
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5426/2021
07.10.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilje tužilje - protivtužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Popović, advokat iz ..., protiv tuženog - protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik Tijana Šaldić, advokat iz ..., radi razvoda braka i vršenja roditeljskog prava, odlučujući o reviziji tuženog – protivtužioca BB izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 166/21 od 12.05.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 07.10.2021. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 166/21 od 12.05.2021. godine.
ODBIJAJU SE kao neosnovani zahtevi stranaka za naknadu troškova postupka po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P2. 397/2020 od 20.01.2021. godine razveden je brak parničnih stranaka zaključen dana 25.06.2014. godine u ...; samostalno vršenje roditeljskog prava nad maloletnim sinom stranaka VV, rođenim ....2014. godine u ..., povereno je majci, ovde tužilji- protivtuženoj, čija adresa je određena kao prebivalište maloletnog deteta; obavezan je tuženi - protivtužilac, otac da doprinosi izdržavanju mal. VV mesečnim iznosom od 13.000,00 dinara počev od podnošenja tužbe pa ubuduće, najkasnije do 15-og u mesecu za tekući mesec, da dospele iznose plati u roku od 15 dana, sa zakonskom zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svake pojedine rate pa do isplate, kao i da za slučaj docnje na buduće rate plaća zakonsku zateznu kamatu od 16-og dana u tekućem mesecu do isplate; određen je način održavanja ličnih odnosa između VV i tuženog svakog drugog vikenda od petka do nedelje u 14,00 časova (otac dete preuzima iz vrtića oko 14,00 - 15,00 časova); svake druge srede u sedmici kada se viđanje ne odvija vikendom, od 14,00 - 15,00 časova (otac preuzima dete iz vrtića i vraća do 20,00 časova); polovinu zimskog raspusta; polovinu letnjeg raspusta; detetov rođendan, verske i državne praznike naizmenično; za vreme Krsne slave oca ... novembra. Odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je predloženo da se lični odnosi između deteta i oca odvijaju u prostorijama Centra za socijalni rad u prisustvu socijalnih radnika, jednom u toku dve nedelje u trajanju od 2 sata, kao i zahtev za obavezivanje tuženog da doprinosi dečjem izdržavanju preko dosuđenog a do traženog mesečnog iznosa od 20.000,00 dinara. Odbijen je protivtužbeni zahtev kojim je predloženo da sud maloletno dete poveri ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, sa adresom na adresi prebivališta oca, da majka doprinosi dečjem izdržavanju mesečnim iznosom od 10.000,00 dinara počev od podnošenja protivtužbe 27. aprila 2020. godine pa ubuduće, za održavanje ličnih odnosa između majke i deteta u striktno navedenim terminima, te za utvrđenje da u toku trajanja bračne zajednice parnične stranke nisu stekle zajedničku imovinu. Odbijeni su predlog tužilje za određivanje privremene mere kojom bi se samostalno vršenje roditeljskog prava do pravnosnažnog okončanja postupka poverilo njoj, uz viđanje maloletnog deteta sa ocem u prostorijama Centra za socijalni rad jednom u toku dve nedelje u trajanju od 2 sata, i predlog tuženog za određivanje privremene mere kojom bi se samostalno vršenje roditeljskog prava poverilo njemu do pravnosnažnog okončanja postupka, a viđanje odredilo u označenim terminima. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2. 166/21 od 12.05.2021. godine odbijena je žalba tuženog - protivtužioca BB i navedena prvostepena presuda je potvrđena u delu kojim je usvojen tužbeni zahtev i odbijen protivtužbeni zahtev za samostalno vršenje roditeljskog prava nad zajedničkim detetom stranaka maloletnim VV, doprinosu dečjem izdržavanju i načinu održavanja ličnih odnosa između deteta i drugog roditelja. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tužilja je dala odgovor na reviziju kojim je predlažila njeno odbijanje i postavila opredeljen zahtev za naknadu troškova postupka po reviziji.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 18/20) i utvrdio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nema ni bitne povrede iz člana 374. stav 1. ZPP u postupku pred drugostepenim sudom koji je ocenio bitne žalbene navode i na jasnim razlozima zasnovao odluku, prihvatajući činjenično stanje utvrđeno prvostepenom presudom, kao i primenu materijalnog prava, te postupio u skladu sa odredbama člana 396. stav 1. i stav 2. ZPP. O vršenju roditeljskog prava, dečjem izdržavanju i načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa roditeljem sa kojim ne živi, odlučeno je na osnovu dovoljno ispitanog i utvrđenog činjeničnog stanja. Vrhovni kasacioni sud u razmatranje ne uzima navode revizije izvan dozvoljenih razloga za izjavljivanje ovog vanrednog pravnog leka, primenom člana 407. stav 1. ZPP.
Prema utvrđenim činjenicama, u braku stranaka rođen je ... 2014. godine njihov sin mal. VV. Zajednica života stranaka je prekinuta u februaru 2020. godine. Od tog vremena tužilja sa mal. VV živi u prizemlju roditeljske kuće, na spratu žive njeni roditelji, sestra i njen sin. Tužilja je zaposlena kao ... u ..., sa mesečnom zaradom u iznosu od 51.000,00 dinara. Drugih obaveza izdržavanja nema. Raspolaže roditeljskim kompetencijama i valjano se stara o mal. VV.
Mal. VV pohađa predškolsku ustanovu. Iznos njegovih potreba na mesečnom nivou utvrđen je na 26.000,00 dinara. Lične odnose dete i otac održavaju u skladu sa rešenjem o privremenoj meri od 25.05.2020. godine.
Tuženi živi u ..., u porodičnoj kući sa roditeljima. Po zanimanju je ... Zarađuje 33.000,00 dinara mesečno. Iz prethodnog braka ima ćerku koja živi sa majkom u ... Kao roditelj je brižan, emocionalno snažno vezan za mal. VV i rad da sa njim provodi što više vremena, kao i da se o njemu neposredno stara.
Početni problemi uslovljeni separacijom roditelja, izmeštanjem deteta iz dotadašnjeg okruženja i odvajanjem od oca, su prevaziđeni, isto kao i uskraćivanje u održavanju ličnih odnosa između oca i deteta. Isprva mal. VV je u razgovoru sa stručnim licima organa starateljstva bio agresivan, ispoljavao je neodgovarajuće ponašanje i prema majci. Od strane organa starateljstva data je preporuka da se stranke upute na savetodavnu ustanovu kako bi se prevazišao negativan uticaj na dete. Između stranaka su vladali duboko konfliktni odnosi. Saradnja na polju roditeljstva je izostala. Međutim, u toku postupka ponašanje deteta je korigovano odgovarajućim vaspitnim uticajem. Aktuelno, mal. VV je stabilizovan u životu sa majkom i primerenom održavanju ličnih odnosa sa ocem, boravkom kod njega u poznatom i njemu bliskom okruženju. Sud je u sklopu utvrđenih činjenica, prihvatio mišljenje nadležnog organa starateljstva da je u najboljem interesu mal. VV da roditeljsko pravo samostalno vrši majka, a da sa ocem održava lične odnose po odgovarajućoj dinamici. O ovim pravima deteta i o dečjem izdržavanju je odlučeno pravilnom primenom člana 77. st. Z., 61. st. 1. i 154. st. 1. Porodičnog zakona Republike Srbije.
Drugostepeni sud je prihvatio razloge prvostepenog suda kao pravilne i stav o neprihvatljivosti predloga tuženog da se kao dokaz koristi privatno načinjeni video snimak mal. VV na USB sagledao iz ugla zaštite najboljeg interesa deteta, kojim je svako dužan da se rukovodi u svim aktivnostima vezanim za dete, diktatom odredbe člana 6. Porodičnog zakona.
U funkciji ocene o najboljem interesu mal. VV kao deteta predškolskog uzrasta, nesporno pravilnog psihofičkog razvoja, sud je pribavio kompetentno mišljenje nadležnog orana starateljstva, kako je zakonom propisano. Konsultovano mišljenje organa starateljstva je prihvaćeno od strane nižestepenih sudova, s obzirom da ono odgovara najboljem interesu deteta prema relevantnim pokazateljima koji ničim nisu dovedeni u pitanje. Adaptiranost deteta na uslove života sa majkom, uz uspostavljeno održavanje bliskih odnosa ocem, čine izlišnim predloge tuženog da se odredi veštačenje i saslušanje svedoka. Takvog su stava bili i nižestepeni sudovi, a takođe i Vrhovni kasacioni sud koji suprotne navode revizije ocenjuje neosnovanim.
Privrženost deteta ocu, ne preteže nad roditeljskom ulogom majke na ovom uzrastu deteta i njegove potrebe da se o njemu stara majka na način kojim kao roditelj lično i neposredno obezbeđuje podmirenje skupa detetovih potreba u svakodnevnom životu. Prednost za samostalno vršenje roditeljskog prava na strani majke na koju je mal. dete upućeno od prestanka bračne zajednice roditelja, ne umanjuje značaj roditeljske uloge tuženog i njegovih kvaliteta kao roditelja, imajući u vidu da se određenim modelom za održavanje ličnih odnosa omogućuje negovanje i razvijanje odnosa bliskosti među njima i detetu dobrodošle podrške koju je otac sposoban i spreman da mu pruži.
Kod iznetog stanja stvari, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je osnovan tužbeni zahtev za poveravanje deteta na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, odgovarajuće uređenje načina održavanja ličnih odnosa deteta sa ocem, kao i izdržavanje, dok je protivtužbeni zahtev neosnovan.
Odredbe člana 77. Porodičnog zakona, propisuju uslove za samostalno vršenje roditeljskog prava. Odredbom člana 77. stav 3. navedenog zakona propisano je da jedan roditelj vrši sam roditeljsko pravo na osnovu odluke suda kada roditelji ne vode zajednički život, a nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava.
Odredbom člana 266. stav 1. Porodičnog zakona, propisano je da je u sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje, odnosno lišenje roditeljskog prava, sud uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta.
Odredbom člana 270. Porodičnog zakona, propisano je, da je, pre nego što donese odluku o zaštiti prava deteta ili o vršenju odnosno lišenju roditeljskog prava, sud dužan da zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima. Odredbom člana 272. stav 2. istog zakona propisano je da, ako roditelji nisu zaključili sporazum o vršenju roditeljskog prava ili sud proceni da njihov sporazum nije u najboljem interesu deteta, odluku o poveravanju zajedničkog deteta jednom roditelju, o visini doprinosa za izdržavanje od strane drugog roditelja i o načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa drugim roditeljom, donosi sud.
U smislu odredbe člana 266. stav 1. Porodičnog zakona, i po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, najbolji interes deteta je da bude povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava majci, imajući u vidu ukupno utvrđeno činjenično stanje i mišljenje Centra za socijalni rad, odnosno organa starateljstva. Pobijana presuda doneta je u skladu sa napred navedenim odredbama Porodičnog zakona, kao i člana 3. stav 1. Konvencije o pravima deteta.
Odredbe člana 61. Porodičnog zakona, uređuju lične odnose deteta sa roditeljem sa kojim ne živi. Odredbom stava 1. istog člana, propisano je da dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi. Odredbom stava 2. ovog člana, propisano je da pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta. Način održavanja ličnih odnosa je u skladu sa izveštajem organa starateljstva. Odluka o izdržavanju doneta je pravilnom primenom člana 160. i 162. Porodičnog zakona.
Visinom doprinosa od 13.000,00 dinara mesečno prema mogućnostima tuženog, obezbeđuje se primeren iznos sredstava potrebnih za redovno izdržavanje mal. VV, dok je preostalo dužna da obezbedi majka sa kojom dete živi, a u čiji doprinos se računa i njeno svakodnevno angažovanje na podmirenju detetovih potreba. Visinom izdržavanja treba da se omogući redovan priliv sredstava za podmirenje tekućih potreba deteta na mesečnom nivou i obezbedi najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja, saglasno članu 162. Porodičnog zakona. Za svakog radno sposobnog roditelja obaveza izdržavanja prema maloletnom detetu je prioritetna (čl. 154. st. 1. Porodičnog zakona). U konkretnom slučaju, visina izdržavanja je određena u skladu sa kriterijumima propisanim u čl.160-162. Porodičnog zakona.
Sud je cenio navode revizije, pa je našao da su isti neosnovani. Vrhovni kasacioni sud smatra da je materijalno pravo pravilno primenjeno, te da su neosnovani revizijski navodi kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava. I po oceni Vrhovnog kasacionog suda, prema okolnostima konkretnog slučaja najbolji interes dece pouzdano je utvrđen u već sprovedenoj sudskoj proceduri, saglasno Porodičnom zakonu.
Ostali navodi revizije predstavljaju ponavljanje navoda koji su isticani u žalbi protiv prvostepene presude, koje je drugostepeni sud pravilno ocenio kao neosnovane i za tu ocenu dao jasne i dovoljne razloge, koje ovaj sud u svemu prihvata.
Na osnovu člana 414. Zakona o parničnom postupku, doneta je odluka kao u izreci.
S obzirom da tuženi-protivtužilac nije postigao uspeh u postupku po reviziji i da odgovor na reviziju ne predstavlja nužne i potrebne troškove na osnovu odredbi čl. 165. st. 1. i 154. ZPP-a o troškovima revizijskog postupka je odlučeno kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Božidar Vujičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić