Rev2 2734/2024 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2734/2024
28.02.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Vesne Mastilović i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Saša Jevtić, advokat iz ..., protiv tuženog Studentskog centra ''Subotica'' iz Subotice, čiji je punomoćnik Veselin Guberinić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 898/23 od 21.03.2023. godine, u sednici održanoj 28.02.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 898/23 od 21.03.2023. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 898/23 od 21.03.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici P1 524/21 od 14.12.2022. godine, stavom prvim izreke, tužbeni zahtev radi obavezivanja tuženog da tužilji na ime neisplaćene naknade troškova za ishranu u toku rada za period od 01.03.2018. godine do 31.03.2021. godine isplati iznos od 105.500,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.09.2022. godine pa do konačne isplate, kao i iznos od 29.542,08 dinara, na ime obračunate zakonske zatezne kamate, u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude, se odbija. Stavom drugim izreke, tužbeni zahtev radi obavezivanja tuženog da tužilji na ime neisplaćene naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora za period od 01.03.2018. godine do 31.03.2021. godine, isplati iznos od 85.789,50 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 28.09.2022. godine pa do konačne isplate, kao i iznos od 23.422,20 dinara na ime obračunate zakonske zatezne kamate u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude, se odbija. Stavom trećim izreke, obavezuje se tužilja da tuženom naknadi troškova postupka u iznosu od 47.400,00 dinara, u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, u slučaju docnje sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Apelacioni sud u Novom Sadu je, presudom Gž1 898/23 od 21.03.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično preinačio rešenje o troškovima parničnog postupka, sadržano u presudi Osnovnog suda u Subotici P1 524/21 od 14.12.2022. godien, tako što je obavezana tužilja da tuženom pored dosuđenog iznosa naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od još 4.500,00 dinara, sa zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, u preostalom delu žalba tuženog i žalba tužilje se odbijaju i prvostepena presuda se potvrđuje. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20) u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnim revizijama parničnih stranaka.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete - troškova za ishranu u toku rada za period od 01.03.2018. do 31.03.2021. godine. Pobijana odluka kojom je tužbeni zahtev tužilje usvojen doneta je primenom odredbe člana 108. i člana 118. Zakona o radu i ne odstupa od sudske prakse i tumačenja da su tražene naknade obuhvaćene i sadržane u koeficijentu za obračun plata (član 4. stav 2. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama) tj. da se iste ostvaruju kroz obračun i isplatu plata.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije, na osnovu odredbe člana 410. stav 2. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Na osnovu odredbe člana 441. Zakona o parničnom postupku, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, što je ovde slučaj, dozvoljenost revizije se ceni na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade štete tužilja je podnela 29.04.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 200.000,00 dinara.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kom pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tuženog nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Tužilja revizijom pobija odluku o troškovima postupka koja ne predstavlja rešenje protiv kog revizija može da se izjavi u smislu odredbe člana 420. Zakona o parničnom postupku, pa revizija izjavljena protiv ove vrste odluke, nije dozvoljena. Preinačenje odluke o troškovima postupka reviziju ne čini dozvoljenom ni prema odredbi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, jer je preinačena odluka o troškovima parničnog postupka, a ne odluka o glavnom zahtevu stranke.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković