Kzz 1307/2021 nedozvoljen tranzit

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1307/2021
14.12.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Dubravke Damjanović i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Stevana Miljačkog, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Negotinu SPK 14/2021 od 26.03.2021. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 SPK 12/21 od 27.09.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 14.12.2021. godine, jednoglasno doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Stevana Miljačkog, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Negotinu SPK 14/2021 od 26.03.2021. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 SPK 12/21 od 27.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Negotinu SPK 14/2021 od 26.03.2021. godine, prihvaćen je sporazum o priznanju krivičnog dela SPK. 13/21 od 25.03.2021. godine zaključen između zamenika Višeg javnog tužioca i okrivljenog AA u prisustvu njegovog branioca, advokata Srđana Trajčevskog, po optužnici Višeg javnog tužioca u Negotinu KTO. 13/21 od 26.03.2021. godine, pa je okrivljeni AA oglašen krivim da je u grupi izvršio krivično delo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, u koju se uračunava vreme za koje je bio lišen slobode od 25.03.2021. godine do 26.03.2021. godine, kao i vreme provedeno na izdržavanju mere zabrane napuštanja stana po rešenju sudije za prethodni postupak Kpp. 11/21 od 26.03.2021. godine, pa do dalje odluke suda. Istom presudom okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanje predmeta precizno navedenih u izreci prvostepene presude, kao i imovinska korist pribavljena prilikom izvršenja krivičnog dela, takođe precizno navedena u izreci prvostepene presude. Okrivljeni je obavezan da snosi troškove krivičnog postupka, te da plati Višem javnom tužiocu u Negotinu na ime troškova prevodioca iznos od 15.094,00 dinara i 12.000,00 dinara na ime odbrane po službenoj dužnosti branioca, kao i da Višem sudu u Negotinu na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara, a sve u roku od mesec dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 SPK 12/21 od 27.09.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i presuda Višeg suda u Negotinu SPK 14/2021 od 26.03.2021. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog, advokat Stevan Miljački, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe, jer delo za koje je okrivljeni osuđen nije krivično delo.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu na osnovu člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je na sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmatio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet i nakon ocene navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.

Ukazujući na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da krivično delo za koje je okrivljeni osuđen nije krivično delo, s obzirom da u radnjama okrivljenog ne postoji protivpravnost koja predstavlja obeležje svakog, pa i ovog, krivičnog dela. Naime, po navodima branioca iz činjeničnog opisa konkretnog krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim ne proizilazi da je okrivljeni postupao nedozvoljeno, pa samim tim ni protivpravno, iz razloga što omogućavanje tranzita licima kroz Republiku Srbiju nije inkriminisano čak ni ukoliko je učinjeno u nameri da izvršilac sebi pribavi kakvu korist, osim u situaciji kada je omogućen drugom nedozvoljen tranzit kroz Republiku Srbiju.

Krivično delo nedozvoljeni prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 2. Krivičnog zakonika, čini onaj ko u nameri da sebi ili drugom pribavi kakvu korist, omogućava drugom nedozvoljen prelaz granice Srbije ili nedozvoljen boravak ili tranzit kroz Srbiju, dok je stavom 3. istog člana propisano da ako je delo iz stava 2. ovog člana učinjeno od strane grupe, zloupotrebom službenog položaja ili na način kojim se ugrožava život ili zdravlje lica čiji se nedozvoljen prelaz granice Srbije, boravak ili tranzit omogućava ili je krijumčaren veći broj lica kazniće se kaznom zatvora od 2 do 12 godina.

Iz činjeničnog opisa radnje izvršenja krivičnog dela datog u izreci prvostepene presude proizilazi da je okrivljeni AA, „u uračunljivom stanju sa direktnim umišljajem, u grupi sa NN licima, u nameri da sebi pribavi imovinsku korist, omogućavao većem broju lica tranzit kroz Republiku Srbiju, s tim da tranzit započet dana 24.03.2021. godine nije dovršen, na taj način što je sa zasada NN licima povezanim radi povremenog vršenja krivičnih dela, bez jasno definisanih uloga svojih članova, kontinuiteta i razvijene strukture, radi sticanja imovinske koristi, od tačno neutvrđenog dana tokom 2021. godine pa do 24.03.2021. godine, u više navrata organizovao tranzit kroz Republiku Srbiju većem broju lica, tako što je po prethodno postignutom dogovoru unutar grupe, nakon prihvata navedenih ilegalnih imigranata na teritoriji Republike Srbije, istima omogućio tranzit, po dogovoru unutar grupe, u cilju njihovog daljeg prebacivanja u zemlje zapadne Evropske unije...“, a potom je dana 24.03.2021. godine iz Beograda preuzeo 21 lice-svi ilegalni imigranti, poimenično navedeni u izreci prvostepene presude, i organizovao prevoz na teritoriji Republike Srbije, te sebe stavio na raspolaganje, a radnike vozila privrednog subjekta „...“ d.o.o. sa sedištem u Somboru angažovao u prevozu, sa opštim mestom preuzimanja putnika, navodio rutu, smer odredišta i naveo cenu od 250 evra po autu za navedene imigrante.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda iz izreke pobijane prvostepene presude proizilaze svi, kako subjektivni tako i objektivni elementi krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. Krivičnog zakonika, zbog kog je okrivljeni AA i oglašen krivim pravnosnažnom presudom, jer je okrivljeni u okviru grupe sa NN licima povezanim radi povremenog vršenja krivičnih dela radi sticanja imovinske koristi po prethodno postignutom dogovoru unutar grupe organizovao tranzit kroz Republiku Srbiju.

Iako stoji činjenica da u izreci prvostepene presude nije jezički precizirano da je u pitanju nedozvoljeni tranzit kroz Srbiju, iz samog napred citiranog činjeničnog opisa radnje izvršenja krivičnog dela okrivljenog proizilazi nedozvoljenost tranzita jer osim što je navedeno da se radi o ilegalnim imigrantima čiji je tranzit okrivljeni omogućavao tako što je nakon prihvata ilegalnih imigranata organizovao prevoz na teritoriji Republike Srbije, sebe stavio na raspolaganje i u prevozu angažovao radnike i vozila privrednog subjekta „...“ d.o.o. Sombor, za prevoz je ugovorio i cenu od 250 evra po autu za navedene imigrante, stoji i činjenica da je okrivljeni navedene radnje preuzimao u okviru grupe sa NN licima povezanim radi povremenog vršenja krivičnih dela po prethodno postignutom dogovoru unutar grupe iz kojih radnji proizilazi protivpravnost kao obeležje krivičnog dela, o čemu je i Apelacioni sud u Nišu u obrazloženju presude Kž1 SPK 12/21 od 27.09.2021. godine na strani 2 pasus 7,8 i 9 i strani 3 pasus 1 i 2 dao jasne razloge.

Stoga, Vrhovni kasacioni sud je našao da pobijanim pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, kako se to neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, jer radnje za koje je okrivljeni oglašen krivim sadrže kako objektivne okolnosti koje se odnose na same radnje izvršenja okrivljenog, tako i subjektivne okolnosti koje se odnose na uračunljivost i umišljaj okrivljenog.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                         Predsednik veća – sudija 

Marija Ribarić, s.r.                                                                                              Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić