Rev2 530/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije; 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 530/2021
18.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Jelice Bojanić Kerkez i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Guberinić, advokat iz ..., protiv tuženog Kliničko bolnički centar ''Dr Dragiša Mišović – Dedinje'' sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2491/20 od 23.09.2020. godine, u sednici veća održanoj 18.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2491/20 od 23.09.2020. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2491/20 od 23.09.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3871/18 od 11.03.2020. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime manje isplaćene zarade za period od avgusta 2015. godine zaključno sa januarom 2019. godine isplati pojedinačno opredeljene sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, kao u njegovom sadržaju, kao i da u korist tužilje nadležnom PIO Fondu uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stavom drugim izreke rešeno je troškovima parničnog postupka i obavezan tuženi da tužilji plati 52.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2491/20 od 23.09.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete u visini razlike između isplaćene i minimalne zarade. O ovom zahtevu tužilje nižestepeni sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke revizijskog suda, a u vezi primene odredaba člana 111 Zakona o radu (''Sl. glasnik RS'' , br. 24/05 ... 95/18). Tačno je da Zakon o platama u državnim organima i javnim službama (’’Sl. glasnik RS'', br. 34/01 ... 95/18) sa pratećom Uredbom, na koji se revizija poziva, ima karakter posebnog zakona, međutim nijednom njegovom normom nije suspendovana primena normi Zakona o radu po pitanju garancije novčane vrednosti isplaćene zarade – ''ne niže od minimalne zarade'', niti je drugačije propisano. Zato, s obzirom da u njegovoj sadržini postoji pravna praznina po tom pitanju, primenjuje se član 111 Zakona o radu a na osnovu člana 2 stav 2 istog zakona. Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u radnom sporu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 17.12.2018. godine, radi naknade štete, a vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude je 189.560.65 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000,00 evra, to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da je revizija tužene nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić