kupac od prodavca kupio parcelu br. ..., a na osnovu ovog ugovora je i upisan kao vlasnik cele parcele br. ... Tužilja i njen pravni prethodnik, kao i tužilac ĐĐ, podigli su porodične kuće, svaki na svojoj kupljenoj parceli. Međutim, ocenom nalaza sudskog veštaka utvrđeno je da je 1974. godine, snimanjem i greškom katastra prilikom kartiranja, došlo do greške u određivanju granica parcela, na štetu parcela ... i ..., tako da tužioci drže delove parcela koje su kupili, ali i delove prarcele ..., koja je prema podacima u katastru, u vlasništvu tužene, i to u merama i granicama bliže određenim izrekom prvostepene presude.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, primenom člana 20. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, i utvrdio da su tužioci na osnovu pravnog posla – zaključenih ugovora o kupoprodaji, stekli pravo svojine na delovima spornih parcela, čije su mere i granice utvrđene na osnovu nalaza i mišljenja sudskog veštaka.

Pobijanom drugostepenom odlukom ukinuta je prvostepena odluka i odbačena tužba tužilaca u delu kojim su tražili da sud utvrdi da su vlasnici na delovima parcela, u traženim merama i granicama, a koje su bile predmet zaključenih ugovora o kupoprodaji (kp.br. ... i ...), uz zaključak suda da tužioci nemaju pravni interes za podnošenje tužbe sa ovakvim zahtevom, jer su već upisani kao vlasnici ovih parcela, a nisu dokazali da postoji opasnost da će tužena svojim ponašanjem povrediti neko njihovo pravo, zbog toga što je neizvesno postojanje nekog prava ili pravnog odnosa. U ostalom delu, preinačena je prvostepena presuda i odbijeni su zahtevi tužilaca, kojima su tražili da se utvrdi da imaju pravo svojine i na delovima kp.br. ..., u utvrđenim merama i granicama, uz zaključak drugostepenog suda da katastarska parcela br. ... nije bila predmet zaključenih ugovora o kupoprodaji, pa tužioci nisu ni mogli steći pravo svojine na delovima ove parcele.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se osnovano revizijom ukazuje da je pobijana odluka doneta uz pogrešnu primenu prava.

Naime, zaključenim ugovorom o kupoprodaji sa ocem tužene, pravni prethodnik tužilje kupio je parcelu br. ..., a tužilac parcelu br. ... Ocenom nalaza i mišljenja sudskog veštaka utvrđeno je da je prilikom snimanja i kartiranja, u katastru došlo do greške tako što su delovi ovih parcela ucrtani kao parcela br. ..., na kojoj je tužena vlasnik. S obzirom da zbog ove greške, od 2010. godine tužena onemogućava tužioce da koriste sporne delove parcla koje su ugovorom kupili, to suprotno stanovištu drugostepenog suda, upravo zbog postojanja razlike između stanja u katastru i faktičkog stanja, oni imaju pravni interes za podnošenje tužbe sa zahtevom da se utvrdi njihovo pravo vlasništva i na spornim delovima kupljenih parcela, u određenim merama i granicama, bez obzira što su u javnim knjigama upisani kao vlasnici istih.

Tačno je da se na osnovu člana 20. stav 1. Zakona o osnovama svojinskoprvnih odnosa („Sl. list SFRJ“ br. 6/80 ... „Sl. list SRJ“ br. 29/96 i „Sl. glasnik RS“ br. 115/05), pravo svojine stiče na osnovu pravnog posla, kao i da parcela br. ..., koja je u vlasništvu tužene, nije bila predmet zaključenih ugovora o kupoprodaji sa pravnim prethodnikom tužene. Međutim, imajući u vidu činjenično stanje utvrđeno u prvostepenom postupku, a posebno napred navedeno postojanje greške u katastru prilikom kartiranja, nije bilo mesta odbijanju tužbenog zahteva u ovom delu, bez ocene ostalih okolnosti koje su od uticaja na utvrđenje prava svojine tužilaca na spornim delovima parcele tužene. Radi pravilne ocene osnovanosti ovog dela tužbenog zahteva, sud je bio u obavezi i da oceni da li su kupci uvedeni u posed kupljenih parcela i u kojim granicama – gde je utvrđena međna granica između kupljenih parcela i kp.br. ..., kao i ko je bio u državini istih i do kada, kao i od kakvog je uticaja na osnovanost ovog dela zahteva okolnost što se i izgrađene porodične zgrade tužilaca delom nalaze i na delu kp.br. ...

Imajući u vidu da je drugostepeni sud, nepravilnom primenom člana 194. ZPP tužbe tužilaca delimično odbacio, a zbog pogrešne primene materijalnog prava u ostalom delu odbio zahteve tužilaca, kao neosnovane, zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 416. stav 2. ZPP, odlučio kao u izreci.

U ponovnom postupku, Apelacioni sud u Kragujevcu će doneti novu odluku kojom će ponovo odlučiti o žalbi tužene, imajući pri tom u vidu primedbe iz ovog rešenja.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić