
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 13651/2023
25.01.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Katarina Stanković advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV obojica iz ..., čiji je punomoćnik Ivica Radonjić advokat iz ..., radi svojine, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3829/2022 od 31.01.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 25.01.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3829/2022 od 31.01.2023. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3829/2022 od 31.01.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Negotinu P 71/22 od 20.07.2022. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužilac vlasnik i držalac po osnovu održaja i po osnovu građenja na tuđem zemljištu dela parcele .. upisane u List nepokretnosti .. KO ... u ukupnoj površini od 0.00.02 hektara, u merama i granicama navedenim u tom stavu izreke, a koji deo se nalazi ispod dela njegovog ekonomskog objekta i tuženi obavezani da ovo pravo priznaju tužiocu i da trpe da se to pravo bez njihovog prisustva uknjiži kod Službe za katastar nepokretnosti u Negotinu, dok je tužba u delu kojom je tužilac tražio da se utvrdi da navedeni deo parcele tuženih sada predstavlja sastavni deo njegove parcele .., upisane u List nepokretnosti .. KO ..., odbačena kao nedozvoljena. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da na ime parničnih troškova solidarno isplate tužiocu iznos od 146.300,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3829/2022 od 31.01.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženih i potvrđena presuda Osnovnog suda u Negotinu P 71/2022 od 20.07.2022. godine u utvrđujućem delu stava prvog izreke i stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi su, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavili reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija).
Revizija predviđena navedenom zakonskom odredbom može se izjaviti samo zbog pogrešne primene materijalnog prava. Zato navodi tuženih o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP nisu posebno cenjeni prilikom odlučivanja o dozvoljenosti njihove posebne revizije.
Posebna revizija je izuzetno pravno sredstvo kojim se, u sporovima u kojima se drugostepena presuda ne bi mogla pobijati revizijom, omogućava odlučivanje o tom vanrednom pravnom leku ako postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednači sudska praksa ili da novo tumačenje prava. O ispunjenosti uslova za posebnu reviziju odlučuje Vrhovni sud, saglasno članu 404. stav 2. ZPP.
Po oceni Vrhovnog suda, u ovom sporu nema pravnih pitanja koja su od opšteg interesa ili su u interesu ostvarenja ravnopravnosti građana. Uz reviziju nisu priložene pravnosnažne presude donete u istim ili bitno istovetno činjenično- pravnim sporovima koje bi zbog drugačijeg presuđenja opravdavale potrebu da se odlučivanjem o posebnoj reviziji tuženih vrši usklađivanje sudske prakse.
Konačno, ne postoji ni potreba za novim tumačenjem materijalnog prava. O tužbenom zahtevu za utvrđenje prava svojine tužioca na delu parcele .. KO ... u svojini tuženih, zauzetog delom ekonomskog objekta koji je tužilac u zajednici sa ocem gradio u periodu od 1972. do 1980. godine, odlučeno je primenom člana 24. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Označenom odredbom uređeno je sticanje prava svojine građenjem na tuđem zemljištu, slučaj kada je graditelj savestan, a vlasnik zemljišta nesavestan. Primenom te odredbe utvrđeno je pravo svojine tužioca na delu navedene parcele površine 2m2, u određenim merama i granicama, kod utvrđenih činjenica da je tužilac bio savestan graditelj, jer je objekat ozidao na temelju postavljenom na mestu gde se nalazila ograda – taraba koja je razdvajala njegovu parcelu od susedne parcele i da su pravni prethodnici tuženih bili nesavesni zato što su znali za tu gradnju i njoj se nisu odmah usprotivili.
Spor pokrenut tužbom trećih lica radi utvrđenja da su objekti na parceli .. KO ..., pa i objekat koji je zauzeo deo susedne parcele .. u istoj katastarskoj opštini, njihova zajednička svojina nema značaj prethodnog pitanja za ovaj spor, niti su treća lica koja pretenduju da imaju pravo svojine na tim objektima morala biti obuhvaćena tužbom. Naime, i u slučaju da postoji zajednička svojina svih tih lica na objektima, tužilac bi kao jedan od zajedničara mogao samostalno podneti tužbu za zaštitu prava svojine na delu zemljišta u svojini tuženih, stečenom po osnovu člana 24. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, jer to proizilazi iz člana 43. tog Zakona. Zbog toga nema potrebe ni za novim tumačenjem odredbe člana 211. ZPP, odnosno pravnog pitanja o potpunoj aktivnoj legitimaciji u ovom sporu.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Revizija tuženih nije dozvoljena ni na osnovu člana 403. stav 3. ZPP. Vrednost predmeta spora je u tužbi određena iznosom od 10.000,00 dinara (član 33. stav 2. ZPP) i nije proveravana (član 33. stav 3. ZPP), niti menjana tokom postupka. Tako određena vrednost predmeta spora je očigledno niža od vrednosti koja je po navedenoj zakonskoj odredbi merodavna za dozvoljenost revizije, zbog čega je na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP odlučeno kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković