
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 652/2024
02.07.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Tatjane Vuković, Svetlane Tomić Jokić, Bojane Paunović i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dalibora Mitića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K.br. 36/23 od 10.10.2023. godine i Višeg suda u Vranju 1Kž1.br. 233/23 od 27.02.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 02.07.2024. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dalibora Mitića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K.br. 36/23 od 10.10.2023. godine i Višeg suda u Vranju 1Kž1.br. 233/23 od 27.02.2024. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju K.br. 36/23 od 10.10.2023. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, izrečena mu je uslovna osuda i to tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti obavezno lečenje alkoholičara i odlučeno je o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Vranju 1Kž1.br. 233/23 od 27.02.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Vranju K.br. 36/23 od 10.10.2023. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Dalibor Mitić u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud utvrdi da je došlo do povrede zakona, pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe i dosudi mu troškove odbrane.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se pobijana pravnosnažna presuda zasniva na dokazu na kome se prema odredbama Zakonika o krivičnom postupku ne može zasnivati. U vezi sa iznetim, branilac navodi da je odredbom člana 419. stav 1. ZKP, propisano da sud zasniva presudu samo na dokazima koji su izvedeni na glavnom pretresu, a u konkretnom slučaju, osuđujuća presuda je zasnovana na izveštaju MUP RS, Uprava kriminalističke policije, Služba za primenu posebnih dokaznih radnji Sp.Pr. 1161/23 od 14.04.2023. godine sa CD u prilogu istog, izveštaju PD „A1 Srbija“ DOO br. 181/23 od 05.04.2023. godine sa CD u prilogu istog, a koji dokazi su od strane suda provedeni tako što je postupajući sudija van glavnog pretresa doneo rešenje K br. 36/23 od 16.08.2023. godine, kojim je izvršio uvid u iste.
Iznetne navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni sud je ocenio kao neosnovane, iz sledećih razloga:
Iz spisa predmeta – zapisnika o glavnom pretresu od 10.10.2023. godine, proizlazi da je na saglasan predlog stranaka sud pročitao, pored ostalog i izveštaj MUP RS, Uprava kriminalističke policije, Služba za primenu posebnih dokaznih radnji Sp.Pr. 1161/23 od 14.04.2023. godine sa CD u prilogu istog, izveštaj PD „A1 Srbija“ DOO br. 181/23 od 05.04.2023. godine sa CD u prilogu istog.
Stoji činjenica da je postupajući sudija doneo rešenje K br. 36/23 od 16.08.2023. godine, kojim je odredio da se izvrši uvid u napred označene dokaze, kao i fotokopiju tužbe koju je Centar za socijalni rad u Vranju podneo Osnovnom sudu u Vranju protiv tuženog AA dana 01.12.2022. godine, ali donošenje navedenog rešenja nije od uticaja na postojanje povrede zakona iz iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, obzirom da su ti dokazi kasnije u toku postupka izvedeni na glavnom pretresu dana 10.10.2023. godine.
Sledstveno iznetom, označeni dokazi – izveštaj MUP RS, Uprava kriminalističke policije, Služba za primenu posebnih dokaznih radnji Sp.Pr. 1161/23 od 14.04.2023. godine sa CD u prilogu istog, izveštaj PD „A1 Srbija“ DOO br. 181/23 od 05.04.2023. godine sa CD u prilogu istog, su izvedeni kao dokaz na glavnom pretresu.
Prema tome, pravnosnažna presuda se, nasuprot navodima zahteva, zasniva na dokazima izvedenim na glavnom pretresu – izveštaju MUP RS, Uprava kriminalističke policije, Služba za primenu posebnih dokaznih radnji Sp.Pr. 1161/23 od 14.04.2023. godine sa CD u prilogu istog, izveštaju PD „A1 Srbija“ DOO br. 181/23 od 05.04.2023. godine sa CD u prilogu istog, pa je samim tim sud bio ovlašćen da ceni i utvrđuje činjenice iz navedenih dokaza, pojedinačno i u vezi sa ostalim izvedenim dokazima, zbog čega je ocenjen kao neosnovan navod zahteva da je sud postupio suprotno odredbi člana 419. ZKP i da je time na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
U preostalom delu obrazloženja zahteva za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, navodima da nižestepeni sudovi nisu dali razloge kojim su to dokazima utvrdili da je okrivljeni u vreme izvršenja krivičnog dela imao 2,09 promila u krvi, odnosno da prvostepeni sud nije obrazložio zbog čega je potrebno da okrivljeni uplati na račun OJT u Vranju iznos od 15.508,00 dinara, a što branilac detaljnije obrazlaže pod tačkama B i G zahteva. Takođe, branilac u podnetom zahtevu ukazuje i na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP navodima da je izreka pobijane presude nerazumljiva, a koju povredu detaljnije obrazlaže pod tačkom V obrazloženja zahteva.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) i člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, Vrhovni sud je zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća – sudija
Irina Ristić, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković