Rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru Gž 708/21 od 26.04.2021. godine, odbijena je kao neosnovana žalba protivnika predlagača i potvrđeno prvostepeno rešenje.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog od strane drugostepenog suda protivnik predlagač je izjavio posebnu reviziju na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Predlagač je dao odgovor na reviziju, sa zahtevom za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijano rešenje na osnovu člana 408. u vezi člana 506. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 18/20) i člana 27. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“, broj 25/82 i 48/88 sa izmenama i dopunama i „Službeni glasnik RS“, broj 46/95 sa izmenama i dopunama), pa je ocenio da je revizija protivnika predlagača dozvoljena kao redovna i da je osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju rešenjem Komande garnizona Int. 2078 od 28.12.1994.godine predlagaču (građanskom licu na službi u JNA) je dat u zakup službeni stan u Novom Pazaru (bliže opisan u izreci prvostepene odluke), sa obrazloženjem da je njegova molba za dodelu službenog stan skinuta sa evidencije jer je na taj način konačno rešio svoje stambeno pitanje. Na osnovu ovog rešenja predlagač je 08.06.1995.godine zaključio ugovor o zakupu predmetnog stana, u kojem je naznačeno da će stan koristiti sa članovima svog porodičnog domaćinstva (supruga i deca), pri čemu u ugovoru nije naveden rok na koji se zaključuje. Dana 06.03.2006.godine, predlagač se obratio protivniku predlagača za zahtevom za otkup ovog stana. Kako nije bilo odgovora protivnika predlagača, predlagač je dana 15.05.2006. godine podneo predlog vanparničnom sudu (u ovoj pravnoj stvari) radi donošenja rešenja koje bi zamenilo ugovor o otkupu navedenog stana. Dana 30.06.2007.godine predlagaču je prestala služba u Vojsci zbog ukidanja radnog mesta, uz otpremninu. Dana 08.02.2011. godine protivnik predlagača je obavestio predlagača da nema pravo na otkup predmetnog stana. Presudom prvostepenog suda P 15/13 od 12.03.2013.godine (postala pravnosnažna donošenjem presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2008/13 od 03.03.2014.godine), odbijen je tužbeni zahtev protivnika predlagača za raskid navedenog ugovora o zakupu, iseljenje predlagača i njegove porodice iz predmetnog stana i predaju stana protivniku predlagača. Veštačenjem (nalaz i mišljenje od 17.02.2021.godine) utvrđeno da otkupna cena stana za slučaj jednokatne isplate iznosi 2.180.166,00 dinara.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje nižestepeneni sudovi su usvojili predlog predlagača, pozivajući se na član 7. stavovi 1. i 3., član 16. stavovi 1. i 4. i član 17. Zakona o stanovanju („Službeni glasnik RS“, br.50/92 ...104/16), zaključivši da su ispunjeni uslovi za donošenje rešenja koje zamenjuje ugovor o otkupu predmetnog stana. Ovo stoga što, po njihovom stanovištu, navedeni stan nema status službenog stana jer nije dodeljen predlagaču za potrebe vršenja njegove službe, bez obzira što je u rešenju o dodeli i u ugovoru o zakupu navedeno da se radi o službenom stanu. Zaključili su da je stan dodeljen predlagaču radi rešavanja stambenih potreba njegove porodice, imajući u vidu da je u rešenju o dodeli stana predlagaču navedeno da je time konačno rešeno njegovo stambeno pitanje, na koji način je protivnik predlagača kao nosilac prava raspolaganja odredio status stana, pri čemu nije postupio po nalogu suda od 23.12.2020.godine da dostavi odluku po kojoj je predmetni stan stekao status službenog stana. Imali su u vidu i da je, prema navodima predlagača, 11 stanova u stambeno poslovnom objektu ... sa 12 službenih stanova (u kome je i predmetni stan) dato u otkup iako su kupljeni po osnovu Odluke načelnika Građevinske uprave „kao službeni stanovi“, što protivnik predlagača nije sporio, a da samo predlagaču nije priznato pravo na otkup. Zbog toga su smatrali da bi odbijanje predloga predlagača predstavljalo povredu prava na pravično suđenje predviđenu članom 32 Ustava RS. Smatrali su da je bez uticaja na drugačiju odluku označavanje naziva ugovora o zakupu predmetnog stana kao ugovora zaključenog na određeno vreme, jer se iz sadržine ugovora ne može utvrditi na koji period je zaključen, zbog čega se ima smatrati da se radi o ugovoru zaključenom na neodređeno vreme.

Osnovano se revizijom protivnika predlagača ukazuje da su nižestepeni sudovi na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primenili materijalno pravo kada su usvojili predlog predlagača.

Iz rešenja Komande garnizona od 28.12.1994.godine o dodeli predmetnog stana predlagaču proizlazi da mu je predmetni stan dodeljen, na osnovu podnete molbe za službeni stan u zakup, s pozivanjem na član 4. Pravilnika o kriterijumima za davanje na korišćenje stanova za službene potrebe zapslenima u Saveznom ministarstvu za odbranu i Vojsci Jugoslavije („Službeni vojni list“, br.6/94).

Pravilnikom o kriterijumima za davanje na korišćenje stanova za službene potrebe zapslenima u Saveznom ministarstvu za odbranu i Vojsci Jugoslavije („Službeni vojni list“, br.6/94 od 07.03.1994.godine), važećem u vreme dodele predmetnog stana predlagaču, bilo je propisano da se službeni stanovi VJ daju u zakup na privremeno korišćenje (član 2. stav 1.), krug lica kojima se službeni stan dodeljuju na privremeno korišćenje (član 4. stav 1.), da lice kome je dat službeni stan u zakup gubi pravo da taj stan dalje koristi i ugovor o zakupu se raskida danom prestanka službe u SMO ili VJ (član 15. tačka 6.), da se penzionisanom profesionalnom vojniku i penzionisanom civilnom licu iz SMO ili VJ, koje na teritoriji SRJ ima na korišćenju samo službeni stan, ako je do prestanka službe podnelo molbu za rešavanje stambenog pitanja, koja je zaključkom stambenog organa prihvaćena i razvrstana u I grupu shodno propisima iz člana 3. ovog pravilnika, daje taj službeni stan u zakup na određeno vreme do rešenja stambenog pitanja (član 16.).

Pravilnikom o rešavanju stambenih pitanja u Ministarstvu odbrane („Službeni vojni list“, br.38/05 od 21.10.2005.godine), važećeg u vreme podnošenja predloga predlagača za donošenje rešenja koje bi zamenilo ugovor o otkupu od 06.03.2006.godine, u članovima 49. i 52. propisan je način pretvaranja stanova u zakup na određeno vreme u zakup na neodređeno vreme, što se nije odnosilo na službene stanove. Pravilnikom o dopuni pravilnika o rešavanju stambenih pitanja u Ministarstvu odbrane („Službeni vojni list“, br.26/08 od 26.06.2008.godine) članom 52.a stavovi 1. i 2.obuhvaćeni su i službeni stanovi tako što je propisana obaveza stambenog organa da licima kojima su doneta rešenja o davanju službenog stana u zakup na određeno vreme, na osnovu propisa koji su važili do dana stupanja na snagu Pravilnika o davanju na korišćenje stanova za službene potrebe zaposlenima u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije („Službeni glasnik RS“, br.20/08), a koja koriste te stanove, izmene postojeća rešenja u rešenja o davanju stanova na neodređeno vreme, a koja će se realizovati zaključenjem ugovora o zakupu na neodređeno vreme.

Pravilnikom o davanju na korišćenje stanova za službene potrebe zaposlenima u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije („Službeni glasnik RS“, br.20/08 od 12.05.2008.godine) propisani su posebni kriterijumi za davanje stanova za službene potrebe zaposlenima u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije čije je korišćenje vezano za vršenje određenih poslova, službenih dužnosti i funkcija (član 1.), da korisnik službenog stana kome je dat službeni stan i koristi ga na osnovu propisa koji su važili do dana stupanja na snagu ovog pravilnika, nastavlja da koristi službeni stan u skladu sa zaključenim ugovorom (član 20.), te da danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o davanju službenih stanova u zakup zaposlenima u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije („Službeni glasnik RS“, br.31/04 i 33/06).

Zakonom o stanovanju („Službeni glasnik RS“, br. 50/92 ... 104/16), propisano je da nosilac prava raspolaganja na stanu u društvenoj svojini i vlasnik stana u državnoj svojini (u daljem tekstu: nosilac prava raspolaganja) dužan da nosiocu stanarskog prava, odnosno zakupcu koji je to svojstvo stekao do dana stupanja na snagu ovog zakona (u daljem tekstu: nosilac stanarskog prava) na njegov zahtev u pismenoj formi omogući otkup stana koji koristi pod uslovima propisanim ovim zakonom (član 16.).

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je predlagaču rešenjem protivnika predlagača od 28.12.1994.godine dodeljen sporni stan na korišćenje kao službeni stan, u pravnom režimu tada važećeg Pravilnika o kriterijumima za davanje na korišćenje stanova za službene potrebe zaposlenima u Saveznom ministarstvu za odbranu i Vojsci Jugoslavije („Službeni vojni list“, br.6/94 od 07.03.1994.godine), na osnovu koga je sa protivnikom predlagača zaključio ugovor o korišćenju službenog stana na određeno vreme (što proizlazi ne samo iz naziva ugovora, već i iz naznačenja da je reč o ugovoru o zakupu službenog stana). Službeni stan ne može biti osnov za sticanje prava zakupa na neodređeno vreme, u smislu člana 7. i člana 39. Zakona o stanovanju („Službeni glasnik RS“, br. 50/92 ... 104/16). Na službenom stanu se takođe ne može steći ni pravo na otkup, u smislu člana 16. Zakona o stanovanju koji je otkup omogućavao samo nosiocima stanarskog prava, odnosno zakupcima, a korisnik službenog stana nije zakupac, odnosno nosilac stanarskog prava u smislu navedene odredbe. Osim toga, predlagač u toku postupka nije podneo dokaz da sporni stan više ne predstavlja službeni stan, odnosno da je doneto rešenje o prenameni ovog stana u smislu člana 52. stav 1. Pravilnika o dopuni Pravilnika o rešavanju stambenih pitanja u Ministarstvu odbrane („Službeni vojni list“, br.26/08 od 26.06.2008.godine), važećeg u vreme podnošenja predloga u ovoj pravnoj stvari, niti da je vodio upravni spor.

Kako su preinačene nižestepene odluke i odbijen predlog predlagača za donošenje rešenja koje zamenjuje ugovor o otkupu stana povodom revizije protivnika predlagača, to su preinačene nižestepene odluke i u pogledu odluke o troškovima.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 416. stav 1. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.

Zahtev predlagača za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju je odbijen jer ovi troškovi nisu nužni za vođenje ove parnice, u smislu člana 154. stav 1. ZPP.

Na osnovu člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić