![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R1 816/2021
16.12.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić članova veća, u parnici tužioca Grada Niša, kojeg zastupa Pravobranilaštvo Grada Niša, protiv tužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Tatar advokat iz ..., radi predaje nepokretnosti i naplate novčanog potraživanja, rešavajući sukob stvarne nadležnosti između Višeg suda u Nišu i Apelacionog suda u Nišu, u sednici veća održanoj dana 16.12.2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
Za suđenje u ovom sporu STVARNO JE NADLEŽAN Apelacioni sud u Nišu.
O b r a z l o ž e nj e
Viši sud u Nišu se, rešenjem Gž 5674/2017 od 10.11.2021. godine, oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Nišu P 3050/2014 od 22.03.2017. godine i predmet je ustupio Apelacionom sudu u Nišu, kao stvarno i mesno nadležnom sudu.
Apelacioni sud u Nišu nije prihvatio nadležnost za odlučivanje o žalbi tužene i predmet je, na osnovu člana 21. stav 1. ZPP, dostavio ovome sudu radi rešavanja sukoba stvarne nadležnosti.
Rešavajući nastali sukob nadležnost, na osnovu člana 30. stav 2. Zakona o uređenju sudova i člana 22. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je za suđenje u ovom sporu stvarno nadležan Apelacioni sud u Nišu.
Prvostepenom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu kojim je, nakon otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora, tužilac - zakupodavac tražio da se tužena - zakupac obaveže na predaju predmetnog poslovnog prostora. Istom presudom odlučeno je i o protivtužbenom zahtevu tužene za naplatu novčanog potraživanja u iznosu od 300.226,00 dinara. U podnetoj tužbi vrednost predmeta spora određena je iznosom od 200.000,00 dinara.
Između označenih sudova nastao je sukob stvarne nadležnosti zbog različitih stavova o prirodi ovog spora kao spora male vrednosti iz člana 468. stav 4. ZPP (stav Apelacionog suda u Nišu) ili spora o nepokretnosti iz člana 469. tog zakona (stav Višeg suda u Nišu).
Pojam spora male vrednosti je u Zakonu o parničnom postupku određen na dva načina. Pozitivna definicija spora male vrednosti sadržana je u članu 468. ZPP, tako što je propisano da su sporovi male vrednosti, pored sporova o novčanim potraživanjima koja ne prelaze dinarsku protivvrednost od 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to i sporovi o nenovčanom potraživanju u slučaju kada je tužilac u tužbi naveo da pristaje da umesto ispunjenja određenog zahteva primi određeni novčani iznos koji ne prelazi označeni imovinski cenzus, odnosno sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi označeni imovinski cenzus. Negativno određenje spora male vrednosti sadrži član 469. ZPP, tako što propisuje da se ne smatraju sporovima male vrednosti u smislu tog zakona sporovi o nepokretnostima, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja državine.
Po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, sporovi za predaju nepokretnosti u državinu su sporovi (o nepokretnosti), bez obzira na to da li je osnov tužbenog zahteva stvarnopravni ili, kao u ovom slučaju, obligacionopravni. Iz tih razloga, za suđenje u ovom sporu - odlučivanje o žalbi tužene, stvarno je nadležan Apelacioni sud u Nišu na osnovu člana 24. stav 1. tačka 3. Zakona o uređenju sudova, bez obzira što je prvostepenom presudom istovremeno odlučeno i o protivtužbenom zahtevu o novčanom potraživanju koje ne prelazi iznos iz člana 468. stav 1. ZPP.
Shodno izloženom, na osnovu člana 22. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić