Kzz 651/2024 nepostojanje elemenata krivičnog dela

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 651/2024
28.05.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Bojane Paunović, Biljane Sinanović i Milene Rašić, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Takač Šandora, zbog produženog krivičnog dela obljuba sa detetom u pokušaju iz člana 180. stav 1. u vezi člana 61. i 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Takač Šandora, advokata Vladimira Đurđevića, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-811/23 od 17.04.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 28.05.2024. godine, većinom glasova doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Takač Šandora, advokata Vladimira Đurđevića, podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-811/23 od 17.04.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu K 129/21 od 08.07.2022. godine, okrivljeni Takač Šandor oglašen je krivim da je izvršio produženo krivično delo obljuba sa detetom u pokušaju iz člana 180. stav 1. u vezi člana 61. i 30. Krivičnog zakonika i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru počev od 05.03.2020. godine, kada je lišen slobode, pa do upućivanja u zavod za izvršenje krivičnih sankcija. Istom presudom, odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu i naknadi nematerijalne štete na način bliže određen izrekom presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-811/23 od 17.04.2024. godine, delimično je usvojena žalba branioca okrivljenog Takač Šandora i presuda Višeg suda u Novom Sadu K 129/21 od 08.07.2022. godine je preinačena u delu činjeničnog opisa radnje izvršenja krivičnog dela koje je okrivljenom stavljeno na teret i odluke o kazni, tako da je Apelacioni sud u Novom Sadu okrivljenog Takač Šandora, sa ličnim podacima kao u prvostepenoj presudi oglasio krivim za krivično delo obljuba sa detetom u pokušaju u produženom trajanju iz člana 180. stav 1. u vezi člana 30. i člana 61. Krivičnog zakonika i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 05.03.2020. godine, pa do upućivanja u zavod za izvršenje krivičnih sankcija. U stavu dva izreke presude, žalba branioca okrivljenog Takač Šandora u preostalom delu, žalba Višeg javnog tužioca u Novom Sadu i žalba punomoćnika maloletne oštećene odbijene su kao neosnovane i u nepreinačenom delu prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1-811/23 od 17.04.2024. godine zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Takač Šandora, advokat Vladimir Đurđević, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, drugostepenu presudu ukine i spise predmeta vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da drugostepenu presudu preinači, tako da okrivljenog oslobodi od optužbe za delo koje mu je stavljeno na teret.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), pa je na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnom presudom protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan.

U podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog navodi da je donošenjem drugostepene presude učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer iz opisa radnje izvršenja proizilazi da je okrivljeni samo tražio da ga oštećena oralno zadovoljava bez preduzimanja bilo koje radnje u cilju realizacije, te iz takve radnje ne proizilaze elementi krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim pa samim tim delo opisano u izreci pobijane presude nije krivično delo, odnosno po navodima branioca ne radi se o pokušaju izvršenja predmetnog krivičnog dela.

Ovakvi navodi od strane Vrhovnog suda ocenjeni su kao neosnovani i isti su već bili predmet ocene drugostepenog suda, o čemu je drugostepeni sud dao dovoljne i jasne razloge na strani 12. obrazloženja presude koje i ovaj sud prihvata i na iste upućuje u smislu člana 491. stav 2. ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković