Rev 12550/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 12550/2023
23.05.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Mirjane Andrijašević i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Petar Janković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 132/23 od 25.01.2023. godine, u sednici održanoj 23.05.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 132/23 od 25.01.2023. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 132/23 od 25.01.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bačkoj Palanci P 158/22 od 06.10.2022. godine, stavom prvim izreke, prigovor nenadležnosti suda je odbijen. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužilja, kao pravni sledbenik iza pok. BB, vlasnik u celosti nepokretnosti upisane u LN br. 6 KO ..., stan br. 2, površine 63 m2, broj ulaza 1, koji se nalazi u stambenoj zgradi za kolektivno stanovanje u ..., Ulici ... br. ..., koja je sagrađena na parceli br. ... KO .... Stavom trećim izreke, odbačena je tužba u delu kojim je tužilja predložila da sud obaveže RGZ SKN Bačka Palanka da po osnovu ove presude, na gore navedenim parcelama izvrši upis prava vlasništva u njenu korist, što bi tužena bila dužna da trpi. Stavom četvrtim izreke, tužena je obavezana da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.300,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 132/23 od 25.01.2023. godine, odbio kao neosnovanu žalbu i potvrdio presudu Osnovnog suda u Bačkoj Palanci P 558/22 od 06.10.2022. godine u pobijanom delu (stav 1, 2, i 4 izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene.

Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje prava vlasništva tužilje na stanu u stambenoj zgradi za kolektivno stanovanje, na kom tužilja nije u mogućnosti da svoje pravo svojine upiše u katastar nepokretnosti, jer u katastar nepokretnosti nisu upisani posebni delovi zgrade, a odluka o usvajanju tužbenog zahteva doneta je primenom odgovarajućih odredbi materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Tužena u reviziji ukazuje na učinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, međutim, to nije od uticaja na odlučivanje o posebnoj reviziji, imajući u vidu da je ta revizija izuzetno dozvoljena samo zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije tužene, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br 10/23) pa je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi utvrđenja tužilja je podnela 06.04.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 10.000,00 dinara.

Imajući u vidu da je ovo imovinsko-pravni spor u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužene nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić