Gzp1 3/2022 3.19.1.25.5; zahtev za vanredno preispitivanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Gzp1 3/2022
13.04.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Smiljana Manasijević, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Vojislav Momčilović, advokat iz ..., radi smetanja poseda, odlučujući o zahtevu tužilje za preispitivanje pravnosnažnog rešenja Višeg suda u Vranju Gž 35/21 od 09.09.2021. godine, ispravljenog rešenjem istog suda Gž 35/21 od 19.11.2021. godine, u sednici održanoj 13.04.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev tužilje AA iz ..., za preispitivanje pravnosnažnog rešenja Višeg suda u Vranju Gž 35/21 od 09.09.2021. godine, ispravljenog rešenjem istog suda Gž 35/21 od 19.11.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Surdulici P 263/2018 od 23.04.2019. godine, ispravljenim rešenjem istog suda P 263/18 od 03.08.2020. godine, stavom I izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor tužene BB iz ... da je tužba tužilje AA podneta neblagovremeno. Stavom II izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je utvrđeno prema tuženoj da je smetala tužilju, u poslednjoj mirnoj državini podrumske ostave – podruma, koji se nalazi u stambenoj zgradi u ulici ... broj .., na kat.parceli broj .., upisanoj po LN broj .. za KO ..., na taj način što je dana 11. marta 2015. godine, nasilno uklonila katanac kojim je podrum bio zaključan, potom izbacila sve stvari tužilje (jedna nova metalna kolica za prevoz građevinskog materijala, plastično bure od 80 litara, tepih dimenzija 4h5m, dva lustera) i iste otuđila, te je naloženo tuženoj da uspostavi raniju državinu podrumske ostave, na taj način što će vratiti ranije uklonjeni katanac kojim je bio zaključan podrum i sve stvari koje je izbacila iz podrumske ostave, te da se ubuduće uzdržava od ovakvog ili sličnog smetanja državine. Stavom III izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 157.550,00 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Vranju Gž 35/21 od 09.09.2021. godine, ispravljenim rešenjem istog suda Gž 35/21 od 19.11.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i navedeno prvostepeno rešenje potvrđeno u stavu I izreke, a preinačeno u stavu II izreke tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje za utvrđenje prema tuženoj, kao i u stavu III izreke, tako što je tužilja obavezana da tuženoj na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 177.000,00 dinara, kao i iznos od 36.800,00 dinara na ime troškova postupka po žalbi, a odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilja je preko punomoćnika 22.11.2021. godine, podnela zahtev za preispitivanje rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je, odlučujući o dozvoljenosti zahteva za preispitivanje pravnosnažne odluke, na osnovu odredbe člana 422. stav 2. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11 ... 18/20), utvrdio da zahtev nije dozvoljen.

Odredbom člana 421. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu Republički javni tužilac može da podnese Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude. U smislu odredbe člana 422.stav 2.istog Zakona, ako je zahtev za preispitivanje pravnosnažne presude nepotpun, nerazumljiv, nedozvoljen, neblagovremen ili ako zahtev nije podnelo ovlašćeno lice, Vrhovni kasacioni sud će da ga odbaci rešenjem.

U ovom slučaju, pravnosnažna odluka u odnosu na koju je tužilja podnela zahtev za preispitivanje, nije presuda, već rešenje. Zakon o parničnom postupku nije propisao mogućnost podnošenja zahteva za preispitivanje pravnosnažnog rešenja odnosno nije propisao da se gore citirana odredba odnosi i na rešenje. Mogućnost podnošenja zahteva za preispitivanje pravnosnažne presude propisana je samo u korist Republičkog javnog tužioca, u smislu citirane odredbe Zakona. To znači da je zahtev tužilje nedozvoljen, kako zbog toga što zakon ne propisuje mogućnost podnošenja zahteva za preispitivanje pravnosnažnog rešenja, tako i zbog činjenice da parnična stranka, odnosno njen punomoćnik, nije ovlašćen za podnošenje tog vanrednog pravnog leka.

Na osnovu iznetog, primenom člana 422. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić