Rev 16613/2022 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 16613/2022
01.11.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Grbović, advokat iz ..., protiv tuženog „Wiener Stadtische osiguranje“ ADO Beograd, čiji je punomoćnik Zoran Božić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 6860/2020 od 25.05.2022. godine, u sednici održanoj 01.11.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 6860/2020 od 25.05.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Sadu Gž 6860/2020 od 25.05.2022. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 1449/2019 od 11.06.2020. godine, stavom prvim izreke, tužbeni zahtev je delimično usvojen, pa je drugim stavom obavezan tuženi da tužiocu na ime pretrpljenog invaliditeta od još 2% isplati 16.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 18.01.2019. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 72.580,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Četvrtim stavom izreke, tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se tuženi obaveže da mu na ime sastava zahteva za isplatu od 31.01.2019. godine isplati 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 18.02.2019. godine do isplate, kao i na ime troškova parničnog postupka od dosuđenih 72.580,00 dinara do traženih 74.180,00 dinara je odbijen. Stavom petim izreke, preko dosuđenog na ime zakonske zatezne kamate na troškove postupka od izvršnosti presude do presuđenja, tužbeni zahtev je odbijen. Šestim stavom izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova postupka.

Presudom Višeg suda u Novom Sadu Gž 6860/2020 od 25.05.2022. godine, stavom prvim izreke, žalba tužioca je delimično usvojena i prvostepena presuda preinačena u delu odluke o glavnom zahtevu tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime sastava zahteva za isplatu od 31.01.2019. godine isplati 6.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.000,00 dinara od 18.12.2019. godine do izvršnosti presude. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove žalbenog postupka od 14.800,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20 i 10/23 – drugi zakon), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada na ime podnošenja zahteva za isplatu osigurane sume u vansudskom postupku. Vrhovni sud nalazi da nema mesta odlučivanju o reviziji tuženog kao o izuzetno dozvoljenoj reviziji, jer u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, i ujednačavanja sudske prakse, kao ni novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za usvajanje tužbenog zahteva. O pravu tužioca, drugostepeni sud je odlučio uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, a obrazloženje drugostepene odluke je u skladu je sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava.

Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade štete podneta je 18.02.2019. godine. Vrednost predmeta spora je 22.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je i revizija nedozvoljena, primenom člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Bez obzira što je odluka preinačena, u kom slučaju bi u smislu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP revizija bila uvek dozvoljena, u ovom slučaju revizija nije dozvoljena jer je u posebnoj glavi Zakona o parničnom postupku, koji reguliše postupak u sporu male vrednosti, propisano da revizija u ovim slučajevima nije dozvoljena, pa specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 467. ZPP).

Primenom člana 165. stava 1. u vezi člana 154. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odbio zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju jer to nisu troškovi potrebni za vođenje ove parnice.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković