Rev 4694/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4694/2021
30.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Gordane Komnenić, Branka Stanića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Slavić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV iz ..., GG, DD i ĐĐ, svih iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Dragan Veselinović, advokat iz ..., radi ukidanja službenosti, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7200/20 od 21.04.2021. godine, u sednici održanoj 30.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7200/20 od 21.04.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 7200/20 od 21.04.2021. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženih BB iz ... i VV iz ... za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ubu P 687/18 od 24.09.2020. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio ukidanje prava službenosti puta, krajnjim istočnim delom kp.br. .. u površini od 0.43.66 ha iz LN br. .. KO ..., koji službeni put se prostire uz samu ivicu navedene parcele, do kp.br. .. i .. KO ..., u dužini od 67,4 m i širini od 2,6 m do 3,5 m, koji ulazi u kp.br. .. KO ..., što bi tuženi bili dužni priznati i trpeti, te za ulazak u svoje parcele koristiti javni put br. .. KO ... . Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženima naknadi troškove postupka od po 101.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose počev od izvršnosti presude pa do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 7200/20 od 21.04.2021. godine, stavom prvim izreke žalba tužioca je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Tuženi BB i VV su podneli odgovor na reviziju, zahtevajući naknadu za troškove njenog sastava.

Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da iz navoda revizije tužioca ne proizilazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji ni potreba novog tumačenja prava, kao ni neujednačena sudska praksa, pa imajući ovo u vidu, kao i da se u konkretnom slučaju radi o parnici radi ukidanja službenosti, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, na osnovu čega ovaj sud dalje nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je u skladu s tim i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužba radi ukidanja službenosti podneta je 21.12.2018. godine. U tužbi nije označena vrednost predmeta spora, niti je to učinjeno do okončanja postupka pred prvostepenim sudom ali je određena i naplaćena sudska taksa na tužbu u iznosu od 2.600,00 dinara.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

U konkretnoj pravnoj stvari se radi o imovinsko-pravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje pri čemu vrednost predmeta spora nije određena ni u tužbi, ni tokom postupka, ali da je taksa na tužbu određena i naplaćena u visini od 2.600,00 dinara. Prema stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, kada vrednost predmeta spora nije označena u tužbi, niti je označena ili utvrđena naknadno, do pravnosnažnog okončanja postupka, vrednost predmeta spora se utvrđuje prema određenoj, odnosno naplaćenoj sudskoj taksi. Taksenom tarifom – tarifni broj 1. Zakona o sudskim taksama („Sl. glasnik RS“ br. 28/94....95/18), propisano je da se taksa u iznosu od 2.600,00 dinara plaća za tužbu prema vrednosti predmeta spora od 17.500,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, da je taksa na tužbu određena u iznosu koji odgovara vrednosti predmeta spora od 17.500,00 dinara, što predstavlja iznos koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Primenom člana 165. stava 1. u vezi člana 154. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev tuženih za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer to nisu troškovi potrebni za vođenje ove parnice.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić