Rev 19089/2022 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 19089/2022
11.05.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Mirjane Andrijašević i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Tadić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo pravde, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1893/21 od 09.12.2021. godine, u sednici održanoj 11.05.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 1893/21 od 09.12.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 2120/17 od 03.11.2020. godine, stavom prvim izreke, konstatovano je da je tužba tužioca povučena u delu u kome je tražio da sud obaveže tuženu da tužiocu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 57.306.482,33 dinara i to po osnovu obavljenog neplaćenog rada u redovno radno vreme iznos od 7.312.000,00 dinara, obavljenog neplaćenog prekovremenog rada u iznosu od 11.133.000,00 dinara, gubitka plate za vreme nezaposlenosti po prestanku lišenja slobode iznos od 1.030.946,00 dinara, razlike u platama pre i posle štetnog događaja, iznos od 3.069.703,00 dinara, gubitka penzije iznos od 1.905.833,33 dinara, razlike u penzijama u iznosu od 32.230.000,00 dinara i izgubljenog beneficiranog staža u iznosu od 625.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.11.2020. godine do isplate. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade rehabilitacionog obeštećenja za pretrpljene duševne bolove zbog lišenja slobode njegovog oca, sada pok. BB, isplati iznos od 640.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.11.2020. godine pa do isplate. Stavom trećim izreke, delimično je odbijen kao neosnovan zahtev tužioca u delu u kome je tražio da sud obaveže tuženog da tužiocu na ime naknade rehabilitacionog obeštećenja za pretrpljene duševne bolove zbog lišenja slobode njegovog oca sada pok. BB isplati iznos od još 2.360.000,00 dinara preko dosuđenog od 640.000,00 dinara a do traženog iznosa od 3.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.11.2020. godine pa do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca kojim je tražio da sud obaveže tuženu da tužiocu na ime pretrpljenog straha isplati iznos od 3.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.11.2020. godine pa do isplate. Stavom petim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 143.700,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 1893/21 od 09.12.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tužene i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 2120/17 od 03.11.2020. godine u stavu drugom, četvrtom i petom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu P 2120/17 od 03.11.2020. godine u stavu trećem izreke, tako što je obavezana tužena da na ime naknade nematerijalne štete kao rehabilitacionog obeštećenja isplati iznos od još 560.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 03.11.2020. godine pa do isplate, u roku od 15 dana od dana prijema prepisa presude, dok je tužbeni zahtev u preostalom delu a za iznos od još 1.800.000,00 dinara do traženog iznosa od 3.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 03.11.2020. godine odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...10/23 - ZPP), Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stavom 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade nematerijalne štete po osnovu rehabilitacionog obeštećenja podneta je 05.05.2017. godine. Pobijana vrednost predmeta spora je iznos od 4.800.000,00 dinara, a što prema srednjem kursu NBS predstavlja iznos od 38.943,08 evra (1 evro = 123.2568 dinara).

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 413. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić