
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 748/2021
24.02.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić, Biserke Živanović, Jelice Bojanić Kerkez i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Siniša Cvetković, advokat iz..., protiv tuženog JP „Vodovod“ Vranje, radi duga, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 787/20 od 01.10.2020. godine, na sednici održanoj 24.02.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 787/20 od 01.10.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca, izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž 787/20 od 01.10.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda u Vranju P 2727/19 od 18.02.2020. godine, stavom prvim izreke, delimično je održano na snazi rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Vranju I.Iv. 233/18 od 23.01.2018.godine, u delu kojim je tuženi obavezan da tužiocu na ime duga po osnovu računa 240/2017 godine od 27.10.2017. godine, isplati iznos od 13.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 06.11.2017.godine do isplate, kao i na ime troškova izvršnog postupka u iznosu od 6.813,33 dinara i u tom delu je usvojen tužbeni zahtev tužioca, dok je u preostalom delu rešenje o izvršenju suda I.Iv. 233/18 od 23.01.2018. godine, za iznos potraživanja od 20.000,00 dinara ukinuto usled povlačenja tužbe. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 7.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate.
Rešenjem Višeg suda u Vranju Gž 787/20 od 01.10.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda na osnovu priznanja u delu kojim je održano na snazi rešenje o izvršenju I.Iv. 233/18 od 23.01.2018. godine, za troškove izvršnog postupka u iznosu od 6.813,33 dinara. Stavom drugim izrke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Pobijanim pravnosnažnim rešenjem, potvrđeno je prvostepeno rešenje o troškovima postupka. O ovom pravu tužioca i o visini tražene naknade, nižestepeni sudovi su odlučili primenom odgovarajućih odredaba materijalnog prava, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP, propisano je da se revizija može izjaviti i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, ali primenom stava 2. istog člana, revizija protiv rešenja nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude, što znači da je uslovljena graničnom vrednošću za izjavljivanje revizije, propisanom članom 403. stav 3. ZPP.
Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog duga, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.
Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepene odluke o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužioca, koje ne čini njegovo glavno potraživanje, to je i revizija nedozvoljena.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić