Rev 15564/2023 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 15564/2023
22.01.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ankica Miškov, advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV, oboje iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Marija Barišić, advokat iz ..., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2223/21 od 02.02.2022. godine, u sednici održanoj 22.01.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2223/21 od 02.02.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2223/21 od 02.02.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2223/21 od 02.02.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P 1280/20 od 29.06.2021. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 1280/20 od 05.11.2021. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev tužioca da se obavežu tuženi da se isele iz nekretnine upisane u LN ... KO ..., parc. broj ... od 517m², broj dela 1 zemljište u građevinskom području, zemljište pod zgradom i drugim objektima od 61m² sa delom zgrade na parceli ..., zgrada broj 1, porodična stambena zgrada u ulici ... ukupne površine 1a 20m² od čega se 61m² nalazi na kat. parceli ... a preostali deo od 59m² se nalazi na kat. parceli ... i iste predaju u posed tužiocu, a tužilac je obavezan da tuženima naknadi troškove postupka u iznosu od 81.950,00 dinara sa zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložio da se prihvati odlučivanje o reviziji radi ujednačavanja sudske prakse i jedinstvene primene prava.

Odlučujući o izuzetnoj dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je ocenio da revizija tužilaca nije izuzetno dozvoljena.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Iz navedenog proizilazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

U reviziji se određeno ne ukazuje na ispunjenje tih uslova u ovoj pravnoj stvari.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite i razloge na kojima je zasnovana pobijana presuda, kao i navode iznete u reviziji, koja ne sadrži konkretizovane navode vezane za pravno pitanje koje bi trebalo razmotriti, niti su priložene odluke suda iz kojih bi proizilazila takva potreba, Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nije ispunjen zakonski uslov koji bi se odnosio na potrebu ujednačavanja sudske prakse, kako se revizijom nepotkrepljeno predlaže i da ne postoji potreba za novim tumačenjem prava, niti za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. U ovoj parnici je pravnosnažno odbijen tužbeni zahtev za iseljenje i predaju nepokretnosti tužiocu, u činjeničnopravnoj situaciji neraspravljanih svojinskih odnosa na kući koja se delom svoje površine od 61m² nalazi na parceli u svojini tužioca, a delom od 59m² na parceli u susvojini tužioca i tuženog, kao i drugih oglašenih naslednika njihovog pokojnog oca. Navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava ne opravdavaju potrebu odlučivanja primenom člana 404. stav 1. ZPP. Uz reviziju nisu priložene pravnosnažne presude donete u istim ili bitno istovetnim činjeničnopravnim sporovima kojima se potvrđuje tvrdnja o potrebi ujednačavanja sudske prakse i jedinstvene primene prava.

Stoga, pošto u ovom slučaju nema ni pravnih pitanja koja su od opšteg interesa ili su u interesu ravnopravnosti građana, na osnovu člana 404. ZPP odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta 08.09.2020. godine, a označena vrednost predmeta spora iznosi 10.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora evidentno ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije, to je Vrhovni sud našao da revizija tužioca nije dozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković