Rev 15711/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 15711/2022
14.12.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca advokata AA iz ..., protiv tuženog JP „Vodovod“ Vranje, koga zastupa punomoćnik Stojan Ilić, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 770/22 od 27.06.2022. godine, u sednici održanoj 14.12.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 770/22 od 27.06.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 770/22 od 27.06.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P 1967/20 od 26.01.2022. godine, stavom prvim izreke, ukinuto je u celosti rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Vranju IIV 263/2019 od 20.05.2019. godine za iznos glavnog duga od 6.000,00 dinara po računu broj ../2019 od 08.05.2019. godine, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.05.2019. godine do isplate i za troškove izvršenja u iznosu od 6.633,00 dinara, te je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da mu tuženi isplati ove iznose. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da naknadi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 39.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 770/22 od 27.06.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Članom 404. Zakona o parničnom postupku-ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (stav 1.). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.).

Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da iz navoda revizije tužioca ne proizlazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji ni potreba novog tumačenja prava, kao ni neujednačena sudska praksa. Revizijom se neosnovano ukazuje na drugačije odluke, jer postojanje drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav, s obzirom da pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju, pa ovaj sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP i u skladu s tim odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 3.000 evra, dok prema članu 479. stav 6. ZPP, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 20.05.2019. godine, radi duga, a vrednost predmeta spora je 6.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić