Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 996/2023
10.10.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Bojane Paunović i Gordane Kojić, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, advokata Marije Aksentijević, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K 347/21 od 21.03.2023. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž 90/23 od 09.06.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 10.10.2023. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Marije Aksentijević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kruševcu K 347/21 od 21.03.2023. godine i Višeg suda u Kruševcu Kž 90/23 od 09.06.2023. godine u odnosu na povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene u preostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kruševcu K 347/21 od 21.03.2023. godine, okrivljena AA, oglašena je krivom zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. KZ i dva krivična dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, pa joj je izrečena uslovna osuda, tako što su, za svako krivično delo za koje je oglašena krivom tom presudom, najpre, utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po tri meseca, a potom utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedam meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ako okrivljena za vreme proveravanja od dve godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Istom presudom je odlučeno o troškovima krivičnog postupka kako je to bliže opredeljeno u izreci presude, a oštećena BB i VV su, radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva, upućene na parnični postupak.
Presudom Višeg suda u Kruševcu Kž1 90/23 od 09.06.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene, a prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljene AA, advokat Marija Aksentijević, zbog povrede zakona, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i pobijane pravnosnažne presude ukine, a predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da iste preinači i okrivljenu oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene Vrhovnom javnom tužiocu, koga nije obavestio o sednici veća, kao ni branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke, u smilu člana 488. stav 2. ZKP, pa je održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je, po oceni navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA je neosnovan u odnosu na povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljene, u odnosu na krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, izvršeno na štetu oštećenog GG, u zahtevu ističe da je u konkretnom slučaju izostala posledica, kao bitno obeležje tog krivičnog dela, u vidu ugrožavanja spokojstva ili telesnog integriteta člana svoje porodice. U vezi sa tim, branilac u zahtevu navodi da je krivično delo nasilje u porodici posledično krivično delo, u kom smislu je za nastupanje posledice dela – ugrožavanje telesnog integriteta, neophodno da je prouzrokovana konkretna opasnost na strani oštećenog, koja traje određeno vreme i da radnja krivičnog dela dovede do određenog kontinuiranog stanja ugroženosti. Branilac zatim citira sadržinu iskaza oštećenog GG u delu gde navodi: „Nije to bio nešto jak udarac...“ i iznosi stav da nižestepeni sudovi nisu utvrdili da je opisano jednokratno ponašanje okrivljene dovelo do stanja ugroženosti člana porodice u određenom trajanju.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene, Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.
Okolnosti iznete u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljene isticala je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i za svoj zaključak da se u radnjama okrivljene stiču sva zakonska subjektivna i objektivna obeležja krivičnih dela za koja je oglašena krivom pravnosnažnom presudom, uključujući i posledicu krivičnog dela nasilje u porodici izvršenog na štetu oštećenog GG, u obrazloženju presude na strani 3, u petom stavu, strani 4, i strani 5 u prvom stavu, dao jasne i dovoljne razloge, koje Vrhovni sud prihvata i na te razloge, u smislu člana 491. stav 2. ZKP i upućuje.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljene ukazuje i na povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, navodima da je u pogledu krivičnog dela, koje je predmet optužbe, primenjen zakon koji se ne može primeniti, s obzirom na to da su se radnje okrivljene učinjene prema suprugu – oštećenom GG, mogle pravno kvalifikovati jedino kao krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, a ne kao krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.
Na navedenu povredu zakona, branilac okrivljene ukazivala je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome u obrazloženju presude na strani 5, stav 1. i 2. i strani 6. stav 1. dao dovoljne i jasne razloge, koje Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge i upućuje.
Pored iznetog, branilac u zahtevu navodi i to da je sud pogrešno utvrdio da je okrivljena izgovarala bilo kakve pretnje i „mahala kosom prema nekom“ i da iz protivrečnih iskaza svedoka oštećenih ne proizlazi da su isti usled radnji okrivljene dovedeni u jedno trajnije stanje, koje se sastoji u osećaju ugroženosti. Po oceni ovoga suda, branilac okrivljene iznetim navodima zahteva iznosi sopstvenu ocenu dokaza izvedenih u toku postupka polemišući sa činjeničnim zaključcima suda, vezano za postojanje krivičnih dela i krivice okrivljene, čime ukazuje na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje u pravnosnažnoj presudi, odnosno povredu zakona iz člana 440. ZKP.
Pored iznetog, branilac u zahtevu navodi i to da o činjenicama koje su predmet dokazivanja postoji znatna protivrečnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržini zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih zapisnika, kojim navodima ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP, koja propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koje ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povreda zakona iz člana 440. i člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, to je Vrhovni sud, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, u ovom delu, ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. i 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća – sudija
Vesna Veselinović,s.r. Bata Cvetković,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić