
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3158/2021
14.10.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Gordane Komenić, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Vesna Petrović Marković, advokat iz ..., protiv tužene „Direktna banka“ AD Kragujevac, kao pravnog sledbenika „Piraeus banka“ AD Beograd, koju zastupa punomoćnik Jovana Dotlić, advokat iz ..., radi utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe i sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 18112/2019 od 11.09.2020. godine, u sednici održanoj 14.10.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 18112/2019 od 11.09.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 18112/2019 od 11.09.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P 3141/18 od 14.06.2019. godine, stavom prvim izreke utvrđeno je da je ništava i ne proizvodi pravno dejstvo odredba člana 1. Ugovora o stambenom kreditu broj ... zaključenog ...2007. godine, između tužioca i pravnog prethodnika tužene u delu koji glasi: „Troškovi obrade kredita: 1,5% od ukupnog iznosa kredita u dinarskoj protivvrednosti po prodajnom kursu banke na dan uplate“. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu na ime sticanja bez osnova isplati iznos od 142.208,18 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 13.12.2007. godine do isplate. Stavom trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je traženo da mu tužena na ime sticanja bez osnova isplati preko dosuđenog iznosa do traženog iznosa od 152.130,00 dinara iznos od još 9.921,82 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.12.2007. do isplate, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke odbijen je zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz stava drugog izreke te presude počev od 01.12.2007. do 13.12.2007. godine, kao neosnovan. Stavom petim izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 44.987,18 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 18112/2019 od 11.09.2020. godine stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom i petom izreke. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u usvajajućem delu i odluci o troškovima postupka, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje na osnovu člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj jer je odluka u skladu sa Pravnim stavom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 22.05.2018. godine, dopunjenog na sednici Građanskog odeljenja od 16.09.2021. godine, kod utvrđenja da tužilac u predugovornoj fazi (ponudom banke) nije bio upoznat jasno i nedvosmisleno sa iznosom naknada i troškova kredita. Ukazivanje u reviziji na različitu sudsku praksu u istovetnim situacijama, ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav, jer pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Pored toga, pitanje zastarelosti potraživanja po osnovu restitucionog zahteva koji je pravna posledica ništavosti ugovorne odredbe dovoljno je raspravljeno u sudskoj praksi, pa ne postoji potreba ujednačavanja sudske prakse, a izraženo stanovište nižestepenih sudova o prigovoru zastarelosti potraživanja ne odstupa od pravnih shvatanja izraženih kroz sudske odluke.
Imajući u vidu izneto na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Po članu 479. stav 6. ZPP protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 10.04.2018. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 142.208,18 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je revizija tužene nedozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić