Kzz 7/2022 presuđena stvar

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 7/2022
01.02.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Biljane Sinanović i Milene Rašić, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela proganjanje iz člana 138a stav 1. tačka 1, 2, 4. i 5. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Željka Trlakovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 12K-126/21 od 09.03.2019. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1-144/21 od 08.06.2021. godine, na sednici veća održanoj dana 01.02.2022. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Željka Trlakovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 12K-126/21 od 09.03.2019. godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1-144/21 od 08.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu 12K-126/21 od 09.03.2019. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim da je izvršio krivično delo proganjanje iz člana 138a stav 1. tačka 1, 2. i 5. Krivičnog zakonika i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 meseci, u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 18.01.2021. godine pa nadalje dok pritvor bude trajao a prema okrivljenom je izrečena i mera bezbednosti zabrana prilaska i komunikacije sa oštećenom, tako da mu je zabranjeno da prilazi oštećenoj BB na udaljenosti manjoj od 100 metara, kao i mestu stanovanja oštećene i zabranjeno mu je da dalje uznemirava i komunicira sa oštećenom u trajanju od 2 godine, koja mera se računa od dana pravnosnažnosti presude i u istu se ne uračunava vreme provedeno u zatvoru. Istom presudom, prema okrivljenom izrečena je i mera oduzimanja predmeta precizno navedenih u izreci prvostepene presude, a oštećena BB je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnični postupak, dok je okrivljeni obavezan da plati sudu na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, Osnovnom javnom tužilaštvu u Kragujevcu iznos od 47.985,39 dinara i oštećenoj BB iznos od 37.500,00 dinara, sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, kao i da snosi ostale troškove krivičnog postupka o čijoj visini će sud doneti naknadno posebno rešenje.

Presudom Višeg suda u Kragujevcu Kž1-144/21 od 08.06.2021. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Kragujevcu i branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 12K-126/21 od 09.03.2019. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog, advokat Željko Trlaković, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud podneti zahtev za zaštitu zakonitosti usvoji, a pobijane presude ukine ili preinači.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da sud nije mogao okrivljenog da oglasi krivim za krivično delo proganjanje iz člana 138a stav 1. tačka 1, 2. i 5. Krivičnog zakonika (KZ), jer je okrivljeni već bio pravnosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 dana u prekršajnom postupku a koji postupak je vođen zbog istog ponašanja i iste radnje, te pravnosnažna presuda u prekršajnom postupku za prekršaj iz člana 36. stav 1. Zakona o sprečavanju nasilja u porodici predstavlja smetnju za krivično gonjenje okrivljenog za krivično delo proganjanja iz člana 138a Krivičnog zakonika (KZ) na koji način je sud učinio povredu načela ne bis in idem, te učinio povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.

Izneti navodi zahteva se ne mogu prihvatiti iz sledećih razloga:

Naime, iz spisa predmeta proizilazi da je presudom Prekršajnog suda u Kragujevcu Pr br 6014/20 od 05.11.2020. godine AA oglašen odgovornim da je dana 03.11.2020. godine prekršio hitnu meru da ne kontaktira i ne prilazi bivšoj emotivnoj partnerki BB na period od 30 dana pod pretnjom prekršajnog gonjenja, koju je izrekao Osnovni sud u Kragujevcu rešenjem NP-659/20 od 05.10.2020. godine na predlog Osnovnog javnog tužilaštva u Kragujevcu, tako što mu je zabranjeno privremeno da kontaktira žrtvu nasilja BB i prilazi joj na period od 48 sati. S obzirom da je hitnu meru prekršio, tako što se navedenog dana 03.11.2020. godine u vreme navedeno u dispozitivu presude obratio oštećenoj rečima: „Svaka ti čast“, čime je učinio prekršaj iz člana 36. stav 1. Zakona o sprečavanju nasilja u porodici zbog koga je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 dana.

Sa druge strane, presudom Osnovnog suda u Kragujevcu 12K-126/21 od 09.03.2019. godine oglašen je krivim da je „od tačno neutvrđenog dana u septembru 2020. godine do 18.01.2021. godine uporno drugo lice neovlašćeno pratio i preduzimao druge radnje opisane u činjeničnom opisu radnje izvršenja dela u cilju fizičkog približavanja oštećenoj protivno njenoj volji, protivno volji oštećene nastojao da sa njom uspostavi kontakt neposredno i putem sredstava komunikacije, i pri tom preduzima druge slične radnje na način na koji može osetno da ugrozi lični život lica prema kome se radnje preduzimaju...“.

Radnja krivičnog dela proganjanje iz člana 138a stav 1. Krivičnog zakonika, obuhvata pet različitih radnji izvršenja i postoji kada drugo lice neovlašćeno prati ili preduzima druge radnje u cilju fizičkog približavanja tom licu protivno njegovoj volji (tačka 1), protivno volji drugog lica nastoji da sa njim uspostavi kontakt neposredno, preko trećeg lica ili putem sredstava komunikacije (tačka 2), zloupotrebljava podatke o ličnosti drugog lica ili njemu bliskog lica radi nuđenja robe ili usluga (tačka 3), preti napadom na život, telo ili slobodu drugog lica ili njemu bliskog lica (tačka 4) ili preduzima druge slične radnje na način koji može osetno da ugrozi lični život lica prema kome se radnje preuzimaju (tačka 5), a koje sve radnje moraju biti preduzete u toku određenog vremenskog perioda.

Dakle, osnovni oblik krivičnog dela proganjanje obuhvata pet različitih radnji izvršenja i ni jedna se ne može poistovetiti sa radnjom za koju je prekršajnom presudom okrivljeni oglašen odgovornim. Naime, presudom u prekršajnom postupku okrivljeni je oglašen odgovornim zbog nepridržavanja mere koju je sud izrekao, koja pri tom nije ni obuhvaćena izrekom krivične presude, odnosno radi se o potpuno različitoj radnji dela, te su samim tim ocenjeni kao neosnovani navodi branioca da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari i da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.

U preostalom delu podnetog zahteva za zaštitu zakonitosti branilac je ukazao da se pobijane presude zasnivaju na dokazu na kome se po odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne mogu zasnivati, te da je učinjena povreda odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP. Kao nezakonit dokaz, branilac označava snimak sa CD-a koji je dostavila oštećena 29.01.2021. godine, jer je snimak privatne prirode i sačinjen je od strane oštećene bez pristanka okrivljenog na kome sud zasniva svoju odluku.

Branilac okrivljenog je ove navode već isticao u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i na strani 3 pasus 4 obrazloženja presude dao jasne i dovoljne razloge koje u svemu prihvata Vrhovni kasacioni sud i na iste upućuje shodno odredbi člana 491. stav 2. ZKP.

Iz napred iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić