
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4153/2023
25.10.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića, Gordane Komnenić, Jelice Bojanić Kerkez i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Igor Milojević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprava za vanredne situacije Kragujevac, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kragujevcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4608/22 od 30.08.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 25.10.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4608/22 od 30.08.2023. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4608/22 od 30.08.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu 1P1 1695/21 od 13.09.2022. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda 1P1 1695/21 od 21.10.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da mu na ime neisplaćene uvećane plate – dodatka na platu po osnovu dežurstva van radnog vremena (pripravnosti), u periodu od 20.11.2019. godine do 29.07.2021. godine isplati iznos od 108.134,38 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.06.2022. godine, kao dana veštačenja, pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime dospele zakonske zatezne kamate, počev od dospeća do 28.06.2022. godine, kao dana veštačenja, isplati iznos od 16.481,31 dinar, obračunate na glavni iznos neisplaćene uvećane zarade – dodatka na platu po osnovu dežurstva van radnog vremena (pripravnosti), za period od 20.11.2019. godine do 29.07.2021. godine. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 99.062,69 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4608/22 od 30.08.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kragujevcu P1 1695/21 od 13.09.2022. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P1 1695/21 od 21.10.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila posebnu reviziju u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23 – dr. zakon) – u daljem tekstu: ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana, propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Vrhovni sud je na osnovu ovlašćenja iz člana 404. ZPP, zaključio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj.
Predmet tužbenog zahteva je isplata dodatka na platu po osnovu pripravnosti (dežurstva van radnog vremena) u periodu od 20.11.2019. godine do 29.07.2021. godine. O ovom pravu tužioca i visini tražene naknade, nižestepni sudovi su odlučili u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda, u predmetima sa pravnim i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, sa kojih razloga u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke rešenja.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti spora, dozvoljenost revizije se ima ceniti prema članu 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je 29.07.2021. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužene nije dozvoljena, u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Sledom izloženog, na osnovu odredbe člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke rešenja.
Predsednik veća – sudija
Jelena Ivanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković