Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), pa je utvrdio da je revizija tužene osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru P2 770/18 od 15.05.2019. godine, razveden je brak tužioca AA i zakonskog zastupnika maloletne tužene VV, njihovo zajedničko maloletno dete BB, rođena ...2013. godine, poverena je na samostalno vršenje roditeljskog prava majci i otac obavezan da doprinosi izdržavanju deteta mesečnim iznosom od 18.500,00 dinara. Tužilac je kao ustupilac sa VV, kao prijemnikom zajedno sa GG kao davaocem saglasnosti, zaključio ugovor o ustupanju predugovora o kupoprodaji stana 06.11.2019. godine i preuzeo obavezu da kao ustupilac isplati prodavcu celokupan iznos kupoprodajne cene stana u iznosu od 46.000 evra, da svoju poziciju kupca ustupi prijemniku, te da tom isplatom reguliše svoje obaveze prema bivšoj supruzi na ime sticanja u bračnoj zajednici, a prema ćerki prijemniku BB na ime plaćanja izdržavanja. Ugovor je ispunjen u celosti i tužena je sa majkom stupila u posed predmetnog stana. Tužena je učenica trećeg razreda osnovne škole, odličan je učenik, imala je određenih oftalmoloških problema zbog čega je imala hiruške intervencije, a mesečne prosečne potrebe deteta iznose 25.500,00 dinara. Majka tužene je zaposlena kao ... sa mesečnom zaradom od 36.000,00 dinara, a tužilac je zaposlen u ... sa mesečnom zaradom od 145.475,15 dinara, s tim što ima obustave na zaradu u visini od 45.971,00 dinara.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da nisu ispunjeni zakonski uslovi za prestanak izdržavanja mal. deteta od strane tužioca, ali da su se stekli uslovi za izmenu visine izdržavanja iz prethodne odluke iz razloga što je kupovinom ½ stana tuženoj BB tužilac izvršio deo obaveze vezane za izdržavanje, što vodi umanjenju njegove ranije utvrđene novčane obaveze i tužilac obavezan da na ime izdržavanja od dana presuđenja plaća na ime izdržavanja maloletnog deteta iznos od 10.000,00 dinara.

Po oceni Vrhovnog suda ovakav zaključak se ne može prihvatiti kao pravilan jer je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Odredbom člana 73. Porodičnog zakona, izdržavanje deteta je propisano kao pravo i dužnost roditelja, dok je članom 154. stav 1. istog zakona predviđeno da maloletno dete ima pravo na izdržavanje od roditelja. Kriterijumi određivanja izdržavanja propisani su odredbom člana 160. Porodičnog zakona, tako što se izdržavanje određuje prema potrebama poverioca i mogućnostima dužnika izdržavanja, pri čemu se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (stav 1). Potrebe poverioca izdržavanja zavise od njegovih godina, zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 2). Mogućnosti dužnika izdržavanja zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenje i sticanje zarade, njegove imovine, njegovih ličnih potreba, obaveze da izdržava druga lica, te drugih okolnosti od značaja za određivanje izdržavanja (stav 3). Minimalna suma izdržavanja predstavlja sumu koju kao naknadu za hranjenike odnosno lica na porodičnom smeštaju periodično utvrđuje ministarstvo nadležno za porodičnu zaštitu, u skladu sa zakonom.

Odredbom člana 164. Porodičnog zakona propisano je da se visina izdržavanja može smanjiti ili povećati ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka.

Osnovni uslov za izmenu visine izdržavanja su promenjene okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka. U konkretnom slučaju, sudovi su propustili da utvrde da li su nastupile promenjene okolnosti od donošenja prethodne odluke kojom je odlučeno o visini doprinosa tužioca kao dužnika izdržavanja po presudi P2 770/18 i ako jesu o kojim bitno promenjenim okolnostima je reč.

Naime, u odnosu na prethodnu odluku suda od 15.05.2019. godine, sudovi su propustili da razjasne okolnosti koje su bile opredeljujuće i merodavne za utvrđivanje visine doprinosa za izdržavanje mal.deteta u iznosu od 18.500,00 dinara, te samim tim i mogućnost upoređivanja nastupanja eventualno promenjenih okolnosti. Tužilac, kao roditelj sa kojim dete ne živi, ima pravo da se pored iznosa utvrđenog izdržavanja i na druge načine svojevoljno stara o detetu. Zaključak nižestepenih sudova da je tužilac izvršio deo obaveze vezane za izdržavanje, vezujući to za ugovor o ustupanju kojim je predviđeno da tužilac isplatom reguliše svoje obaveze prema bivšoj supruzi na ime sticanja u bračnoj zajednici, a prema ćerki prijemniku BB na ime plaćanja izdržavanja se ne može prihvatiti u odnosu na odluku za smanjenje obaveze visine izdržavanja. Pre svega ostalo je neutvrđeno na koji vremenski period izdržavanja tužene se odnosi konstatacija da se isplatom reguliše obaveza izdržavanja i da li je reč eventualno o već dospelim iznosima izdržavanja.

Porodični zakon u odredbi člana 160. navodi kriterijume za visinu izdržavanja uz mogućnost izmene visine izdržavanja u smislu člana 164. Porodičnog zakona. U sklopu ovih zakonskih odredbi, bilo je potrebno utvrditi da li su se i u kojoj meri izmenile potrebe maloletnog deteta od perioda donošenja prvobitne odluke o izdržavanju pa do sada, kao i mogućnosti roditelja kao dužnika izdržavanja upravo u odnosu na one kriterijume koje predviđa stav 3. člana 160. Porodičnog zakona. U sklopu navedenog, ali nikako isključivo i odvojeno od svih ostalih okolnosti koje su od uticaja na izdržavanje trebalo je razjasniti stambene prilike tužene u vreme donošenja prethodne odluke i troškove po tom osnovu, utvrđenog da su tužena BB i njena majka stupile u posed stana po ovom ugovoru, visinu troškova za ovaj stan i da li je na taj način došlo do promenjenih okolnosti u odnosu na troškove stanovanja, tim više što je ovim ugovorom tužilac regulisao i svoju obavezu na ime sticanja u bračnoj zajednici sa majkom mal.deteta.

Stoga, kako u odnosu na prethodnu odluku suda od 15.05.2019. godine nisu cenjene promenjene okolnosti u odnosu na sve okolnosti koje su od značaja za visinu izdržavanja, to su ukinute nižestepene odluke i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku, vodeći računa o najboljem interesu maloletnog deteta, sud će razjasniti da li su i u odnosu na koje parametre koji utiču na visinu izdržavanja promenjene okolnosti od prethodne odluke o izdržavanju od 15.05.2019. godine i doneće novu odluku pravilnom primenom materijalnog prava.

Iz iznetih razloga, a na osnovu člana 416. stav 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić