Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu revizije su blagovremeno izjavili tužilac i tuženi VV, GG i DD zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena AA je podnela odgovor na reviziju tužioca. Troškove revizijskog postupka je tražila.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 125/04 i 111/09) koji se primenjuje na osnovu odredbe člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni Glasnik RS“, br. 72/11... 18720) i člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnog postupka objavljenim u „Službenom glasniku RS“ br. 55/2014, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizije nisu osnovane.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku pred drugostepenim sudom nije učinjena ni bitna povreda postupka iz člana 361. stav 1. ZPP, jer se revizijom tužene GG ne ukazuje konkretno na odredbe procesnog zakona koje sud nije primenio ili je nepravilno primenio, a to je bilo ili moglo biti od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, između tužioca i tuženih kao investitora, dana 11.07.2006. godine zaključen je ugovor broj ... o regulisanju međusobnih odnosa u vezi uređivanja građevinskog zemljišta za izgradnju stambeno- poslovnog objekta na građevinskoj parceli formiranoj od kat.parcela 4021/1 i 4022 K.O. ..., u Ulici ... u ... Navedeni ugovor je za tužioca potpisao EE, dipl.pravnik, dok je za investitore AA, BB, VV, GG, i DD ugovor potpisao tuženi ĐĐ, kao punomoćnik, koji je ugovor potpisao i za „A gradnju invest“ d.o.o. Novi Sad u svojstvu direktora, odnosno zakonskog zastupnika. U navedenom ugovoru konstatovano je da su investitori dostavili punomoćja kojima ovlašćuju ĐĐ iz ... u zastupanju u svim pravnim poslovima u vezi izgradnje predmetnog objekta. Članom 4. ugovora određeno je da su se investitori opredelili da naknadu za uređivanje građevinskog zamljišta plaća investitor „A gradnja invest“ d.o.o. Novi Sad, u ratama i sa dinamikom plaćanja bliže označenom u tom članu ugovora, dok je članom 9. ugovoreno da investitori po ugovoru odgovaraju solidarno. Punomoćjima identične sadržine, koja su potpisali i overili kod suda tuženi VV Ov 6450/2005 od 14.12.2005. godine, GG Ov 6460/05 od 14.12.2005. godine i DD Ov 6444/2005 od 14.12.2005. godine, navedeni tuženi su ovlastili tuženog ĐĐ iz ... da kao suinvestitor u gradnji stambenog objekta može preduzeti sve radnje pred svim državnim organima radi dobijanja dokumentacije potrebne za dobijanje građevinske dozvole i to počev od akta za izgradnju, preko projektovanja, dozvole za gradnju, zaključenje ugovora sa Direkcijom za građevinsko zemljište, prijave radova, tehničkog pregleda i upotrebne dozvole. Punomoćjima overenim kod nadležnog suda Ov 5948/04 od 23.11.2004. godine i Ov 5946/04 od 23.11.2004. godine tuženi AA i BB su takođe ovlastili tuženog ĐĐ da u njihovo ime može preduzimati sve radnje kao i prethodno navedeni tuženi, s tim što u tekstu punomoćja nije navedeno da u njihovo ime i za njihov račun može zaključiti ugovor sa Direkcijom za građevinsko zemljište. Tuženi kao investitori nisu u celosti ispunili obavezu plaćanja naknade za uređenje zemljišta po navedenom ugovoru tako da ukupan dospeli iznos duga, obračunat na dan veštačenja 18.04.2017. godine, iznosi 24.755.449,72 dinara, od čega iznos od 13.703.035,22 dinara predstavlja dug na ime neplaćene zatezne kamate od datuma dospeća svake pojedinačne rate do 18.04.2017. godine, a iznos od 11.052.413,80 dinara predstavlja neuplaćene valorizovane iznose rata.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev u odnosu na tužene AA i BB, nalazeći da je tuženi ĐĐ zaključenjem predmetnog ugovora sa tužiocem, u svojstvu njihovog punomoćnika, prekoračio granice ovlašćenja koja su mu data punomoćjima, pa kako prekoračenje nije odobreno zaključeni ugovor je u odnosu na njih ništav pravni posao i ne obavezuje ih, primenom članova 84. stav 1, 85. stav 1, 87. stav 1, 91, 103. i 109. Zakona o obligacionim odnosima. U odnosu na ostale tužene, nižestepeni sudovi su smatrali da je punomoćnik imao ovlašćenje za zaključenje predmetnog ugovora, pa je prema njima ugovor punovažan pravni posao na osnovu koga su tuženi solidarno odgovorni tužiocu za isplatu preostalog iznosa neisplaćene naknade, na osnovu članova 26, 262. stav 1, 277. stav 1, 324. stav 1. i 414. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.

Po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, pobijana drugostepena presuda zasniva se na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Odredbom člana 26. Zakona o obligacionim odnosima, propisano je da je ugovor zaključen kada su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je članom 84. istog Zakona propisano da se ugovor, kao i drugi pravni posao može preduzeti i preko zastupnika, te da se ovlašćenje za zastupanje zasniva na zakonu, opštem aktu pravnog lica, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoćje). Prema članu 85. stav 1. ZOO, ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlašćenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu, dok je članom 87. stav 1. ZOO propisano da kad zastupnik prekorači granice ovlašćenja zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoračenje. Obim ovlašćenja punomoćnika određen je odredbom 91. ZOO, pa punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen (stav 1), ali ne može bez posebnog ovlašćenja za svaki pojedinačni slučaj preuzeti meničnu obavezu, zaključiti ugovor o jemstvu, o poravnanju, o izabranom sudu, kao ni odreći se nekog prava bez naknade.

Primenom citiranih zakonskih odredbi na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je stanovište nižestepenih sudova da je ugovor o regulisanju međusobnih odnosa u vezi uređivanja građevinskog zemljišta za izgradnju stambeno-poslovnog objekta, zaključen između tužioca i tuženih VV, GG i DD, punovažan pravni posao jer je njihov punomoćnik, tuženi ĐĐ, prilikom zaključenja ugovora postupao u granicama izdatih ovlašćenja. Naime, u punomoćjima kojima su navedeni tuženi ovlastili punomoćnika na preduzimanje svih potrebnih radnji za dobijanje građevinske dozvole za stambeno-poslovni objekat čiji su suinvestitori, posebno je naznačeno da punomoćnik može u njihovo ime i za njihov račun da zaključi ugovor sa Direkcijom za građevinsko zemljište. Kako su se tuženi za izvršenje ugovornih obaveza obavezali kao solidarni dužnici (član 9. ugovora), pravilno su obavezani na isplatu neizmirenog duga po osnovu naknade za uređivanje građevinskog zemljišta u ukupno utvrđenom iznosu od 24.755.449,72 dinara, koji sadrži i kamatu od dospeća svake neizmirene rate do dana utvrđivanja potraživanja, shodno članu 262. stav 1, člana 277. stav 1, 279. stav 1, 324. stav 1 i 414. ZOO.

Nisu osnovani revizijski navodi tuženih da je obaveza plaćanja naknade bila na tuženom privrednom društvu „A Gradnja invest“ doo Novi Sad, na osnovu člana 4. Ugovora, kao i da izdata punomoćja nisu sadržala posebna ovlašćenja za ugovaranje jemstva i solidarne odgovornosti tuženih, kao ni bitne elemente ugovora. Ovo stoga što po stanovištu revizijskog suda, punomoćja tuženih sadrže jasno i izričito ovlašćenje za zaključenje ugovora sa tužiocem. Zaključeni ugovor ne sadrži odredbe o jemstvu da bi bilo potrebno posebno ovlašćenje punomoćniku prema članu 91. stav 4. ZOO, jer se ugovorom o jemstvu jemac obavezuje prema poveriocu da će ispuniti punovažnu i dospelu obavezu dužnika ako to ovaj ne učini (član 997. ZOO), dok je u konkretnom slučaju ugovorena solidarna obaveza tuženih na osnovu člana 414. stav 1. ZOO, pa svi tuženi kao dužnici solidarne obaveze odgovaraju istovremeno poveriocu za celu obavezu i on po svom izboru može zahtevati plaćanje samo nekog od njih ili od svih istovremeno. Kako se unapred nije mogla utvrditi visina obaveze tuženih, s toga to nije ni moglo biti navedeno u punomoćjima tuženih, što je pravilno zaključio i drugostepeni sud. Iako se radi o ugovoru koji se redovno zaključuje u postupku dobijanja dozvole za izgradnju objekata, nema nejasnih odredbi koje bi shodno članu 100. ZOO trebalo tumačiti u korist tuženih, pa su suprotni revizijski navodi neosnovani.

Takođe, neosnovano revizijom tužilac ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava u delu odluke kojim je odbijen tužbeni zahtev prema tuženima AA i BB, pozivajući se na odredbu člana 74. stav 1. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“, br. 47/03) koji je važio u vreme zaključenja ugovora, prema kojoj naknadu za uređivanje građevinskog zemljišta plaća investitor. Tužilac svoje potraživanje zasniva na izvršenju ugovornih obaveza, na osnovu člana 262. stav 1. ZOO, koji ugovor prema ovo dvoje tuženih ne proizvodi pravno dejstvo jer punomoćnik nije imao ovlašćenje za njegovo zaključenje, shodno članu 84. i 85. ZOO, niti je ugovor naknadno odobren (član 87. ZOO), pa je prema njima ugovor ništav primenom člana 103. ZOO.

Kako se revizijskim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost drugostepene presude budući da se ponavljaju navodi koji su isticani i u žalbama parničnih stranaka o kojima je drugostepeni sud dao pravilne i jasne razloge koje prihvata i revizijski sud, revizije su ocenjene neosnovanim.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke na osnovu člana 405. stav 1. ZPP.

Odluka o troškovima revizijskog postupka iz stava drugog izreke ove presude doneta je na osnovu člana 150. stav 1. ZPP, s obzirom da troškovi izjavljivanja odgovora na reviziju ne predstavljaju potrebne troškove za vođenje parnice.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić