Rev 3321/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3321/2022
23.02.2023. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Gordane Džakula i Jelene Ivanović, članova veća, u parnici tužioca Specijalna bolnica za rehabilitaciju Bujanovac, sa sedištem u Bujanovačkoj Banji, čiji je punomoćnik Mile Ristić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Osnovni sud u Bujanovcu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo RS, Odeljenje u Leskovcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1551/20 od 17.09.2021. godine, u sednici održanoj 23.02.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1551/20 od 17.09.2021. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Vranju Gž 1551/20 od 17.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P 557/19 od 28.07.2020. godine, prvim stavom izreke, odbijen je prigovor tužene o apsolutnoj nenadležnosti Osnovnog suda u Bujanovcu kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade štete plati iznos od 226.268,01 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 04.05.2017. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.

Presudom Višeg suda u Vranju Gž 1551/20 od 17.09.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena u stavu drugom i trećem izreke. Drugim stavom izreke, odbačena je žalba tužioca izjavljena protiv stava prvog izreke prvostepene presude kao nedozvoljena. Trećim stavom izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, ukazujući razloge za primenu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ...18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.).

Pravni osnov tužbenog zahteva u ovom sporu je naknade štete tužiocu zbog postupanja organa tužene u izvršnom postupku u predmetu I 172/15 u kojem je AA, radnik tužioca, naplatila svoje potraživanje od tužioca, a osnov tog potraživanja je Zaključak Vlade Republike Srbije od 18.12.2001. godine, koji je proglašen neustavnim objavljivanjem odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Republike Srbije“ dana 18.12.2016. godine. Pravnosnažnom presudom odbijen je tužbeni zahtev, iz razloga što je presuda Osnovnog suda u Bujanovcu P1 883/13 od 27.03.2013. godine, kojim je u ovoj parnici tužilac po navedenom Zaključku bio obavezan na isplatu dohotka na zaradu, postala pravnosnažna dana 11.09.2014. godine i zaključkom I 172/15 od 17.09.2015. godine konstatovano da je izvršenje sprovedeno, a Zaključak proglašen neustavnim dana 08.12.2016. godine nakon pravnosnažnosti presude i sprovedenog izvršenja. Kako je parnični postupak između stranaka pravnosnažno okončan presudom koja je doneta pre objavljivanja odluke Ustavnog suda o proglašenju Zaključka neustavnim i izvršenje sprovedeno, imajući u vidu pravno dejstvo odluka Ustavnog suda (član 60. Ustava Republike Srbije), po oceni sudova, Zaključak Vlade Republike Srbije bio je u primeni, tako da mne postoji odgovornost tužene za nastalu štetu tužiocu shodno članu 172. Zakona o obligacionim odnosima.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao i ujednačavanja sudske prakse, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odbijanje tužbenog zahteva. Tužilac je priložio presudu kojom se ne ustanovljava drugačiji pravni stav u pogledu primene materijalnog prava u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, tako da nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Obrazloženje pobijane presude za odluku o odbijanju tužbenog zahteva u ovom slučaju ne odstupa od sudske prakse i pravnih shvatanja po pitanju pravnog dejstva eh nunc odluke Ustavnog suda. Razlozi na kojima su zasnovane nižestepene odluke odgovaraju i usklađeni su sa važećim tumačenjem prava i vladajućim pravnim shvatanjem u praksi nižestepenih sudova i revizijskog suda. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena ni kao redovna.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sprovima kad se tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje prava svojine na nepokretnostima, ili u potraživanju u novcu, na predaju stvari ili izvršenju neke druge činidbe, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu podneta je 19.09.2013. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 226.268,01 dinara. S obzirom da je vrednost predmeta spora pobijanog dela ispod dinarske protivvrednosti iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić