Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16188/2023
08.11.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u pravnoj stvari predlagača AA iz ..., čiji je punomoćnik Nataša Đekić, advokat iz ..., protiv protivnika predlagača BB iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Radivojević, advokat iz ..., radi fizičke deobe nepokretnosti, odlučujući o reviziji protivnika predlagača, izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 21191/22 od 20.10.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 08.11.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBIJA SE kao neosnovana revizija protivnika predlagača izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž 21191/22 od 20.10.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu R1 121/21 od 14.04.2022. godine, odbijen je predlog kojim je predlagač tražio da sud donese rešenje o fizičkoj deobi nepokretnosti porodično-stambene zgrade u ulici ... broj .. u Beogradu, na katastarskoj parceli broj .., ZKUL .. KO Beograd 2, prema suvlasničkim udelima predlagača i protivnika predlagača i to na sledeći način: tako da predlagaču AA pripadne novonastala ukupna stambena površina (stan broj 1), koja iznosi 43,56 m2, a čine je: antre 7,44 m2, trpezarija sa kuhinjom 8,53 m2, dnevna soba 21,13 m2, mokri čvor 2,93 m2 i lođa sa terasom 3,53 m2, tavanski prostor od 47,40 m2, u koji bi se ulazilo novosagrađenim stepenicama iz antrea, deo podrumske prostorije površine 15,35 m2, desno od postojećeg ulaza i dvorište – kućni plac u površini od 92 m2, sa postojećim ulazom, a protivniku predlagača BB da pripadne: novonastala ukupna stambeno korisna površina (stan broj 2), koja iznosi 43,46 m2, a čine je: stepenišni prostor 4,31 m2, hodnik 3,47 m2, trpezarija 3,60 m2, dnevna soba 17,21 m2, spavaća soba 7,20 m2, mokri čvor 5,47 m2, kuhinja 2,20 m2, tavanski prostor od 47,40 m2, u koji se ulazi sa postojećih stepenica, deo podrumske prostorije površine 15,35 m2 levo od postojećeg ulaza, dvorište – kućni plac u površini od 92 m2 sa novosagrađenim ulazom, kao neosnovan. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž 21191/22 od 20.10.2022. godine, preinačeno je prvostepeno rešenje u delu koji se odnosi na prizemlje objekta, pa je izvršena fizička deoba nepokretnosti porodično – stamene zgrade u ulici ... broj .. u Beogradu na katastarskoj parceli broj .., ZKUL .. KO Beograd 2, prema suvlasničkim udelima predlagača i protivnika predlagača i to tako da: predlagaču AA pripadne postojeća stambeno - korisna površina (stan broj 1), koja iznosi 42,43 m2 i čine je: predprostor 7,69 m2, hodnik 6,33 m2, trpezarija sa kuhinjm 7,90 m2, dnevna soba 18,02 m2, kupatilo 2,49 m2 i kućni plac u površini od 92 m2 sa postojećim ulazom; a da protivniku predlagača BB pripada stambeno – korisna površina (stan broj 2), koja iznosi 48,51 m2 i čine je: stepenišni prostor 4,31 m2, hodnik 3,36 m2, predprostor 5,30 m2, dnevna soba 19,14 m2, spavaća soba 8,73 m2, mokri čvor 5,46 m2, kuhinja 2,21 m2 i dvorište – kućni plac u površini od 92 m2 sa novosagrađenim ulazom. U preostalom delu odbijena je žalba predlagača i potvrđeno prvostepeno rešenje u delu kojim je odbijen predlog za fizičku deobu zajedničkih prostorija – tavanskog prostora i podruma i odlučeno o troškovima postupka. Odbijen je zahtev protivnika predlagača za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, protivnik predlagača je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Predlagač je podneo odgovor na reviziju.
Revizija je dozvoljena na osnovu odredbi člana 27. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“ br. 25/82 i 48/88 i „Službeni glasnik RS“ ... 14/22) i člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnog postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), pa je Vrhovni sud ispitao pravilnost pobijanog rešenja po članu 408. ZPP i utvrdio da je revizija neosnovana.
U postupku donošenja pobijanog rešenja nije učinjena bitna povreda odredaba postupka iz člana 372. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je drugostepeni sud počinio relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP koje bi bile od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, stranke su suvlasnici na po ½ dela stambene zgrade u Beogradu, na adresi ..., sagrađene na parceli .. u KO Beograd 2. Stambeni prostor ove nepokretnosti fizički je podeljen na dva stana koji deli noseći zid objekta, tako što stan sa leve strane prema ulici koristi protivnik predlagača, a desni stan predlagač. Stambeni deo nepokretnosti moguće je fizički podeliti na način kako je to odlučeno u izreci pobijanog rešenja, ali ne i tavanski i podrumski prostor, koji služe objektu kao celini, bez sporazuma o načinu korišćenja ovog dela nepokretnosti.
Sa polazištem na utvrđenje da fizička deoba nepokretnosti po kojoj bi stranke dobile tačnu površinu realnog dela objekta prema suvlasničkoj srazmeri bez rekonstrukcije nije moguća, da je fizička deoba stambenog dela nepokretnosti već izvršena, ali ne i deoba zajedničkih prostorija koja u odsustvu sporazuma nije moguća, prvostepeni sud je odbio predlog za deobu s pozivom na odredbe člana 16. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa.
Drugostepeni sud ne prihvata stanovište prvostepenog suda iz razloga što se ne može zanemariti faktičko stanje, kao i činjenica da stranke ne mogu da postignu saglasnost o deobi, jer su u lošim odnosima. Stambeni deo već je realno podeljen, a stranke su se na ročištu od 22.11.2021. godine saglasile da noseći zid koji fizički deli nepokretnost na dva dela, ne može da se izmesti bez ugrožavanja konstrukcije celog objekta. U navedenim okolnostima postoji pravni interes da se pravno stanje usaglasi sa faktičkim, što predlog čini delimično osnovanim za stambeni deo objekta. U preostalom delu, pošto se stranke nisu sporazumele o načinu korišćenja zajedničkog prostora, po oceni drugostepenog suda nema uslova za fizičku deobu.
Vrhovni sud prihvata kao pravilnu primenu materijalnog prava, na kojoj je drugostepeni sud zasnovao odluku.
Zakon o osnovama svojinskopravnih odnosa („Službeni list SFRJ“ br. 6/80...„Službeni glasnik RS“ br.115/05) u članu 16. predviđa da suvlasnik ima pravo da u svako vreme zahteva deobu stvari, osim u vreme u koje bi ta deoba bila na štetu drugih suvlasnika, ako zakonom nije drukčije određeno (stav 1.); da suvlasnici sporazumno određuju način deobe stvari, a u slučaju da se ne može postići sporazum, odlučuje sud (stav 4.); da će sud olučiti da se deoba izvrši prodajom stvari ako je fizička deoba nemoguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrednosti stvari (stav 5.).
Zakon o vanparničnom postupku u članu 153. propisuje da ako učesnici ne postignu sporazum o načinu deobe, sud će ih saslušati, izvešće potrebne dokaze, a kada je to nužno i veštačenje, pa će na osnovu rezultata celokupnog postupka, u skladu sa odgovarajućim zakonskim propisima materijalnog prava, doneti rešenje o deobi i načinu deobe zajednike stvari ili imovine, nastojeći da zadovolji opravdane zahteve i interese zajedničara (stav 1.); pri odlučivanju kome treba da pripadne određena stvar sud će naročito imati u vidu posebne potrebe određenog učesnika zbog kojih ta stvar treba da pripadne upravo njemu (stav 2.).
Revizijom se ne dovodi u sumnju postojanje saglasnosti stranaka o građevinskoj nemogućnosti rekonstrukcije objekta izmeštanjem nosećeg zida, budući da bi se ugrozila stabilnost objekta, a da je fizička deoba nepokretnosti moguća, bez pomeranja ovog zida, jedino uz neznatno odstupanje površina realnih delova u odnosu na površinu koja bi im matematičkim obračunom pripadala prema suvlasničkom udelu. U toku postupka nije bilo sporno da stranke koriste delove stambenog objekta na način kako je to odlučeno pobijanim rešenjem, a nijedna od njih nije predlagala kao jedino moguće rešenje civilnu deobu, odnosno da nakon prodaje svaka od stranaka dobije od ostvarene cene novčanu protivvrednost idealnog dela nepokretnosti.
Prema navodima revizije, predlagač je svoju suvlasničku pripadanost stekao u svojinu kupovinom od drugog suvlasnika nepokretnosti VV 2008. godine, u kom ugovoru je navedeno da kupljena nepokretnost faktički predstavlja stan desno gledano od ulice ... sa posebnim ulazom, sa pravom korišćenja podruma, vešernice i tavanskog prostora. Dakle, navodi protivnika predlagača i u postupku po reviziji potvrđuju da je predlagač kupio desni deo objekta, u čijem je faktičkom posedu, a koji mu u konačnom i pravno pripada izvršenom fizičkom deobom. Prema tome, u sudskom postupku u kome su stranke postigle saglasnost da je fizička deoba stambenog dela objekta moguća, u kome nisu predlagale deobu prodajom nepokretnosti i podelom ostvarene cene na ravne delove, a protivnik predlagača na osnovu odluke suda dobija veću stambenu površinu u odnosu na onu koja bi mu matematički pripadala na osnovu suvlasničkog srazmera, zadovoljeni su svi kriterijumi koji opredeljuju zakonitost odluke.
Iz iznetih razloga, na osnovu odredbi člana 414. stav 1. ZPP i člana 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić