![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2428/2023
30.08.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branke Dražić i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Borđoški, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Odreda žandarmerije u Novom Sadu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo Republike Srbije, Odeljenje u Novom Sadu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5156/22 od 24.01.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 30.08.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5156/22 od 24.01.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5156/22 od 24.01.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 2195/2020 od 09.09.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor apsolutne i stvarne nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu za period od 14.07.2018. godine do 16.11.2020. godine isplati na ime uvećanja zarade za prekovremeni rad iznos od 57.237,66 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.04.2022. godine do isplate i na ime obračunate kamate od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do dana obračuna 24.04.2022. godine iznos od 12.967,21 dinara, kao i na ime uvećane zarade za prekovremeni rad po osnovu neiskorišćenih slobodnih sati iznos od 101.669,10 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.04.2022. godine do isplate i na ime obračunate kamate od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do dana obračuna 24.04.2022. godine iznos od 23.001,12 dinara. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 105.838,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate, dok je preko dosuđenog iznosa pa do ukupno traženog iznosa od 154.894,00 dinara odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5156/22 od 04.01.2023. godine, stavom prvim i drugim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu i u delu kojim je odbijen prigovor apsolutne i stvarne nenadležnosti, dok je preinačeno rešenje o troškovima postupka sadržano u prvostepenoj presudi tako što je obavezana tužena da tužiocu pored dosuđenog iznosa na ime naknade troškova parničnog postupka, isplati još iznos od 18.000,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...18/20), propisano je da se posebna revizija može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Stavom 2. istog člana, propisano je da ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužioca za isplatu uvećane plate na ime prekovremenog rada. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane presude nižestepenih sudova, Vrhovni sud je našao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi za izuzetnu dozvoljenost revizije. O ovom pravu tužioca i o visini tražene naknade odlučeno je pravilnom primenom odredbe člana 187. Zakona o policiji („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 6/16), kao novelirane odredbe člana 187. stav 1. tačka 3. Zakona o policiji („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 24/18, 87/18), odnosno posebnih kolektivnih ugovora za policijske službenike primenjivanih u utuženom vremenskom periodu, koji ne zahtevaju ni novo, niti drugačije tumačenje. Pobijana drugostepena presuda ne odstupa od sudske prakse po pitanju prava policijskih službenika na uvećanu zaradu za sve vreme radnog angažovanja preko časova redovnog radnog vremena i u skladu je sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u predmetima sa istim ili bitno sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.
Navodi posebne revizije tužene o učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka nisu razmatrani jer je razlog za izjavljivanje posebne revizije zakonom ograničen samo na pogrešnu primenu materijalnog prava.
Iz izloženih razloga, na osnovu odredbe člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujuću dozvoljenost revizije u smislu člana 410 stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužene nije dozvoljena.
U parnicama u kojima je predmet novčano potraživanje iz radnog odnosa za dozvoljenost revizije merodavan je opšti režim Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate je podneta dana 06.11.2020. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 158.906,76 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud ocenio da je revizija tužene nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Iz iznetih razloga, odluka u stavu drugom izreke doneta je na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić