Rev 3780/2020 3.1.2.12.2.5; 3.1.2.41

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3780/2020
23.02.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca „Banca Intesa“ AD Beograd koga zastupa punomoćnik Nemanja Aleksić, advokat iz ..., protiv tuženih AA i BB, oboje iz ..., koje zastupa punomoćnik Nebojša Božović, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 370/2020 od 11.03.2020. godine, u sednici održanoj 23.02.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

USVAJA SE revizija tužioca i UKIDAJU presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 370/2020 od 11.03.2020. godine i presuda Višeg suda u Jagodini P 23/18 od 04.10.2019. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Jagodini P 23/18 od 04.10.2019. godine, ukinuto je rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Paraćinu I Iv 263/17 od 21.12.2017. godine i odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražno da se obavežu tuženi da mu solidarno isplate na ime duga iznos od ukupno 70.614.133,17 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 28.244.500,00 dinara, počev od 08.02.2017. godine do isplate, kao i da mu naknade troškove izvršnog i parničnog postupka, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 956.607,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 370/2020 od 11.03.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Tuženi su podneli odgovor na reviziju, sa zahtevom za naknadu troškova.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 55/14) i utvrdio da je revizija tužioca osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je zaključio ugovor o kreditu 07.09.2007. godine sa Mešovitim preduzećem za ... „VV“ ..., kojim je ovom pravnom licu stavljen na raspolaganje kredit sa valutnom klauzulom u iznosu od 250.000 evra u dinarskoj protivvrednosti sa obavezom vraćanja do 24.02.2009. godine. Istog dana zaključena su i dva ugovora o jemstvu između tužioca i tuženih, kao jemaca – plataca kojim su se obavezali da banci plate punovažnu i dospelu obavezu dužnika nastalu iz navedenog ugovora o kreditu od 07.09.2007. godine, kao i da na ime obezbeđenja urednog izvršenja obaveze iz ugovora, prilikom potpisivanja ugovora o jemstvu, deponuju banci akceptiranu blanko menicu sa klauzulom „bez protesta“ serijskog broja ... (jemac - platac tužena AA) i serijskog broja ... (jemac - platac tuženi BB). Istim ugovorima banka je ovlašćena da menice popuni na iznos do visine nenaplaćenih potraživanja po osnovu ugovora i bezuslovno i neopozivo bez protesta i troškova podnese ih kao poverilac na naplatu, sa svih računa jemaca – plataca iz njihovih novčanih sredstava i imovine. Navedene menice su popunjene tako što je označeno da su izdate u Kragujevcu 07.09.2007. godine, na iznos od 70.614.133,17 dinara, da su dospele dana 07.12.2017. godine, da sadrže uput da se po naredbi „Banca Intesa“ Beograd navedeni iznos plati u gotovom „bez protesta“ i plaćanje obavi kod tužioca, s tim što se na menicama nalaze podaci trasanta, kao i tuženih kao izdavalaca menica sa adresama i JMBG. Banka je popunila menične elemente i na osnovu menica kao verodostojnih isprava 13.12.2017. godine podnela predlog za izvršenje Osnovnom sudu u Paraćinu koji je usvojen rešenjem o izvršenju I Iv 263/17 od 21.12.2017. godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su zaključili da su tuženi izdali sopstvene blanko menice kao sredstvo obezbeđenja otplate kredita po ugovoru od 07.09.2007. godine, ali kako tužilac nije dokazao da je preduzeo prvu meničnu radnju, odnosno da je podneo menicu na isplatu, niti je o tome dostavio izveštaj meničnim jemica u rokovima predviđenim u članovima 37. i 44. Zakona o menici, to je izgubio regresna prava prema meničnim jemcima koji se oslobađaju obaveze po menici. Pored toga tužilac nije savesno postupao, već je po proteku roka iz navedene zakonske odredbe bez podnošenja menice na isplatu uneo datum dospelosti, što se direktno odrazilo na visinu potraživanja, pri čemu je u menici serije ... pogrešno unet PIB tužioca. Zbog toga je rešenje o izvršenju ukinuto i tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, stanovište nižestepenih sudova zasnovano je na pogrešnoj primeni materijalnog prava, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Prema članu 37. stav 1. Zakona o menici, menica plativa na određeni dan ili na određeno vreme posle dana izdavanja ili viđenja, mora se podneti na isplatu bilo na sam dan plaćanja, bilo jednog od dva radna dana koji dolaze odmah za njim. Po članu 52. stav 1. tačka 3. i stav 2. sa protekom rokova za podnošenje na isplatu menice koja sadrži odredbu „bez troškova“ imalac menice gubi svoja prava protiv indosanta, trasanta i protiv ostalih obveznika, izuzev akceptanta.

Međutim, u konkretnom slučaju prema utvrđenom činjeničnom stanju tuženi su izdali sopstvene blanko menice sa klauzulom „bez protesta“, pa na osnovu člana 110. stav 1. Zakona o menici, odgovaraju onako kako odgovara akceptant trasirane menice. Akceptom se trasat obvezuje da menicu plati o dospelosti, a ako menica ne bude plaćena, njen imalac, pa ma to bio i sam trasant, ima na osnovu nje pravo na neposrednu tužbu protiv akceptanta za sve što se može zahtevati prema čl. 47. i 48. ovog zakona (član 27.). To znači da imalac menice ima pravo da zahteva isplatu, kao i pravo na neposrednu tužbu protiv akceptanta, pa kako izdavalac sopstvene menice odgovara kao akceptant trasirane menice, to isto pravilo iz člana 27. važi i za izdavaoca sopstvene menice. Dakle, za očuvanje prava iz menice, među kojima je i pravo na naplatu menične sume na osnovu sudske odluke nije potrebno podizanje protesta u slučaju kada je dužnik (tuženi) akceptant ili izdavalac sopstvene menice, niti postoji obaveza prezentiranja menice na isplatu u odnosu na glavnog meničnog dužnika, odnosno za izdavaoca sopstvene menice (član 110. stav 1. Zakona o menici). Svi menično-pravni zahtevi protiv akceptanta zastarevaju za tri godine počev od dana dospelosti menice, shodno odredbi člana 78. stav 1. Zakona o menici. Drugim rečima, sve i da tuženi odgovaraju samo kao menični dužnici (izdavaoci sopstvene menice) na njih se ne primenjuju rokovi iz člana 37. Zakona o menici.

U konkretnom slučaju tuženi su sa tužiocem zaključili ugovore o jemstvu, kao jemci – platci kojima su se obavezali da banci plate punovažnu i dospelu obavezu dužnika nastalu iz ugovora o kreditu od 07.09.2007. godine. Ovako definisana ugovorna obaveza ustanovljava pravni položaj tuženih, kao jemaca – plataca u odnosu na obaveze koje proističu iz ugovora o kreditu, shodno odredbi člana 1004. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima. Navedenom odredbom je propisano da ako se jemac obavezao kao jemac platac, odgovara poveriocu kao glavni dužnik za celu obavezu i poverilac može zahtevati njeno ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jemca ili od obojice u isto vreme (solidarno jemstvo). To znači da u konkretnom slučaju, obaveza tuženih proističe ne samo na osnovu menice, već i iz ugovora o jemstvu, pa zbog pogrešne primene materijalnog prava nižestepeni sudovi nisu utvrdili visinu duga, jer bez ocene datog nalaza i mišljenja veštaka u celini (osnovni i dopunski) u smislu člana 8. ZPP, činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno. Zbog toga je Vrhovni kasacioni sud ukinuo nižestepene presude, kao i odluku o troškovima postupka, jer ista zavisi od konačnog ishoda ovog spora.

Na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić