Rev 998/2022 3.19.1.25.1.4; 3.1.2.8.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 998/2022
13.07.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Kamnenić, Zorana Hadžića, Jelice Bojanić Kerkez i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Maksić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privrednog suda u Zrenjaninu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Zrenjaninu, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gžrr1 71/21 od 08.09.2021. godine, u sednici održanoj 13.07.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gžrr1 71/21 od 08.09.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gžrr1 71/21 od 08.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu Prr1 409/20 od 06.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu isplati 192.977,75 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 05.11.2011. godine do isplate i 27.299,78 dinara po osnovu kamate priznate u stečajnom postupku, sa kamatom od 05.10.2011. godine do isplate, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Privrednim sudom u Zrenjaninu St 296/2012, na ime materijalne štete za priznato a neisplaćeno stečajno potraživanje utvrđeno Zaključkom o listi potraživanja Privrednog suda u Zrenjaninu St 157/2011 od 05.10.2011. godine, kao i zahtev tužioca da se obaveže tužena da mu isplati 12.000,00 dinara na ime troškova sastava prigovora radi ubrzanja postupka i 12.000,00 dinara na ime troškova sastava žalbe na rešenjem kojim se prigovor odbija, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova postupka plati 6.000,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu Gžrr1 71/21 od 08.09.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za dosudom troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, ... 18/20), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Predmet tužbenog zahteva u ovom sporu je naknada materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Privrednim sudom u Zrenjaninu St 296/2012, za priznato a neisplaćeno stečajno potraživanje utvrđeno Zaključkom o listi potraživanja Privrednog suda u Zrenjaninu St 157/2011 od 05.10.2011. godine. Rešenjem Privrednog suda u Zrenjaninu R4 St 212/2019 od 07.11.2019. godine odbijen je prigovor tužioca kao predlagača, radi ubrzanja postupka u predmetu Privrednog suda u Zrenjaninu St 296/2012, koje je rešenjem Privrednog apelacionog suda u Beogradu Rž St 5940/19 od 20.01.2020. godine preinačeno i utvrđeno da je tužiocu povređeno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Zrenjaninu St 296/12 (St 215/11).

Prema zaključku usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.11.2018. godine, Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizvršena i u postupku stečaja vođenom nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim ili državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku. U ovom slučaju, stečajni dužnik AD „BB“ iz ..., nije privredno društvo sa većinskim društvenim, odnosno državnim kapitalom, sa kojih razloga tužena Republika Srbija nema obavezu da tužiocu naknadi traženu materijalnu štetu. Obaveza tužene Republike Srbije da tužiocu naknadi materijalnu štetu ne može se zasnivati ni na članu 31. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, s obzirom da se odredbe navedenog člana odnose na materijalnu štetu koja nastane zbog dužine trajanja sudskog postupka, a ne zbog neisplaćivanja potraživanja od strane stečajnog dužnika. S obzirom da je nižestepenim presudama odlučeno u skladu sa navedenim zakonskim odredbama i Zaključkom ovog suda, to ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opštih interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti potrebe ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.

Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. stav 2. odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da sporovi male vrednosti, u smislu odredaba ove glave jesu sporovi kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 29.12.2020. godine, a vrednos predmeta spora je 220.277,53 dinara.

S obzirom da se u ovom slučaju radi o sporu male vrednosti u kojem vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to reviziaj tužioca nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. ZPP, sa kojih razloga je na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić