Prev 724/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.1.2.8.3; naknada materijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 724/2021
29.12.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Miljuš, dr Dragiše Slijepčevića i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca Milšped DOO Beograd, čiji je punomoćnik Živorad Ikonović, advokat u ..., protiv tužene AA Preduzetnika, Autoprevoznik ... Beograd, čiji je punomoćnik Dalibor Katančević, advokat u ..., radi naknade štete, vrednost predmeta spora 106.907,76 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda 5Pž 2337/21 od 09.09.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 29. decembra 2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda 5Pž 2337/21 od 09.09.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda 5Pž 2337/21 od 09.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Beogradu 17P 2662/2019 od 29.01.2021. godine, ukinuto je rešenje o izdavanju platnog naloga Privrednog suda u Beogradu posl.br. 4Pl 112/19 od 09.04.2019. godine, u obavezujućem delu, u celosti; odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da tužiocu isplati iznos od 106.907,76 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23.08.2018. godine do isplate; obavezan je tužilac da plati tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara.

Dopunskim rešenjem Privrednog suda u Beogradu 17P 2662/2019 od 18.03.2021. godine obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara.

Presudom Privrednog apelacionog suda 5Pž 2337/21 od 09.09.2021. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i potvrđena prvostepena presuda i dopunsko rešenje.

Protiv drugostepene presude tužilac izjavljuje reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije tužioca, izjavljene na osnovu člana 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse, razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno novo tumačenje prava, sve imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane nižestepene odluke.

Nižestepenim odlukama odlučeno je o zahtevu tužioca na ime naknade štete koju je tužilac trpeo usled neisporučivanja robe koju je tuženi trebalo da preveze. Pravnosnažna presuda zasnovana je na razlozima da između parničnih stranaka nije postojao poslovni odnos po osnovu ugovora o prevozu konkretne robe, prema sadržini izvedenih dokaza. U reviziji, revident za sporno pitanje ističe da li je potpisivanjem tovarnih listova od određenih lica zaključen ugovor o prevozu. Međutim, radi se o faktičkom, a ne o pravnom pitanju. Revident ukazuje na presudu u kojoj se navodi da lica koja vrše prijem robe ne moraju imati posebno ovlašćenje, već da je to stvar organizacije svakog pravnog lica. Međutim, ovim se ne ukazuje na potrebu da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno novo tumačenje prava. Pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, pa se ne radi o različitom postupanju sudova u istoj pravnoj stvari. Iz navedenog sledi da ne postoji neujednačenost sudske prakse na način na koji se to ukazuje revizijom. Takođe, navodi revizije koji se odnose na odluku o troškovima postupka ne predstavljaju dozvoljen razlog za posebnu reviziju, s obzirom da je zahtev za naknadu troškova sporedno potraživanje čija opravdanost je različita u svakom postupku, pa iz ovog razloga ne može biti predmet ocene u smislu ujednačavanja sudske prakse.

Zato je na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao u prvom stavu izreke ovog rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije primenom odredbe člana 410. Zakona o parničnom postupku i našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

Tužilac je protiv tuženog podneo tužbu 04.04.2019. godine, radi naknade štete. Vrednost predmeta spora je 106.907,76 dinara, što prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe iznosi 906,30 evra.

Odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da u postupku u privrednim sporovima, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da u sporovima male vrednosti, protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.

Kako se konkretnom slučaju radi o privrednom sporu male vrednosti iz odredbe člana 487. Zakona o parničnom postupku, izjavljena revizija shodno odredbi člana 479. stav 6. Zakona nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja.

Predsednik veća – sudija

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić