Rev 5487/2024 3.1.1.14; eksproprijacija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 5487/2024
27.03.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB i VV, svi iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Herceg, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3284/23 od 30.11.2023. godine, u sednici održanoj 27.03.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3284/23 od 30.11.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 54/23 od 25.09.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je zahtev tužilaca i obavezan tuženi da tužiocima isplati ukupno iznos od 29.713.000,00 dinara i to tužilji AA iznos od 18.662.000,00 dinara, BB iznos od 5.525.500,00 dinara i VV iznos od 5.525.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 25.09.2023. godine do isplate. Stavom drugim izreke, utvrđeno da je da je tuženi stekao pravo javne svojine u celosti na parceli broj .. KO Novi Sad 2, površine 434m² koja se vodi upisana kod RGZ SKN Novi Sad 1 u ln. br. .. i pravo javne svojine u celosti na parceli broj .. KO Novi Sad 2, površine 257m² koja se vodi upisana u RGZ SKN Novi Sad u ln. br. .., te su tužioci dužni trpeti da se tuženi sa tim pravom upiše kod nadležne službe za katastar nepokretnosti nakon pravnosnažnosti presude. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima solidarno naknadi troškove postupka u iznosu od 1.341.485,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3284/23 od 30.11.2023. godine, stavom prvim izreke, žalba je delimično usvojena i presuda Višeg suda u Novom Sadu P 54/23 od 25.09.2023. godine u delu odluke o troškovima parničnog postupka tako što je obavezan tuženi Grad Novi Sad da tužiocima naknadi troškove postupka sniženo sa iznosa od 1.341.485,00 dinara na iznos od 959.025,00 dinara, dok je u delu odluke o tužbenom zahtevu žalba tuženog odbijena i pobijana presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23-drugi zakon) i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, kat. parc. .. KO Novi Sad 2, površine 257m² upisana je u list nepokretnosti kao gradsko građevinsko zemljište, njiva druge klase sa pravom privatne svojine ovde tužilaca BB i VV na po ½ udela. Kat. parc. .. KO Novi Sad 2, površine 434m² upisana u listu nepokretnosti kao gradsko građevinsko zemljište, njiva prve klase i vodi se kao privatna svojina tužilje AA 1/1. Obe parcele su prema planu generalne regulacije prostora u zapadnom delu grada za područje Telep u Novom Sadu („Službeni list Grada Novog Sada“, broj 27/22) planirane za površinu javne namene zelene površine u zoni zaštite sekundarnog nasipa (ozelenjeni skverovi – sa terenima za igru za decu ili istrčavanje pasa). Lokalitet je opremljen uličnim instalacijama vodovoda i kanalizacije ali nije opremljen elektroenergetskom i gasnom instalacijom. Parcele su ušle u sastav površina javne namene – ozelenjenog skvera i u celosti u prirodi predstavljaju površinu javne namene. Prema nalazu sudskog veštaka Srđana Mrđena, prilikom izlaska na licu mesta utvrđeno je da se predmetna parcele koriste u skladu sa planskom dokumentacijom, odnosno da je faktička situacija usaglašena sa planskom. Prema izveštaju veštaka, tržišna cena 1m² spornih parcela je 43.000,00 dinara dok je prema proceni Poreske uprave od 30.06.2023. godine vrednost predmetnih parcela opredeljena na iznos od 38.207,30 dinara po m². Postupak eksproprijacije u vezi sa predmetnim parcelama nikad nije vođen i tužiocima nije isplaćena naknada.

Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, prvostepeni sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o faktičkoj eksproprijaciji. Protivno odredbama Zakona o eksproprijaciji bez sprovedenog postupka i bez isplaćene parnične naknade sporne parcele su faktički oduzete tužiocima radi izgradnje objekata od javnog interesa. Tužioci shodno tome imaju pravo na naknadu tržišne vrednosti naznačenih nepokretnosti. Prihvatio je nalaz i mišljenje veštaka koji je angažovan u sudskom postupku oko utvrđenja visine vrednosti spornih nepokretnosti po m². Pri tome zaključuje da je na takav način tužiocima ograničeno pravo svojine a pravo na pravičnu naknadu je proizašlo iz ograničenja te svojine, sve shodno članu 58. Ustava RS i člana 1. Protokola broj 1 donetog uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima koji propisuju pravo na neometano uživanje imovine i pravo na njenu zaštitu.

Drugostepeni sud je u svemu prihvatio pravne razloge prvostepenog suda i potvrdio prvostepenu presudu, nalazeći da tužioci imaju pravni interes da se sporne nepokretnosti sa njihovih imena uknjiže kao javna svojina tuženog s obzirom da to (u zakonom propisanom postupku) tuženi nije učinio. U pogledu odluke o troškovima zaključuje da su isti previsoko dosuđeni pa je u tom delu prvostepenu presudu preinačio i troškove snizio.

Vrhovni sud nalazi da je odluka nižestepenog suda pravilna. Pravilno je zaključeno da je u ovom slučaju izvršena faktička eksproprijacija parcela tužilaca i izuzete iz državine a da tužiocima nije isplaćena nikakva naknada. Na ovakav način tuženi je tužiocima ograničio mirno uživanje imovine, a što je suprotno članu 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nije postignuta pravična ravnoteža između zahteva opšteg interesa i zaštita prava na mirno uživanje imovine. Tužioci imaju formalno pravo svojine na predmetnim parcelama ali iste ne mogu da koriste ili otuđe po tržišnim uslovima jer su parcele predviđene da bude u režimu posebne namene. Ustavni sud Srbije je u više odluka izrazio stav da faktička eksproprijacija nastaje kada se na zemljištu grade putevi, infrastruktura ili drugi objekti pro bono public, iako ne postoji rešenje o oduzimanju zemljišta kojim je planskim aktom određeno za dobro u opštoj upotrebi (Už 3661/2011 od 5.3.2014. godine, Už 5533/2011 od 30.7.2014. godine, Už 206/2015 od 22.6.2017. godine).

Stoga se navodi iz revizije tuženog ne mogu prihvatiti kao osnovani niti mogu dovesti do drugačije odluke suda.

Članom 2. stav 1. tačka 6. Zakona o planiranju i izgradnji predviđeno je da površina javne namene jeste prostor određen planskim dokumentom za uređenje ili izgradnju javnih objekata ili javnih površina za koje se utvrđuje opšti interes, u skladu sa posebnim zakonom (ulice, trgovi, parkovi i dr).

Dalje, članom 85. Zakona o planiranju i izgradnji predviđeno je da gradsko građevinsko zemljište jeste zemljište u građevinskom području naseljenog mesta koje je kao takvo određeno plasnkim dokumentom, koji se donosi za opštinu, grad i Grad Beograd u skladu sa ovim Zakonom.

Analizom sadržine naznačenih odredbi jasno proizilazi da su pravilno postupili nižestepeni sudovi kada su usvojili tužbeni zahtev tužilaca za utvrđivanje prava svojine tuženog na spornim parcelama jer tužioci imaju pravni interes da se parcele više ne knjiže na njih i da je tuženi u obavezi da isplati naknadu za naznačeno zemljište. Usvajanjem generalnog a kasnije detaljnog plana a nakon toga i gubitak državine na parcelama za tužioce je stvorena jedna određena neizvesnost iz koje ne mogu da izađu upotrebom bilo kog pravnog leka, što je nedopustivo. To je u suprotnosti sa odredbom člana 58. Ustava koji propisuje da je pravo svojine neprikosnoveno i može biti ograničeno samo u javnom interesu ali uz određene uslove koje propisije zakon. Stvaranjem neizvesnosti u pogledu mogućnosti raspolaganja imovinom – spornom parcelom, dolazi do izvesnog ograničavanja prava tužilaca na mirno uživanje imovine što je suprotno članu 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti osnovnih prava i ljudskih sloboda. U toku postupka pravilno je veštačenjem utvrđena visina vrednosti spornih parcela.

Imajući u vidu napred izneto Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković