Rev 2312/2022 3.1.4.17.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2312/2022
11.04.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Busarac, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomćnik Marina Todorović, advokat iz ..., radi utvrđenja prava svojine po tužbi i protivtužbi, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1965/21 od 12.10.2021. godine, u sednici veća održanoj 11.04.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1965/21 od 12.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2091/19 od 24.01.2020. godine, stavom prvim izreke, ukinuta je presuda Višeg suda u Kragujevcu P 81/10 od 23.05.2017. godine i presuđeno u stavu drugom izreke na taj način što je odbačena tužba tužioca u delu kojim je tražio da se utvrdi da je, po osnovu sticanja u vanbračnoj zajednici sa tuženom, vlasnik na 3/5 pokretnih stvari pobrojanih i opisanih u tom stavu izreke i sa istim svojinskim udelom na novcu na računu SZTR «VV» u iznosu od 8.740 evra na dan 31.03.2006. godine, u istom udelu na potraživanju od kupaca od ranije isporučene robe u zemlji i inostranstvu iznos od 920 evra na dan 31.03.2006. godine, zatim teretnom vozilu, tekstilnoj robi firme, sve navedeno u izreci presude, a koje su se nalazile kod tuženog u momentu prestanka vanbračne zajednice.

Po revizijama parničnih stranaka, Vrhovni kasacioni sud je odlukom Rev 4591/20 od 08.02.2021. godine, delimično usvojio reviziju, pa je stavom drugim ukinuta presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 2091/19 od 24.01.2020. godine u stavu drugom izreke i predmet u tom delu vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

U skladu sa uputom Vrhovnog kasacionog suda, Apelacioni sud u Kragujevcu je zakazao raspravu pred drugostepenim sudom, u smislu odredbe člana 383. stav 3. ZPP, radi otklanjanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u pogledu prava svojine tužioca na individualno određenim pokretnim stvarim koje su predmet spora (jedan agregat i mašine pobrojane u izreci u stavu drugom od 1. do 36. stavke, novac na računu firme, potraživanje od kupaca iz inostranstva i dva teretna vozila opisane u stavkama od 36. do 39.).

Po održanoj raspravi, rešenjem Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1965/21 od 12.10.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je zahtev tužioca za preinačenje tužbe iz podneska od 11.10.2021. godine. Stavom drugim izreke, tužba za utvrđenje prava svojine na udelu 3/5 pokretnih stvari navedenih u izreci, odbačena je usled nedostatka pravnog interesa. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažnog rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 1965/21 od 12.10.2021. godine, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijano rešenje, na osnovu čl. 408. u vezi sa članom 420. Zakona o parničnom postupku – ZPP («Službeni glasnik RS», br. 72/11 ... 10/23) Vrhovni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano se revizijom ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. pred drugostepenim sudom, a u vezi sa članom 385. stav 1, 199. stav 1. i 200. stav 1. ZPP, tvrdnjom da drugostepeni sud suprotno odredbama procesnog zakona nije primenio odredbe o preinačenju tužbe. Drugostepeni sud je, u smislu navedenih odredbi zakona, te člana 386. stav 1. ZPP, ispita prvostepenu presudu u granicama razloga nevedenih u žalbi postupajući po uputima revizijskog suda, uz pravilnu ocenu da se na raspravi pred drugostepenim sudom ne može da prihvati preinačenje tužbe i odlučivanje o preinačenoj tužbi.

Prema činjeničnom stanju, koje je utvrdio drugostepeni sud, tužilac i tužena su živeli u vanbračnoj zajednici počev od 12.07.1987. godine pa do 20.01.2005. godine. Po prestanku zajedice života, parnične stranke su dana 31.03.2006. godine postigle usmeni dogovor po kome je tužilac pokretne stvari koje su predmet spora preneo svojoj firmi za proizvodnju čarapa SZTR «GG», dok se obavezao da firmi tužene STR «VV» isporučuje čarape do vrednosti opreme koju je ona ustupila tužiocu, što je izvedeno kao vid kompenzacije po računu broj .. od 01.12.2006. godine, s obzirom da se firma tužene bavila prodajom robe. Takođe je utvrđeno da se predmetne pokretne stvari od marta 2006. godine nalaze u državini tužioca. Po tužbi od 07.06.2010. godine, pred Privrednim sudom u Kragujevcu vodi se postupak u predmetu P 888/15, između privrednih subjekata STR »VV» - vlasnik BB (ovde tužena- protivtužilja) i SZTR «GG» PR AA iz Kragujevca (tužilac protivtuženi u ovom sporu), radi duga, a u vezi stvari koje su predmet tužbenog zahteva u ovom sporu.

Po oceni Vrhovnog suda, pravilna je ocena drugostepenog suda o nepostojanju pravnog interesa tužioca za podnošenje tužbe radi utvrđenja prava svojine na pokretnim stvarima i sredstvima sa udelom 3/5, primenom člana 184. Porodičnog zakona.

U konkretnom slučaju, utvrđeno je da su tužilac i tužena u martu 2006. godine postigli usmeni sporazum o deobi zajednički stečene imovine u toku braka i da tu imovinu čine pokretne stvari i sredstva koja su predmet tužbenog zahteva u ovom sporu. Usmeni sporazum stranaka je izvršen u celosti, jer je tužilac po prestanku braka nastavio da obavlja svoju delatnost i od marta 2006. godine ove stvari se nalaze u njegovoj državini.

Imajući u vidu da su parnične stranke postigle usmeni sporazum o deobi zajedničke imovine stečene tokom vanbračne zajednice, da su predmet sporazuma bile pokretne stvari i novčana sredstva, te da je usmeni sporazum izvršen u celosti, pravilna je ocena drugostepenog suda da nije bilo smetnji za konvalidaciju tog sporazuma, primenom člana 73. Zakona obligacionim odnosima i da sporazum o deobi bračne tekovine proizvodi pravno dejstvo. Ispunjeni su i uslovi iz člana 28. stav 1. Zakona o osnovama svojinsko – pravnih odnosa za sticanje prava svojine održajem, budući da je prema stanju spisa, tužilac imao savesnu i zakonitu državinu predmetnih pokretnih stvari u periodu dužem od tri godine, s obzirom da je sporazum zaključen u martu 2006. godine, a da je tužba u ovom sporu podneta 07.06.2010. godine. Pravni odnos parničnih stranaka kao preduzetnika predmet je odlučivanja u postupku P 888/15 koji se vodi pred Privrednim sudom u Kragujevcu, u kome će dužničko-poverilački odnosi između njihovih firmi biti rešeni. Zbog toga, pravilna je ocena drugostepenog suda da pravni interes tužioca za podnošnje tužbe radi utvrđenja svojine po osnovu sticanja u vanbračnoj zajednici ne postoji, jer u odnosu na imovinu koja je predmet spora za tužioca nema pravne neizvesnosti (povređenosti odnosno ugroženosti u pravu).

Vrhovni sud je cenio revizijske navode i našao da nisu od značaja za donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, pa je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković