Rev2 3423/2022 3.5.15.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3423/2022
25.01.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Ukropina, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje, radi poništaja rešenja, činidbe i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2703/21 od 31.03.2022. godine, u sednici održanoj 25.01.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv stava drugog i trećeg izreke presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2703/21 od 31.03.2022. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv stava prvog izreke presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2703/21 od 31.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1246/2020 od 06.07.2021. godine, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da sud utvrdi da mu je prestao radni odnos kod tužene bez pravnog osnova otkazom ugovora o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti broj ... od ...2008. godine, rešenjem broj ... od ...2020. godine, da sud poništi rešenje broj ... od ...2020. godine, kojim se otkazuje ugovor o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti broj ... od ...2008. godine, da sud obaveže tuženu da tužioca vrati na rad na posao ... u Odeljenju za ..., Filijala ... ili na druge odgovarajuće poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu stručne spreme i radnom iskustvu tužioca, da ga prijavi na obavezno socijalno osiguranje i da mu dostavi dokaz u vidu kopije – prijave u skladu sa Zakonom o radu, da sud obaveže tuženu da mu isplati razliku zarade od 13.05.2020. godine do restitucije radnog odnosa, sa zateznom kamatom od momenta dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate i da sud obaveže tuženu da tužiocu na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza isplati iznos od 12 bruto mesečnih zarada, sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i zahtev tužioca za naknadu parničnih troškova.

Apelacioni sud u Novom Sadu je, presudom Gž1 2703/21 od 31.03.2022. godine, stavom prvim izreke, žalbu tužioca delimično usvojio pa je presudu Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1246/2020 od 06.07.2021. godine, u delu odluke kojom je odlučeno vraćanju tužioca na posao ... u Odeljenju ..., Filijala ... ili na druge odgovarajuće poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu stručne spreme i radnom iskustvu tužioca, ukinuo i u tom delu tužbu odbacio. Stavom drugim izreke, u preostalom delu je žalba tužioca odbijena kao neosnovana a prvostepena presuda, u preostalom odbijajućem delu potvrđena. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odgovor na reviziju koji je tužena dostavila, Vrhovni kasacioni sud nije razmatrao, pošto ta pravna radnja nije preduzeta od strane punomoćnika – advokata na način propisan odredbom člana 85. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pravnosnažnu presudu, u potvrđujućem delu, primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11... 18/20) i utvrdio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, a ni druge bitne povrede propisane odredbom člana 407. stav 2. tačke 2. i 3. istog Zakona, na koje revident u reviziji neosnovano ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kod tužene bio u radnom odnosu na neodređeno vreme na osnovu Ugovora o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti broj ... od ...2008. godine, raspoređen na radno mesto „...“ u Filijali ..., na osnovu Aneksa broj ... tog ugovora od ...2019. godine. Odeljenje za ... prati relaizaciju godišnjeg programa i priprema elemente za izradu izveštaja u skladu sa strateškim dokumentima, priprema i realizuje različite vrste programa zapošljavanja i podsticaja za korisnike novčane naknade, učestvuje u kreiranju odgovarajućih programa u zapošljavanju u skladu sa lokalnim i regionalnim potrebama tržišta rada, daje uputstva korisnicima i pomaže im u pripremi programa, priprema zaključivanje predloga ugovora i prati realizaciju ugovornih obaveza i efektivna zapošljavanja, prati i proučava programe razvoja preduzetništva, evidentira korisnike usluga, prikuplja i obrađuje statističke podatke o radu, predlaže korektivne mere i rešenja za brzo i kvalitetno pružanje usluga klijentima i slično. Gore navedeno podrazumeva da tužilac stupa u kontakt sa nezaposlenim licima neposredno, kao i putem e-mail-a, a retko kada telefonom. Tužilac je tuženoj uputio zahtev za korišćenje godišnjeg odmora pa je tuženi doneo rešenje o korišćenju dela godišnjeg odmora broj ... od ...2020. godine, kojim je tužiocu odobreno korišćenje dela godišnjeg odmora za 2019. godinu u trajanju od četiri dana u periodu od 05.02.2020. do 10.02.2020. godine. Tužilac je naime, prethodno, u septembru mesecu uplatio porodično putovanje, sa suprugom, u Portugal, u periodu u kom je tražio da mu tuženi odobri korišćenje godišnjeg odmora. Međutim, tužiocu su se pred put pojavile zdravstvene tegobe u vidu bolova u lumbalnom delu kičme zbog dizanja teškog tereta (orman), pa se javio lekaru Doma zdravlja Vrbas ...2020. godine, koji je utvrdio dijagnozu M54.4 (bol u slabinskom delu kičme i sedalnom živcu). Lekar je tužiocu rekao da miruje i da se po malo kreće, radi fizikalne vežbe, pa mu je otvorio bolovanje od 03.02.2020. do 28.02.2020. godine. Pored toga, lekar je tužiocu prepisao injekcionu terapiju – osam intra-muskularnih injekcija diklofenaka i četiri intra-muskularne injekcije deksasona, ali tužilac nikada nije primio propisanu injekcionu terapiju. Nakon pregleda lekara ...2020. godine, tužilac je tuženoj dostavio potvrdu o privremenoj sprečenosti za rad, na osnovu koje potvrde je tužena donela rešenje broj ... od ...2020. godine, kojim je poništeno rešenje o korišćenju godišnjeg odmora od 14.01.2020. godine, a zbog nastupanja privremene sprečenosti za rad tužioca dana 03.02.2020. godine. Tužilac je, sa suprugom, u prepodnevnim časovima 05.02.2020. godine, linijskim kombijem iz Vrbasa otišao do aerodroma u Budimpešti, koji put je trajao oko tri sata sa tri stajanja na benzinskim stanicama od po petnaestak minuta, a nakon dolaska na aerodrom, čekao je na let par sati nakon čega se ukrcao u avion avio-kompanije „Wizz air“ na put do Portugala koji je trajao oko tri sata. Za vreme boravka u Portugalu tužilac je bio u Lisabonu gde se šetao, koristio metro za prevoz a jednom je koristio i voz kada je išao do okeana udaljenog oko 30 kilometara od Lisabona. Za vreme bolovanja tužilac je pio tablete radi ublažavanja bolova. U povratku iz Portugala, putovao je na isti način, direktnim letom Portugal – Budimpešta a nakon toga linijskim kombijem od Budimpešte do Vrbasa, uz samo jednu pauzu na benzinskoj stanici. Tužena je 02.04.2020. godine tužiocu uputila upozorenje broj 0044-116- 10/2020 u kom je navedeno, između ostalog, da je on zloupotrebio pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad što je osnov za prestanak radnog odnosa u skladu sa odredbom člana 179. stav 3. tačka 3. Zakona o radu i člana 57. stav 1. tačka 13. Kolektivnog ugovora tuženog, sa hronološkim sledom događaja u vezi ovog slučaja. Tužilac se 04.05.2020. godine izjasnio na upozorenje tako što je naveo da nije zloupotrebio pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad jer dijagnoza bolesti na osnovu koje je otvorio bolovanje nije, po automatizmu, značila da ne može da se kreće, niti mu je to bilo savetovano već da ga je onemogućavalo u redovnom obavljanju poslova u okviru svog radnog mesta koje podrazumeva rad u sedećem položaju koji bi dodatno mogao da pogorša njegovo zdravstveno stanje, te da je smatrao da odlazak na put ne može da mu škodi, ukazujući da je njegov odlazak na odmor, u predmetnom periodu, bio rezervisan još u septembru mesecu. Rešenjem tuženog broj ... od ...2020. godine, tužiocu je otkazan Ugovor o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti broj ... od ...2008. godine, sa pripadajućim aneksima, zbog nepoštovanja radne discipline i to zbog zloupotrebe prava na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad tako što zaposlenom prestaje radni odnos zaključno sa ...2020. godine. U obrazloženju su navedeni detaljni razlozi i hronologija događaja koja je prethodila donošenju Rešenja sa zaključkom da je zaposleni, odmah nakon otvaranja bolovanja otišao na unapred planirano putovanje i napustio mesto boravišta protivno odredbi člana 84. Zakona o zdravstvenom osiguranju, te da je zloupotrebio pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad, čime je nastao otkazni razlog iz člana 179. stav 3. tačke 3. i 8. Zakona o radu i člana 57. stav 1. tačka 13. Kolektivnog ugovora tuženog. Veštačenjem je utvrđeno da je odlaskom na putovanje u Portugal tužilac preduzeo radnje koje su mogle pogoršati njegove tegobe odnosno radnje koje su sprečavale njegovo ozdravljenje tj. lečenje jer nije mogao da prima propisanu injekcionu terapiju, pa su preduzete radnje u suprotnosti sa razlozima zbog kojih je ustanovljeno bolovanje.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su, primenom odredbe člana 179. stav 3. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/2005... 95/2018), tužbeni zahtev tužioca odbili nalazeći da je on preduzeo nedozvoljene radnje za vreme bolovanja koje su mogle da dovedu do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja imajući u vidu da je bio izložen vibracijama na sedištu usled kretanja kombija i na sličan način tokom putovanja avionom kao i konstantnom šetnjom prilikom obilaska znamenitosti na putovanju, te neuzimanjem preporučene injekcione terapije, što su sve radnje u suprotnosti sa razlozima zbog kojih mu je ustanovljeno bolovanje. Pošto je radni odnos tužioca kod tužene prestao na osnovu zakonitog rešenja, nižestepeni sudovi su odbili i njegov zahtev za naknadu štete i paušalnu naknadu umesto vraćanja na rad, na osnovu odredbe člana 191. Zakona o radu.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 179. stav 3. Zakona o radu, propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenog koji ne poštuje radnu disciplinu i to ako zloupotrebi pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad (tačka 3) i ako ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca (tačka 8).

Pod zloupotrebom bolovanja podrazumeva se obavljanje posla kojim zaposleni sprečava svoje ozdravljenje odnosno pogoršava svoje zdravstveno stanje i time utiče na produženje bolovanja. Neophodan uslov za prestanak radnog odnosa po ovom osnovu jeste da se na osnovu stručnog medicinskog mišljenja utvrdi negativan uticaj poslova koje je zaposleni obavljao za vreme trajanja bolovanja.

U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je tužilac, u toku privremene sprečenosti za rad koja je trajala od 03.02.2020. do 28.02.2020. godine, bio na porodičnom putovanju od 05.02.2020. do 10.02.2020. godine, u kom periodu nije uzimao preporučenu injekcionu terapiju, od strane lekara i da je odlaskom na putovanje preduzeo radnju koja je sprečavala ozdravljenje, odnosno lečenje, što znači da je zloupotrebio pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad pa mu je tuženi, zakonitim rešenjem, otkazao ugovor o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti broj ... od ...2008. godine. Pravo na naknadu štete propisano odredbom člana 191. Zakona o radu, je posledica nezakonitog otkaza, što ovde nije slučaj.

Navodi revizije tužioca kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, su bez uticaja na odlučivanje imajući u vidu da revizija ne može da se izjavi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na osnovu odredbe člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku, osim u slučaju iz člana 403. stav 2. tog zakona, što ovde nije slučaj.

Iz izloženih razloga, a pošto tužilac neosnovano revizijom pobija pravilnost primene materijalnog prava, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Odluku kao u stavu drugom izreke Vrhovni kasacioni sud doneo je primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu da kada drugostepeni sud odlučujući o žalbi tužioca, ukine prvostepenu presudu i odbaci tužbu, revizija tužioca nije dozvoljena po članu 403. stav 2. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, na osnovu zaključka usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 02.06.2020. godine.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić