![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 18380/2022
16.11.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Blaža Menković, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Ninoslava Vasić, advokat iz ..., radi ugrožavanja susedskog prava, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 184/22 od 18.07.2022. godine, u sednici održanoj 16.11.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 184/22 od 18.07.2022. godine u odbijajućem delu, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gž 184/22 od 18.07.2022. godine u odbijajućem delu.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P 10453/20 od 16.09.2021. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i naloženo tuženoj da prestane sa izlivanjem otpadnih voda iz bazena sa đubrištem koji se nalazi na placu tužioca kp. br. .. KO ..., izmesti i izgradi đubrišnu jamu za stajsko đubrivo u skladu sa Pravilnikom o opštim pravilima za parcelaciju, regulaciju i izgradnju na dovoljnoj udaljenosti od objekta tužioca, izmesti poljski vc na dovoljnoj udaljenosti od stambene zgrade tužioca i da na pomoćnim objektima postavi horizontalne oluke i vertikalne olučne cevi i svu atmosfersku vodu odvede u svoj deo placa. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 266.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.
Presudom Višeg suda u Leskovcu Gž 184/22 od 18.07.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u delu stava prvog izreke, kojim je naloženo tuženoj da izmesti đubrišnu jamu za stajsko đubrivo, koja se nalazi na placu tužene na kp. br. .. u KO ..., na dovoljnoj udaljenosti od objekta tužioca, u skladu sa Pravilnikom o opštim pravilima za parcelizaciju, regulaciju i izgradnju i izmesti poljski vc na dovoljnoj udaljenosti od stambene zgrade tužioca. Stavom drugim izrke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke, i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je tužilac tražio da se naloži tuženoj da prestane sa izlivanjem otpadnih voda iz bazena sa đubrištem koji se nalazi na placu tužene na kp.br. .. u KO ... i igradi đubrišnu jamu za stajsko đubrivo u skladu sa Pravilnikom o opštim pravilima za parcelizaciju, regulaciju i izgradnju na dovoljnoj udaljenosti od objekta tužioca. Stavom trećim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke kojim je naloženo tuženoj da na pomoćnim objektima postavi horizontalne oluke i vertikalne olučne cevi i svu atmosfersku vodu odvede u svoj deo placa. Četvrtim stavom izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke, tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati 108.900,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Petim stavom izreke, odbijen je zahtev tužene za troškove žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u potvrđujućem delu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Prema članu 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Po oceni Vrhovnog suda, uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. stav 1. ZPP u u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23) u konkretnom slučaju nisu ispunjeni. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Tužena u reviziji nije pružila dokaze o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen ni zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, dok se osporavanjem utvrđenih uzroka opasnosti od nastanka štete sa nepokretnosti tužene zapravo osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Pored toga, bitne povrede odredaba parničnog postupka ne predstavljaju dozvoljeni revizijski razlog.
Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba radi činidbe podneta je 22.09.2016. godine. Vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija tužene nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413, u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić