Rev 2900/2021 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2900/2021
03.03.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, oboje iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Mile Petković, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Života N. Stojanović, advokat iz ..., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o revizijama tužilaca i tuženog izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3772/2019 od 14.05.2020. godine, u sednici održanoj 03.03.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3772/2019 od 14.05.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3772/2019 od 14.05.2020. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilaca izjavljena protiv odluke o troškovima postupka iz stavova drugog i trećeg izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3772/2019 od 14.05.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev tužilaca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Knjaževcu P 192/16 od 01.02.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je tuženi na način bliže označen u tom stavu izreke postavio konstrukciju, pa je obavezan da je o svom trošku ukloni, a ako to ne učini ovlašćuju se tužioci da angažovanjem trećeg lica istu uklone o trošku tuženog; kao i da tuženi trpi ograđivanje k.p. br. .. od strane tužilaca do međe sa tuženikovom k.p.br. .. KO ... . Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužiocima naknadi troškove postupka od 417.200,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3772/2019 od 14.05.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda, u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka, sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude, tako što je tuženi obavezan da tužiocima na ime naknade troškova postupka isplati 153.950,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom trećim izreke, zahtev tužilaca za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je odbijen.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio posebnu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava na osnovu člana 404. ZPP, a tužioci su izjavili reviziju na odluku o troškovima postupka, na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužioci su podneli odgovor na reviziju i tražili troškove za sastav odgovora od strane advokata.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije tuženog na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer se revizijom osporava utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije, u smislu člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Revizija tuženog nije dozvoljena ni kao redovna.

Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja i činidbe podneta je 27.05.2014. godine, a u tužbi je vrednost predmeta spora označena kao neprocenjiva, a taksa na tužbu određena je u iznosu od 1.900,00 dinara, što prema Zakonu o sudskim taksama odgovara vrednosti predmeta spora od 10.000,00 dinara.

U konkretnom slučaju se radi o imovinskopravnom sporu, u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome prema određenoj taksi na tužbu vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija tuženog nije dozvoljena prema članu 403. stav 3. ZPP. pa je odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužilaca, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP i našao da revizija tužilaca nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 28. stav 1. ZPP, propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. ovog člana, propisano je da se kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev.

U konkretnom slučaju, tužioci su reviziju izjavili protiv odluke drugostepenog suda, kojim je preinačena prvostepena presuda u delu odluke o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužilaca, koje ne čini njihovo glavno potraživanje, pa je revizija nedozvoljena. Preinačenje odluke o troškovima postupka reviziju ne čini reviziju dozvoljenom ni prema članu 403. stav 2. tačka 2. ZPP, jer je preinačena odluka o sporednom, a ne o glavnom zahtevu stranaka.

Zahtev tužilaca za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju odbijen je na osnovu člana 154.stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer to nisu troškovi potrebni radi vođenja ove parnice.

Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić