Rev2 236/2024 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 236/2024
14.02.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ..., GG iz ... i DD iz ... selo ..., čiji je zajednički punomoćnik Lazar Ćendić, advokat iz ..., protiv tuženog Univerzitetski klinički centar Srbije, sa sedištem u Beogradu, koga zastupa Državno pravobranilaštvo, radi isplate, odlučujući o revizijama tuženog i tužilaca izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4088/23 od 11.10.2023. godine, u sednici održanoj 14.02.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o revizijama tuženog i tužilaca izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4088/23 od 11.10.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenim.

ODBACUJU SE kao nedozvoljene revizije tuženog i tužilaca izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4088/23 od 11.10.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1775/21 od 16.05.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe iz podneska od 15.11.2022. godine. Stavovima drugim, trećim, četvrtim, petim i šestim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima, svakom ponaosob na ime razlike između minimalne zarade i isplaćene plate za standardni učinak i vreme provedeno na radu isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže navedeno i opredeljeno ovim stavovima izreke). Stavovima sedmim, osmim, devetim, desetim, jedanaestim, dvanaestim, trinaestim, četrnaestim, petnaestim i šesnaestim izreke, odbijeni su tužbeni zahtevi tužilaca kojim su tražili da se obaveže tuženi da svakom ponaosob na ime naknade štete zbog neisplaćene naknade troškova za ishranu u toku rada i zbog naknade štete zbog neisplaćene naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže navedeno i o predeljeno ovim stavovima izreke). Stavovima sedamnaestim, osamnaestim, devetnaestim, dvadesetim i dvadesetprvim izreke, tužioci su oslobođeni obaveze plaćanja sudskih taksi. Stavom dvadesetdrugim izreke, tuženi je obavezan da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 275.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4088/23 od 11.10.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilaca i tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima drugom, trećem, četvrtom, petom, šestom, sedmom, osmom, devetom, desetom, jedanaestom, dvanaestom, trinaestom, četrnaestom, petnaestom i šesnaestom izreke. Stavom drugim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilaca i tuženog i potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u delu stava dvadesetdrugog izreke prvostepene presude za iznos od 79.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u preostalom delu stava dvadestdrugog izreke prvostepene presude tako što je odbijen zahtev tužilaca za naknadu trškova parničnog postupka preko iznosa od 79.250,00 dinara do iznosa od 275.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužilaca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u drugostepenoj presudi zbog pogrešne primene materijalnog prava sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku. Dok je tuženi izjavio reviziju pobijajući drugostepenu presudu u usvajajućem delu zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.

Tužioci su podneli odgovor na reviziju tuženog sa predlogom da se revizija odbaci kao nedozvoljena.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli posebna revizija, jer u konkretnom slučaju ne postoji nijedan od razloga navedenih u odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11... 18/20) zbog kojih bi reviziju trebalo izuzetno dozvoliti. Naime, nema razloga koji ukazuju na potrebu razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, u cilju ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, niti je tuženi o tome priložio odgovarajuće presude. Odluke nižestepenih sudova su u skladu sa ujednačenom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava u kojoj je raspravljeno pitanje prava zaposlenog na isplatu minimalne zarade, tako da zarada koju zaposleni ostvaruje svojim radom ne može biti niža od minimalne zarade za standardni učinak i puno radno vreme, odnosno vreme koje se izjednačava sa punim radnim vremenom. Cilj isplate minimalne zarade je da se obezbedi zaštita zaposlenih radi zadovoljavanja njihovih egzistencijalnih i socijalnih potreba, kao i članova njihovih porodica, što je predviđeno i Konvencijom Međunarodne organizacije rada broj 131. o utvrđivanju minimalnih nadnica i Preporukom broj 136. o utvrđivanju minimalnih nadnica.

Po oceni Vrhovnog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužilaca kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Naime, revizijom tužilaca se osporava pravnosnažno drugostepeno rešenje kojim je preinačeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu dvadesetdrugom izreke prvostepene presude i odbijen zahtev tužilaca za naknadu trškova parničnog postupka preko iznosa od 79.250,00 dinara do iznosa od 275.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka, odnosno o visini troškova primenom odredbi ZPP-a, ne može da se izjavi posebna revizija.

Shodno iznetom, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o revizijama tužilaca i tuženog, kao izuzetno dozvoljenim primenom člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizija u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizije tužilaca i tuženog nisu dozvoljene.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate podneta je 16.03.2021. godine. Tužbu su podneli tužioci koji se nalaze u položaju formalnih suparničara iz člana 205. stav 1. tačka 2. ZPP. Zbog toga se vrednost predmeta spora određuje prema vrednosti glavnih zahteva svakog od tužilaca zasebno odnosno merodavna je pojedinačno tražena vrednost glavnog zahteva, pa kako pojedinačno tražene vrednosti glavnog zahteva svakog od tužilaca očigledno ne prelaze dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe to pobijana drugostepena presuda u donetom postupku u sporu male vrednosti iz člana 486. stav 1. ZPP

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Prema članu 28. ZPP, ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija tužilaca izjavljena protiv drugostepene odluke u delu odluke o troškovima postupka, kojom je odlučeno o sporednom traženju tužilaca, koje ne čini njihovo glavno potraživanje, to revizija tužilaca nije dozvoljena.

Imajući ovo u vidu, kao i da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepenog rešenja o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju tužilaca, to revizija tužilaca nije dozvoljena prema vrsti odluke koja se pobija. Činjenica da je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu u delu odluke o troškovima postupka kao sporednom traženju ne utiče na dozvoljenost revizije, koja se u ovom slučaju ne ceni prema odredbama člana 403. stav 2. tačke 2. i 3. ZPP.

Na osnovu člana 413, u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković