Rev 11347/2023 3.1.1.15

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 11347/2023
15.05.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca Rimokatolička župa Našašće svetog križa, Sremska Kamenica, čiji je punomoćnik Branislav Herceg, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Novog Sada, koga zastupa Pravobranilaštvo Grada Novog Sada, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 409/23 od 01.03.2023. godine, u sednici održanoj 15.05.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 409/23 od 01.03.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 405/2021 od 13.12.2022. godine, stavovima prvim i drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i tuženi je obavezan da tužiocu isplati 13.352.987,56 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka od 433.415,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je tuženi stekao pravo svojine u celosti na parcelama .. i .. KO Sremska Kamenica, upisane u list nepokretnosti br. .. KO Sremska Kamenica, što je tužilac dužan da prizna i trpi.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 409/23 od 01.03.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), pa je našao da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a ni u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona, pri čemu drugostepena presuda sadrži ocenu svih žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja. Revizijsko ukazivanje na bitnu povredu parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP nije relevantno, zato što ta povreda ne predstavlja dozvoljen revizijski razlog u smislu člana 407. ZPP

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je u listu nepokretnosti br. .. KO Sremska Kamenica upisan kao nosilac prava svojine sa udelom 1/1 na kat.parc. br. .. potes ..., površine 1114 m2 po vrsti zemljište u građevinskom području, po načinu korišćenja ostalo veštački stvoreno neplodno zemljište i kat.parc. br. .. potes ..., površine 1075 m2 po vrsti zemljište u građevinskom području, po načinu korišćenja ostalo veštački stvoreno neplodno zemljište. Predmetne parcele u toku 1971. godine nastale su od kat.parc. br. .. (koja je po načinu korišćenja bila njiva) i na kojima je upisano pravo svojine na ime Rimokatoličke crkvene opštine Sremska Kamenica, čiji je pravni sledbenik tužilac. Planom generalne regulacije Sremske Kamenice sa okruženjem („Službeni list Grada Novog Sada“, br. 32/13 i 9/21) i Planom detaljne regulacije prostora „Čardak“ u Sremskoj Kamenici („Službeni list Grada Novog Sada“, br. 41/07) predmetne parcele .. i .. KO Sremska Kamenica predviđene su za javnu saobraćajnu površinu delom u zoni zaštite infrastrukturnog koridora. Kat. parcela br. .. povšine 1075 m2 planskom dokumentacijom ušla je u celosti u sastav ul. ..., što u prirodi takođe predstavlja i koristi se kao javna saobraćajna površina – ul. ... u Sremskoj Kamenici. Izgrađene ograde susednih parcela namenjenih za porodično stanovanje predstavljaju faktičku regulacionu liniju koja razdvaja površinu za javne namene i površinu za ostale namene. Kat. parcela br. .. povšine 1114 m2 planskom dokumentacijom ušla je u celosti u sastav ul. ..., što u prirodi takođe predstavlja i koristi se kao javna saobraćajna površina – ul. ... u Sremskoj Kamenici. Planska regulaciona linija predstavlja i faktičku regulacionu liniju koja razdvaja površinu za javne namene i površinu za ostale namene. Obe katastarske parcele kompletno su opremljene infrastrukturom – vodnom (vodovod i kanalizacija), elektroenergetskom, telekomunikacionom i gasnom infrastrukturom, dok je saobraćajna površina izgrađena od asfaltnog zastora. Navedene parcele kao delovi ulica ... i ... funkcionalno povezuju delove naseljenog mesta Sremska Kamenica i neometano ih koristni neograničen broj lica za javni saobraćaj u celosti.

Visina tržišne vrednosti predmetnih parcela utvrđena je ocenom nalaza i mišljena veštaka građevinske struke, datog i na osnovu procene Poreske uprave, a koja iznosi 6.100,04 dinara/m2. Postupak eksproprijacije za predmetne parcele nije vođen, a tužiocu nije isplaćena naknada za faktički oduzeto zemljište.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su u smislu odredbe člana 58. Ustava Republike Srbije i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda usvojili tužbeni zahtev, utvrdili da je tuženi stekao pravo javne svojine na predmetnoj parceli i tuženog obavezali da tužiocu isplati novčanu naknadu za predmetne katastarske parcelu nalazeći da se tužilac ne može koristiti svojim svojinskim ovlašćenjem na navedenim katastarskim parcelama zbog izvršene faktičke eksproprijacije zemljišta.

Neosnovani su navodi i razlozi revizije tuženog kojima se pravnosnažna presuda pobija zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odredbom člana 58. Ustava Republike Srbije, propisano je da se jemči mirno uživanje svojine i drugih imovinskih prava stečenih na osnovu zakona (stav 1), da pravo svojine može biti oduzeto ili ograničeno samo u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona i da je učinjeno uz naknadu koja ne može biti niža od tržišne (stav 2). Saglasno navedenom, dozvoljeno oduzimanje prava svojine koje ne predstavlja povredu prava na imovinu postoji samo kada su kumulativno ispunjena dva uslova: da je učinjeno u javnom interesu utvrđenom na osnovu zakona i da je učinjeno uz naknadu koja ne može da bude niža od tržišne.

Odredbom člana 2. stav 6. Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“, br. 72/2009... 145/2014), koji je bio snazi u vreme usvajanja Plana generalne regulacije Sremske Kamenice sa okruženjem („Službeni list Grada Novog Sada“, br. 32/13 i 9/21) i Plana detaljne regulacije prostora „Čardak“ u Sremskoj Kamenici („Službeni list Grada Novog Sada“, br. 41/07), propisano je da je površina javne namene prostor određen planskim dokumentom za uređenje ili izgradnju objekata javne namene ili javnih površina, za koje je predviđeno utvrđivanje javnog interesa u skladu sa posebnim zakonom (ulice, trgovi, parkovi i drugo).

Odredbom člana 10. stav 2. Zakona o javnoj svojini („Službeni glasnik Republike Srbije“, br. 72/11... 105/2014), propisano je da se dobrima u opštoj upotrebi u javnoj svojini, smatraju one stvari koje su zbog svoje prirode namenjene korišćenju svih i koje su, kao takve, određene zakonom (javni putevi, javne pruge, most i tunel na javnom putu, pruzi ili ulici, ulice, trgovi, javni parkovi, granični prelazi i drugo), a stavom 10. istog člana, dobra u opštoj upotrebi su u svojini Republike Srbije, izuzev puteva drugog reda koji su u svojini autonomne pokrajine na čijoj se teritoriji nalaze, kao i izuzev nekategorisanih puteva, opštinskih puteva i ulica (koji nisu deo autoputa ili državnog puta prvog i drugog reda) i trgova i javnih površina koji su u svojini jedinica lokalne samouprave na čijoj se teritoriji nalaze.

U konkretnom slučaju sporno zemljište, označeno kao kat.parc. br. .. i .. upisane u list nepokretnosti br. .. KO Sremska Kamenica na kojoj je tužilac vlasnik sa udelom 1/1, planskim aktom je predviđeno za javnu površinu – ulicu i saobraćajnicu (na način bliže naveden u obrazloženju ove odluke) koju koristi neograničen broj lica za javni saobraćaj i u prirodi jeste ulica koja ima svoj naziv i to: kat.parcela br. .. povšine 1075 m2 planskom dokumentacijom ušla je u celosti u sastav ul. ..., a kat.parcela br. .. povšine 1114 m2 planskom dokumentacijom ušla je u celosti u sastav ul. ... . U situaciji kada zemljište planskim aktom jedinice lokalne samouprave bude određeno za ulicu, to zemljište od tog momenta po sili zakona postaje sredstvo u javnoj svojini. Shodno tome, jedinica lokalne samouprave ima obavezu da zemljište koje je postalo sredstvo javne svojine izuzme iz poseda ranijeg korisnika i za to mu isplati odgovarajuću naknadu, a upiše u javne knjige svoje pravo svojine na istom.

Imajući u vidu činjenicu da je predmetno zemljište faktički privedeno nameni predviđenoj planskim aktom, s obzirom da se koristi kao ulica – javni put u naselju koji saobraćajno povezuje delove naselja (član 2. tačka 12. Zakona o javnim putevima) i na taj način izvršena je tzv. faktička eksproprijacija, koja i nastaje kada se na zemljištu grade putevi, infrastrukturni i drugi objekti u javnom interesu, iako ne postoji rešenje o eksproprijaciji zemljišta, odnosno njegovom izuzimanju iz poseda, to je po oceni Vrhovnog suda pravilan zaključak nižestepenih sudova da, kada je zemljište faktički privedeno nameni u skladu sa planskim aktom i po sili zakona postalo javna svojina, tužilac kao korisnik tog zemljišta ne može trpeti štetne posledice zato što nadležni organ nije sproveo upravni postupak i doneo rešenje o eksproprijaciji koje bi bilo osnov za isplatu novčane naknade. Tužiocu je time povređeno pravo na imovinu, pa zato ima pravo na traženu naknadu za faktički oduzetu imovinu. Stoga su pravilno nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su tuženog obavezali da tužiocu isplati novčanu naknadu zbog izvršene faktičke eksproprijacije zemljišta u visini novčane naknade odmerene prema tržišnoj vrednosti nepokretnosti, shodno članu 42. Zakona o eksproprijaciji.

Kako je utvrđeno da se predmetne katastarske parcele koriste kao ulica, tuženi je odgovoran i pasivno legitimisan u ovoj parnici na osnovu člana 10. stav 2. i 7. Zakona o javnoj svojini jer su ulice javno dobro u opštoj upotrebi i u svojini su jedinice lokalne samouprave na čijoj se teritoriji nalaze. Zbog toga nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava jer tuženi ni jednom pravnom ili faktičkom radnjom nije deposedirao tužioca te da je sporno zemljište određeno za javnu - saobraćajnu površinu planskim aktom koji je donet posle formiranja i izgradnje ulice, čime je u stvari prihvaćeno zatečeno stanje.

Sud je cenio i ostale navode revizije, pa našao da ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a pri tom su u pobijanoj presudi dati jasni, pravilni i potpuni razlozi za donetu odluku.

O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primenom članova 153. stav 1. i 154. Zakona o parničnom postupku.

Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković