Rev2 2549/2022 3.19.10

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2549/2022
08.12.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Stevanić, advokat iz ..., protiv tuženog Javno gradsko saobraćajno preduzeće „Novi Sad“, iz Novog Sada, čiji je punomoćnik Snežana Knežević Bojević, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž1 13/2022 od 10.03.2022. godine, u sednici održanoj 08.12.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv rešenja rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž1 13/2022 od 10.03.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv rešenja rešenja Višeg suda u Novom Sadu Gž1 13/22 od 10.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 517/2020 od 13.12.2021. godine, stavovima prvim i drugim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu na ime neisplaćenog dela zarade za period od 01.03.2017. godine do 31.03.2020. godine i na ime obračunate zakonske zatezne kamate do 25.11.2020. godine isplati iznose bliže navedene u izreci sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom trećim izreke, odbijen je veći deo tužbenog zahteva preko dosuđenih iznosa do traženih iznosa. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 122.869,38 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Rešenjem Višeg suda u Novom Sadu Gž1 13/22 od 10.03.2022. godine, usvojena je žalba tužioca i preinačeno rešenje o troškovima postupka sadržano u prvostepenoj presudi, tako što je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, umesto da tužilac tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 122.869,38 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje, kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11 ... 18/20), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene odluke koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujedanačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

U konkretnom slučaju tužilac je izjavio posebnu reviziju protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u izreci drugostepene odluke, kojim je preinačena prvostepena presuda u delu odluke o troškovima postupka i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Rešenje kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka donosi se u svakom konkretnom slučaju na osnovu odredaba Zakona o parničnom postupku kojima su regulisana procesna pravila odlučivanja o zahtevima stranaka za naknadu troškova, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji, niti postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse.

Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 28. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. ovog člana je propisano da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev.

Kako je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv odluke drugostepenog suda kojom je preinačena prvostepena presuda u delu odluke o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužioca, koje ne čini njegovo glavno potraživanje, to je revizija nedozvoljena i po članu 403. stav 2. tačka 2 ZPP.

Na osnovu izloženog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić