Kzz 209/2022 čl. 206 st. 4 kz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 209/2022
23.03.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Dubravke Damjanović, Milene Rašić, Biljane Sinanović i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA – advokata Igora Petrovića i advokata Miroslava Lepojevića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Despotovcu – Sudska jedinica u Svilajncu K 97/19 od 20.10.2021. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 826/21 od 24.12.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 23. marta 2022. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJAJU SE, kao neosnovani, zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA – advokata Igora Petrovića i advokata Miroslava Lepojevića, podneti protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Despotovcu – Sudska jedinica u Svilajncu K 97/19 od 20.10.2021. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 826/21 od 24.12.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Despotovcu – Sudska jedinica u Svilajncu K 97/19 od 20.10.2021. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. KZ, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 meseci.

Istom presudom, okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala uplati iznos od 10.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Istovremeno, određeno je da troškovi krivčinog postupka padaju na teret okrivljenog, te da će o istima biti odlučeno naknadno, posebnim rešenjem, u smislu člana 262. ZKP.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 826/21 od 24.12.2021. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog AA i njegovih branilaca, a presuda Osnovnog suda u Despotovcu – Sudska jedinica u Svilajncu K 97/19 od 20.10.2021. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti podneli su:

- branilac okrivljenog AA – advokat Igor Petrović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi člana 485. stav 2. ZKP, s tim što iz obrazloženja proizilazi da ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude, a predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu;

- branilac okrivljenog AA –advokata Miroslav Lepojević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP, konkretno zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je po primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtevi su neosnovani.

Neosnovano se zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog ističe da su nižestepene presude donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, i s tim u vezi navode da je okrivljeni oglašen krivim za „prisvajanje novca koji se nalazio u torbici pribavljajući sebi protivpravnu imovinsku korist ne male vrednosti“ iako se iz spisa predmeta utvrđuje da je oštećena okrivljenom rekla da u torbici ima novca oko 2.000,00 dinara.

Prema stavu branioca Igora Petrovića, u konkretnom slučaju je jasno da okrivljeni nije išao za tim da oduzme torbicu sa većom vrednošću od 5.000,00 dinara, te u njegovim radnjama stoje elementi krivičnog dela iz člana 206. stav 4. KZ, dok se u zahtevu branioca Miroslava Lepojevića navodi da je sud utvrdio da je okrivljeni od oštećene silom oduzeo torbicu sa novcem u iznosu od 2.750,00 dinara, pa kako u konkretnom slučaju vrednost oduzetih stvari ne prelazi iznos od 5.000,00 dinara, to okrivljeni nije ni mogao biti oglašen krivim za predmetno krivično delo.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim, iz sledećih razloga:

Krivično delo razbojništvo iz člana 206. stav 1. KZ čini učinilac koji upotrebom sile protiv nekog lica ili pretnjom da će neposredno napasti na život ili telo oduzme tuđu pokretnu stvar u nameri da njenim prisvajanjem sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist.

Privilegovani oblik ovog krivičnog dela propisan je stavom 4. člana 206. KZ. Za ovaj privilegovani oblik krivičnog dela kumulativno se zahteva da vrednost oduzete stvari ne sme prelaziti iznos od 5.000,00 dinara, kao i uslov subjektivnog karaktera – da je učinilac išao za tim da pribavi malu imovinsku korist.

Prema izreci pravnosnažne presude, okrivljeni AA je kritičnom prilikom, u uračunljivom stanju i svestan da je njegovo delo zabranjeno, upotrebom sile oduzeo novac od oštećene BB koja je u kockarnici obavljala poslove krupijea, u nameri da prisvajanjem istog pribavi sebi protivpravnu imovinsku korist ne male vrednosti, na taj način što joj je prišao i tražio da mu pozajmi novac, a zatim je u jednom momentu ušao u pult u kome se oštećena nalazila i torbicu sa novcem koju je oštećena nosila oko pojasa, povukao ka sebi, te joj oduzeo torbicu sa svim novcem koji se nalazio u njoj.

Imajući u vidu navedeno, to je po oceni ovoga suda pravilan zaključak nižestepenih sudova – da u radnjama okrivljenog stoje svi bitni elementi krivičnog dela razbojništvo iz člana 206. stav 1. KZ, zbog kog je i oglašen krivim. Pri tome je bez značaja činjenica na koju branioci okrivljenog u zahtevima za zaštitu zakonitosti ukazuju – da vrednost oduzetih stvari u konkretnom slučaju ne iznosi 5.000,00 dinara, imajući u vidu da iz opisa predmetnog krivčnog dela jasno proizilazi da okrivljeni nije išao za tim da pribavi sebi malu imovinsku korist, jer isti u trenutku izvršenja dela nije ni znao kolika je vrednost oduzetih stvari, te je očigledno išao za tim da oduzme sav novac koji se nalazio u torbici oštećene.

Stoga se neosnovano zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA ukazuje da je okrivljeni oglašen krivim za teže krivično delo (branilac Miroslav Lepojević), odnosno da se u radnjama okrivljenog stiču svi bitni elementi krivičnog dela iz člana 206. stav 4. KZ, a ne krivičnog dela iz člana 206. stav 1. KZ, zbog kog je nižestepenim presudama oglašen krivim (branilac Igor Petrović).

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahteve za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, ocenio neosnovanim.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić