Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3434/2022
02.03.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik advokat Stevan Jakovljević iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, Direkcija za vodne puteve, Lučka kapetanija Beograd, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4522/21 od 01.12.2021. godine, u sednici održanoj dana 02.03.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž 4522/21 od 01.12.2021. godine i presuda Višeg suda u Beogradu P 18893/18 od 21.01.2021. godine i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P 18893/18 od 21.01.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog izgubljenih zarada za period od 04.03.2013. godine do 02.03.2018. godine isplati iznos od 17.983.017,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2020. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 270.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4522/21 od 01.12.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 18893/18 od 21.01.2021. godine.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužioca osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem Lučke kapetanije Beograd ...-...- .../...-... od 14.03.2014. godine, u postupku obnavljanja ovlašćenja tužioca o osposobljenosti ..., oduzeto je i obrisano iz zapisnika ovlašćenje o osposobljenosti ... sa mašinskim kompleksom pogonske snage od 3000kw ili jačem STCW oznaka A-3/2 prema odredbama Međunarodne konvencije o standardima za obuku, izdavanje ovlašćenja i držanje straže pomoraca 1978. godine sa kasnijim izmenama koje ovlašćenje je izdato tužiocu 1978. godine pod brojem ...-...-.../...-... (ser. br. ...). Navedeno rešenje je doneto iz razloga što je u postupku provere sertifikata Lučka kapetanija Bar obavestila Lučku kapetaniju Beograd da sertifikat ... sa mašinskim kompleksom pogonske snage od 21.12.2005. godine navodno nije izdato u Lučkoj kapetaniji Bar (koji sertifikat je navodno tužilac priložio). Naznačeno rešenje je postalo konačno u upravnom postupku, s obzirom da tužilac nije izjavio žalbu. Međutim, u toku 2015. godine Lučkoj kapetaniji Bar obratio se tužilac sa zahtevom za izdavanje ovlašćenja o osposobljenosti za ... sa mašinskim kompleksom pogonske snage od 3000kw ili jačem. Rešenjem Lučke kapetanije Beograd ...-...-.../...-... od 23.04.2014. godine njegov zahtev je odbijen zbog toga što ne ispunjava sve zakonom propisane uslove. Prema razlozima tog rešenja zahtev je odbijen, jer tužilac nije priložio dokaz o najvišem do sada stečenom znanju u pomorstvu koje je validno i autentično i to ovlašćenje o osposobljenosti oficira plovidbene straže na brodu sa mašinskim kompleksom pogonske snage od 750kw ili jačem izdatom od strane Lučke kapetanije Beograd, a nije priložio ni dokaz o ispunjavanju drugih standarda osposobljenosti (potvrdu o osposobljenosti – zaštite morske sredine, potvrdu o osposobljenosti – upravljanja ljudskim resursima u mašinskom odeljenju, potvrdu o osposobljenosti primena veštine rukovođenja, upravljanje posadom, kao i unapređenje timskog rada na brodu – upravljački nivo, lično preživljavanje na moru, te druge potvrde, ali ni dokaz o važećem lekarskom pregledu za pomorce). Odlučujući o žalbi tužioca, Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture je rešenjem broj ...-...-.../...-... od 29.12.2015. godine poništilo rešenje Lučke kapetanije od 23.04.2014. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. Prema razlozima drugostepenog organa koji su navedeni u tom rešenju, prvostepeni organ je propustio da pozove žalioca da dopuni zahtev sa tačno navedenim dokazima koji se prilažu uz predmetni zahtev koji su propisani članom 119. stav 3. Uredbe o zvanjima uslovima za sticanje zvanja i ovlašćenja članova posade pomorskih brodova, što je prvostepeni organ bio dužan da učini i što je propustio i time povredio pravila postupka. U rešenju je naloženo prvostepenom organu da u ponovnom postupku pozove tužioca kako bi dopunio zahtev sa preciznim nalogom koje dokaze treba da dostavi. Nakon toga Lučka kapetanija donosi rešenje broj ...-.../...-... dana 24.10.2017. godine i prekida postupak o rešavanju zahteva tužioca za izdavanje naznačenog ovlašćenja, dok se ne reši pitanje bez čijeg rešenja se ne može doneti naznačena odluka. Naznačeno rešenje je doneto iz razloga što je Lučka kapetanija Beograd obaveštena od strane Prvog osnovnog suda u Beogradu dopisom od 13.07.2018. godine da se protiv tužioca vodi krivični postupak zbog krivičnog dela falsifikovanja isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ, da je krivični postupak vođen u predmetu pod brojem K 316/2016, da je bila doneta oslobađajuća odluka, ali je ista ukinuta rešenjem Višeg suda u Beogradu Kž1 493/16 od 12.06.2016. godine i da je u toku ponovni postupak, ali presuda još nije doneta. Na rešenje prvostepenog organa tužilac je izjavio žalbu. Rešenjem drugostepenog organa broj .../...-.../...-... od 27.12.2017. godine rešenje od 24.10.2017. godine je poništeno, a predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje. Prema razlozima tog rešenja prvostepeni organ je propustio da po zahtevu ovde tužioca od 29.12.2016. godine za izdavanje ovlašćenja o osposobljenosti odluči, a ovo imajući u vidu da je zahtev tužioca podnet pre početka primene novog Zakona o opšem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 18/16) a drugostepeni organ je ocenio da je trebalo primeniti Zakon o opštem upravnom postupku iz 1997. godine sa kasnijim izmenama i dopunama, sve saglasno odredbi člana 213. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku. Kako to prvostepeni organ nije učinio, to je povredio odredbe postupka. U obrazloženju je naznačeno i da je dispozitiv pobijanog rešenja neodređen i nerazumljiv i da se iz njega ne može utvrditi šta predstavlja prethodno pitanje i koji organ je nadležan da odluči o tom pitanju. Naloženo je da se u ponovnom postupku otklone uočeni propusti i u ponovnom postupku primeni Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 18/16) saglasno odredbi člana 213. stav 2. istog zakona.
U ponovnom postupku rešenjem Lučke kapetnije Beograd broj ...-...-...-... od 08.02.2018. godine (greškom navedeno 2017. godine), odbijen je zahtev tužioca od 29.12.2016. godine za izdavanje traženog ovlašćenja. U rešenju je naglašeno da, između ostalog, podnosilac tj. tužilac ne ispunjava ni uslov koji se odnosi na pomorski staž ostvaren u odgovarajućem zvanju i neodređenoj vrsti broda primenom odredbe člana 144. stav 1. tačka 6. i člana 132. Uredbe o zvanjima, uslovima za sticanje zvanja i ovlašćenja članova posade pomorskih brodova. Međutim, navedeno rešenje je rešenjem Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture broj ...-...-.../...-... od 06.06.2018. godine poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje iz razloga što tužiocu nije pružena mogućnost da se pre donošenja odluke izjasni o činjenicama koje su od značaja za odlučivanje.
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu K 1371/06 od 23.02.2018. godine, a koja je postala pravnosnažna dana 23.05.2018. godine tužilac je oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo za koje je optužen (čl. 355. stav 2. u vezi stava 1. KZ). Nakon toga, dana 02.08.2018. godine tužiocu je uručen sertifikat za ... i na osnovu rešenja Lučke kapetanije od 27.07.2018. godine o izdavanju ovlašćenja o osposobljenosti za ... . Tužilac se nalazio na evidenciji nezaposlenog lica u periodu od 22.03.2018. godine do 27.01.2014. godine, kao i u periodu od 29.08.2016. godine do 14.01.2019. godine. Kao pomorac na brodu u periodu od 13.10.2013. godine do 02.08.2018. godine, ostvario bi zaradu u iznosu od 201.044,64 USA dolara, što u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan 10.08.2020. godine iznosi 20.074.066,05 RSD, a u periodu od 14.03.2014. godine do 28.08.2018. godine ostvario bi zaradu u iznosu od 180.102,49 USA dolara što u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan 10.08.2020. godine iznosi 17.983.017,50 RSD. Naznačeni iznos utvrđen je putem obračuna od strane veštaka ekonomske struke.
Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, nižestepeni sudovi su ocenili da je tužbeni zahtev tužioca neosnovan, a iz sledećih razloga:
Lučka kapetanija Beograd je izdala rešenje od 14.03.2014. godine (kojim je oduzeto ovlašćenje i brisan iz registra vezano za osposobljenost ...) i na to rešenje tužilac nije izjavio žalbu. Dalje, nižestepeni sudovi nalaze da postupanje prvostepenog organa se ne može okarakterisati kao nepravilno u smislu odredbe člana 172. stav 1. ZOO i čl. 74a Zakona o pomorskoj plovidbi („Sl. glasnik RS“, br. 87/2011) i čl. 19. Uredbe o zvanjima, uslovima za sticanje zvanja i ovlašćenja članova posade pomorskih brodova („Sl. glasnik RS“, br. 16/2014). Ovo iz razloga jer postupao u okviru zakonskih ovlašćenja, a to je ovlašćenje da odluči o zahtevu i primeni odgovarajuće odredbe materijalnog prava, pa stoga ne može biti odgovoran za pogrešno tumačenje zakonskih normi. U postupku za naknadu štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada organa tužene ne može se ispitivati zakonitost samog akta organa tužene koji je u upravnom postupku donet, jer je to ovlašćenje drugostepenog organa, a činjenica da je akt kao nezakonit ocenjen od strane drugostepenog organa i kao takav poništen, ne ukazuje na nepravilan i nezakonit rad. Dalje, to samo po sebi ne znači da je prvostepeni organ postupao nepravilno i nezakonito u smislu odredbe člana 172. ZOO. U skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima Lučka kapetanija Beograd je shodno odredbi člana 119. Uredbe o zvanjima i uslovima za sticanje zvanja i ovlašćenja članova posade pomorskih brodova vršila proveru, jer se protiv tužioca vodio krivični postupak zbog koga su u slučaju osuđivanosti može i odrediti mera bezbednosti, odnosno zaštitna mera u skladu sa Krivičnim zakonikom (čl. 87. KZ), te da i to upućuje na zaključak da od strane prvostepenog organa (Lučke kapetanije) nema zloupotebe ili pogrešne primene datih ovlašćenja, pa ni osnova za naknadu štete od strane tužene.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ovakva pravna argumentacija nižestepenih sudova nije prihvatljiva. Nižestepeni sudovi pošli od pogrešne primene materijalnog prava (tumačenja odredbe člana 172. stav 1. ZOO), što je za posledicu imalo i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što je imliciralo i donošenje nezakonitih odluka.
Prema odredbi člana 35. stav 2. Ustava RS propisano je da svako ima pravo na naknadu materijalne ili nematerijalne štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom prouzrokuje državni organ, imalac javnog ovlašćenja, organ autonomne pokrajine ili organ jedinice lokalne samouprave.
Prema članu 172. stav 1. ZOO pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija.
U postupku ovlašćivanja o nečijim pravima nadležni organ primenjuje i tumači određene propise. Stoji činjenica da se svako nepravilno tumačenje određenog zahteva od strane nadležnog državnog organa ne može smatrati kao nepravilan rad. Pravilno je tumačenje da se u postupku naknade štete ne može ocenjivati zakonitost samog akta organa koji je u upravnom postupku donet, a u pogledu meritornog odlučivanja o samom pravu, jer je to ovlašćenje drugostepenog organa. Međutim, prilikom odlučivanja o zahtevu za naknadu štete, sud može ocenjivati da li postoji nepravilan rad određenog organa, pa i organa uprave.
U konkretnom slučaju drugostepeni organ je više puta ukidao rešenje prvostepenog organa. Prvostepenom organu od strane drugostepenog organa naloženo kako da postupi i naznačeno koji su propusti učinjeni od strane prvostepenog organa. Te propuste prvostepeni organ je trebao da otkloni. Međutim, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da prvostepeni organ nije otklanjao propuste na koje mu je ukazivao drugostepeni organ. Nije omogućio tužiocu da učestvuje u postupku tj. nije ga pozvao i dao mu tačne naloge šta od dokumentacije, štra treba da naknadno pribavi kako bi pravilno odlučio o podnetom zahtevu. Rešenje o prekidu postupka zbog vođenja krivičnog postupka protiv tužioca nije doneto u skladu sa zakonom, niti je prvostepeni organ dao adekvatne i prihvatljive razloge, što konstatuje i drugostepeni organ u svom rešenju od 24.10.2017. godine. Po okončanju krivičnog postupka tužiocu je izdato traženi sertifikat za ..., ali je to učinjeno tek 02.08.2018. godine.
Međutim, ono što je bitno u ovoj pravnoj stvari, iz spisa predmeta ne proizilaze utvrđene činjenice kada je tužilac ponovo podneo zahtev za izdavanje sertifikata u toku 2014. godine, a u spisima predmeta nedostaje i rešenje koje je doneo prvostepeni organ 02.08.2018. godine. To ukazuje da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, a što je nastalo kao posledica pogrešne primene materijalnog prava i donošenje nepravilne odluke.
U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu primedbe Vrhovnog kasacionog suda, po istima postupiti, pravilno utvrditi činjenično stanje vezano za period kada je tužilac podneo novi zahtev za izdavanje sertifikata, pribaviće rešenje koje je doneto od strane Lučke kapetanije dana 02.08.2018. godine, a radi sravnivanja sadržine rešenja sa prethodnim rešenjima i upoređivanja da li je nešto novo preduzeto u toku trajanja postupka tj. da li je tužilac na vreme i po nalozima prvostepenog upravnog organa dostavljao svu potrebnu dokumentaciju na osnovu koje bi se moglo odlučiti pravilno o njegovom zahtevu radi izdvanja sertifikata, izvešće druge potrebne dokaze i pravilnom ocenom izvedenih dokaza doneće zakonitu odluku.
Imajući u vidu napred izneto, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić