Rev2 3135/2022 3.19.1.25.1

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3135/2022
19.10.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasmine Stamenković, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ..., koje zastupa punomoćnik Goran Stamenić, advokat u ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca GG izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3713/21 od 05.11.2021. godine, u sednici veća od 19.10.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE revizija tužioca GG, PREINAČAVA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3713/21 od 05.11.2021. godine tako što se ODBIJA, kao neosnovana, žalba tužene i presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani P1 113/17 od 07.11.2018. godine POTVRĐUJE.

OBAVEZUJE SE tužena da tužiocu GG na ime naknade troškova revizijskog postupka isplati iznos od 41.870,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema ove presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani P1 113/17 od 07.11.2018. godine obavezana je tužena da tužiocu GG isplati na ime troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada za period od decembra 2007. godine do novembra 2010. godine pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci, i obavezana je tužena da tužiocima AA, BB, VV, DD i GG na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 564.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3713/21 od 05.11.2021. godine preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen tužbeni zahtev GG i zahtev tužioca GG za naknadu troškova postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac GG je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o osnovanosti izjavljene revizije u smislu člana 408. ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da je revizija osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 2. tačke 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac GG je zaposlen u MUP na radnom mestu policijskog službenika u Policijskoj stanici u ... . Prebivališe tužioca je u .... Tužilac je koristio prevoz za dolazak i odlazak sa rada u ... u periodu od 01.12.2007. godine do 30.11.2010. godine. Tužena tužiocu nije plaćala troškove prevoza za dolazak i odlazak sa rada. Na osnovu nalaza i mišljenja veštaka utvrđeni su mesečni iznosi troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada u periodu od 01.12.2007. godine do 30.11.2010. godine.

Prema stanovištu prvostepenog suda, tužbeni zahtev je usvojen primenom člana 169. Zakona o policiji i članova 1. i 2. stava 1. tačke 1) Uredbe o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika. Tužilac se nije obratio tuženoj radi isplate naknade troškova prevoza, ali to nije zakonski razlog za odbijanje tužbenog zahteva.

Prema stanovištu drugostepenog suda, tužbeni zahtev je odbijen primenom člana 140. Zakna o državnim službenicima jer tužilac nije podneo zahtev za ostvarivanje prava na isplatu troškova rukovodiocu.

Osnovani su revizijski navodi kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava. Relevantno materijalno pravo u ovoj parnici jesu odredbe člana 118. stava 1. tačke 1) Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/05), člana 37. Zakona o platama državnih službenika i nameštenika ("Službeni glasnik RS", br. 62/06...99/10), člana 2. stava 1. tačke 1) i člana 3. Uredbe o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika ("Službeni glasnik RS", br. 98/07) i člana 169. Zakona o policiji („Službeni glasnik RS“, br. 101/05). Prema navedenim propisima zaposleni ima pravo na naknadu troškova za dolazak i odlazak sa rada u visini cene mesečne pretplatne karte u gradskom, prigradskom ili međugradskom saobraćaju. Tužilac ima pravo na naknadu štete u visini neisplaćenih troškova za dolazak i odlazak sa rada u periodu od 01.12.2007. godine do 30.11.2010. godine s obzirom na to da mu je prebivalište u ..., a mesto rada u ... i da mu nisu isplaćeni troškovi prevoza. Zakon o radu u Glavi XVII sadrži odredbe o ostvarivanju i zaštiti prava zaposlenih. O pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa odlučuje nadležni organ kod poslodavca, odnosno preduzetnik pismenim rešenjem koje se dostavlja zaposlenom a zaposleni protiv tog rešenja može da pokrene spor pred nadležnim sudom u roku od 60 dana. Međutim, zaposleni sudski postupak može da pokrene i od saznanja za povredu prava, dakle u situaciji kada o nekom njegovom pravu, obavezi ili odgovornosti nije doneto rešenje protiv koga bi on vodio sudski spor radi njegovog pobijanja. Očito je da na ovaj način sam Zakon o radu dozvoljava pokretanje sudskog postupka u nekim situacijama bez prethodnog obraćanja poslodavcu ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11 i 55/14), koji se kao procesni primenjuje u sudskom postupku pri odlučivanju o pravima i obavezama zaposlenih. Prethodni uslov za podnošenje tužbe predviđa se samo u članu 193, a on se ne odnosi na ovo pitanje. S obzirom da se radi o pravu koje zakon neposredno priznaje ali i utvrđuje kriterijume za njegovo ostvarivanje, to prethodno obraćanje poslodavcu nije uslov za sudsku zaštitu.

Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 416. stava 1. ZPP, odlučio kao u prvom stavu izreke.

Primenom člana 165. stava 2. u vezi članova 153. stava 1. i 154. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je obavezao tuženu da tužiocu GG naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 41.870,00 dinara koji se odnosi na nagradu punomoćniku za sastav revizije u iznosu od 18.000,00 dinara i sudske takse na reviziju u iznosu od 9.548,00 dinara i odluku o reviziji u iznosu od 14.322,00 dinara.

Predsednik veća – sudija

Jasmina Stamenković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić