Rev 11617/2024 3.1.4.4.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 11617/2024
06.06.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Milena Dedović Marjanović advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., koga zastupa Dragana Srećković advokat iz ..., radi izmene odluke o održavanju ličnih odnosa deteta i roditelja s kojim ne živi, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 21/24 od 16.01.2024. godine, na sednici održanoj 06.06.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE revizija tuženog i UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž2 21/24 od 16.01.2024. godine i presuda Osnovnog suda u Leskovcu P2 688/22 od 22.09.2023. godine u delu prvog stava izreke – pogledu održavanja ličnih odnosa deteta sa tuženim za vreme letnjeg raspusta i krsne slave tuženog i odluka o troškovima postupka iz stava trećeg izreke prvostepene presude i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

U preostalom delu revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 21/24 od 16.01.2024. godine, se ODBIJA kao neosnovana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 21/24 od 16.01.2024. godine odbijene su žalbe parničnih stranaka i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu P2 688/22 od 22.09.2023. godine, kojom su uređeni lični odnosi tuženog sa maloletnom ćerkom (stav prvi izreke) i konstatovano da se njome menja pravnosnažna presuda Osnovnog suda u Mladenovcu P2 442/19 od 13.10.2020. godine u stavu četvrtom izreke u odnosu na način uređenja ličnih odnosa tuženog sa detetom (stav drugi izreke), a tuženi je obavezan da naknadi tužilji troškove postupka od 26.650,00 dinara (stav treći izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredaba člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23; u daljem tekstu: ZPP), čije se odredbe primenjuju u konkretnom slučaju na osnovu člana 202. Porodičnog zakona, Vrhovni sud je našao da je revizija tuženog delimično osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti revizija ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz stava drugog navedenog člana zbog kojih bi se ovaj vanredni pravni lek mogao izjaviti u smislu člana 407. stav 1. tačka 2. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, brak tužilje (rođene ..., ... na specijalizaciji na ... u ...) i tuženog (rođenog ..., ...) razveden je presudom Osnovnog suda u Mladenovcu P2 442/19 od 13.10.2020. godine kojom je njihova maloletna ćerka VV (rođena ...) poverena majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, a njeni lični odnosi sa tuženim uređeni tako što će tužilac odlaziti po dete i vraćati ga u ... na adresu majke svakog drugog i četvrtog vikenda u mesecu, počev od četvrtka od 18,15 do nedelje do 20,00 časova, svaki drugi državni i verski praznik, svaki drugi rođendan deteta, tri dana za krsnu slavu Svetog Stefana i tokom zimskog raspusta, tako što dete biti s njim u kontinuitetu od 08. januara u 18,00 časova do 18. januara do 21,00 čas i za vreme letnjeg raspusta 15 dana u kontinuitetu od 01. do 15. avgusta.

Tužbom podnetom u ovom predmetu 14.12.2020. godine tužilja je zahtevala da se promeni način viđanja određen navedenom presudom u delu koji se odnosi na način održavanja ličnih odnosa maloletne ćerke parničnih stranaka sa tuženim, tako što bi se viđanje odvijalo u prostorijama centra za socijalni rad u kontrolisanim uslovima, uz prisustvo tužilje, svakog drugog ponedeljka u mesecu od 13,00 do 14,00 časova prva tri meseca, a zatim tako što bi tuženi dolazio u ... po dete i vraćao ga kući svakog drugog i četvrtog vikenda u mesecu počev od četvrtka od 18,15 časova do nedelje do 20,00 časova, svaki drugi državni i verski praznik, svaki drugi rođendan deteta, tri dana za krsnu slavu Svetog Stefana, tako što bi dete uzimao 08. januara u 18,00 časova i u kontinuitetu provodio sa detetom zimski raspust i posle krsne slave sve do 18. januara do 21,00 čas, kao i 15 dana letnjeg raspusta u kontinuitetu od 01. do 15. avgusta. Privremenom merom od 05.03.2021. godine uređeno je da će tuženi, do pravnosnažnog okončanja ovog spora, viđati maloletnu kćerku svakog drugog i četvrtog vikenda u mesecu od petka u 18,00 časova do nedelje u 19,00 časova, svakog drugog verskog i državnog praznika, dva dana za vreme njegove krsne slave, 7 dana u zimskom periodu i 15 dana za vreme leta.

Imajući navedeno u vidu, prvostepeni sud je prihvatio sintetizovani izveštaj organa starateljstva i odlučio da će se tuženi viđati sa ćerkom svakog drugog i četvrtog vikenda u mesecu počev od petka u 19,00 časova do nedelje u 20,00 časova, svakog drugog verskog i državnog praznika (Nova Godina, Božić, Vaskrs, Prvi maj) naizmenično jedan praznik kod oca, drugi kod majke, na dan krsne slave oca, u drugom delu zimskog raspusta u trajanju od sedam dana i 15 dana letnjeg raspusta od 15. do 30. jula, tako što će otac preuzimati dete i vraćati ga ispred kuće u kojoj dete živi sa majkom u ... i što će se čuti sa detetom preko vibera svakog utorka, četvrtka i subote od 19,00 do 20,00 časova. Presudu je obrazložio time da će na taj način maloletnom detetu, u skladu sa njenim uzrastom, biti omogućeno ostvarivanje kvalitetnog odnosa sa ocem, kome će pak biti omogućeno adekvatno učešće u rastu i razvoju deteta i u učvršćivanju međusobnog emotivnog odnosa. Pri tom taj sud nije prihvatio predlog tuženog da dete za vreme letnjeg raspusta boravi kod njega 30 dana, uz obrazloženje da je prihvatio u celosti izveštaj centra za socijalni rad.

Drugostepeni sud je zaključio da je prvostepena odluka doneta pravilnom primenom materijalnog prava, u skladu sa najboljim interesom maloletnog deteta i sa sintetizovanim mišljenjem Centra za socijalni rad Leskovac sa kojim su se saglasile obe stranke.

Po oceni Vrhovnog suda, suprotno navodima revizije, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo iz člana 61. stav 1. Porodičnog zakona u pogledu načina održavanja ličnih odnosa maloletne kćerke parničnih stranaka sa tuženim na način kako je to određeno praznicima i tokom zimskog raspusta, kao i putem telefona.

Međutim, po oceni Vrhovnog suda, osnovano se revizijom tuženog ukazuje da je nižestepenim presudama, zbog pogrešne primene materijalnog prava, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u pogledu viđanja tuženog sa ćerkom za njegovu krsnu slavu Svetog Stefana (9. januar) i tokom letnjeg raspusta, pa se za sada ne može prihvatiti stanovište izneto u tim presudama da je u najboljem interesu maloletne ćerke parničnih stranaka da sa ocem provodi samo jedan dan tokom njegove krsne slave i samo 15 dana tokom letnjeg raspusta.

Porodičnim zakonom je propisana obaveza svih, pa i suda (čl. 6. i 266. stav 1), da se u sporu za zaštitu prava deteta i za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava rukovodi najboljim interesom deteta i da, pre nego što donese odluku, zatraži nalaz i stručno mišljenje od organa starateljstva, porodičnog savetovališta ili druge ustanove specijalizovane za posredovanje u porodičnim odnosima (član 270), koji dokaz zatim ceni u skladu sa odredbama čl. 7. i 8. ZPP.

U konkretnom slučaju, imajući u vidu da su parnične stranke živele u selu ... kod ... do razvoda (13.10.2020. godine), a da se nakon toga tužilja sa ćerkom vratila svojim roditeljima u ..., prvostepeni sud je pribavljao nalaz i stručno mišljenje kako od organa starateljstva u ..., tako i od organa starateljstva u ..., kod koga se porodica nalazila na evidenciji od 2018. godine zbog poremećenih porodičnih odnosa, a zatim i po podnetom zahtevu za razvod braka od kojeg su najpre odustali, a zatim ponovo u radu na saniranju poremećenih partnerskih i roditeljskih odnosa, te po ponovo podnetom zahtevu za razvod braka kada je i doneta privremena mera o načinu kontakta oca sa detetom, a zatim i presuda od 23.10.2020. godine. Ti organi starateljstva su u više navrata dali svoje nalaze i stručna mišljenja, s tim što oni nisu bili u potpunosti usaglašeni.

Organ starateljstva u ... je u svom mišljenju od 22.01.2021. godine konstatovao da tužilja ima izrazito negativan stav prema održavanju kontakata kćerke sa tuženim, da je došlo do narušavanja odnosa između deteta i oca, da tužilja kompromis shvata kao isključivo prihvatanje njenih stavova i ideja, da negira i minimizira ulogu oca u negovanju i čuvanju, da želi da ga isključi iz života deteta, zbog čega je konstatovao da ne samo da se nisu stekli uslovi za izmenu modela viđanja, već da je neophodno isti proširiti u delu letnjeg i zimskog raspusta tako da dete provodi sa ocem dva puta po 15 dana u letnjem periodu i 10 dana u zimskom, a ostalo kao što je to određeno brakorazvodnom presudom. Taj organ starateljstva ponovio je ove konstatacije i u svom nalazu i stručnom mišljenju od 03.09.2021. godine kojim je predložio da se proširi model viđanja tuženog sa kćerkom na tri dana u vreme očeve krsne slave, 10 dana u zimskom i dva puta po 15 dana u letnjem periodu. Isti organ u nalazu i stručnom mišljenju od 23.12.2021. godine konstatuje da se kod devojčice razvija konflikt lojalnosti, da majka kontinuirano vrši negativan uticaj na nju u pogledu odnosa sa ocem, da je otac podoban roditelj da samostalno vrši roditeljsko pravo s obzirom na njegovu motivaciju i adekvatne roditeljske veštine i senzibilitet, potrebu deteta da provodi vreme i sa drugim roditeljem, kao i s obzirom na udaljenost na relaciji ...-...; a ukoliko sud to ne prihvati, da je neophodno proširiti model viđanja tako što će dete sa ocem provoditi, između ostalog, i tri dana u vreme očeve krsne slave, 10 dana tokom zimskog raspusta i dva puta po 15 dana u letnjem periodu.

S druge strane, organ starateljstva u ..., uzevši u obzir da tužilja radi na ... u ..., da svakodnevno putuje na relaciji ...-... i da je maloletna kćerka parničnih stranaka pošla u školu, predložio je da tuženi sa ćerkom provodi svaki drugi državni i verski praznik, dva dana za vreme njegove krsne slave, 7 dana u zimskom periodu i 15 tokom leta, kao i da se sa detetom čuje preko vibera svakog utorka, četvrtka i subote u vremenu od 19,00 do 20,00 časova (nalaz i stručno mišljenje od 03.03.2021. i 16.09.2021. godine). Isti organ je 05.05.2023. godine, nakon uvida u nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva ..., predložio da se lični odnosi maloletne kćerke parničnih stranaka sa tuženim odvijaju na način kao u prvostepenoj presudi, s tim što je u pogledu očeve krsne slave predložio da dete sa ocem provede dva dana i nakon toga još 7 dana zimskog raspusta i 15 dana letnjeg raspusta u periodu od 01. do 15. avgusta.

Iako nižestepeni sudovi nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva od 10.05.2023. godine nazivaju „sintetizovanim“, u sprovedenom postupku nisu otklonjene suprotnosti u nalazima dva organa starateljstva u pogledu načina viđanja deteta sa ocem za vreme krsne slave i letnjeg raspusta. Štaviše, revizijom se osnovano ukazuje da su nižestepeni sudovi način viđanja oca sa detetom za vreme krsne slave suzili na jedan dan, protivno do sada određenom modelu viđanja od tri dana, koji je predložen od strane Centra za socijalni rad ..., pri čemu je i Centar za socijalni rad ... predložio da se viđanje odvija dva dana za krsnu slavu tuženog. Imajući u vidu razdaljinu između prebivališta tuženog i maloletne kćerke parničnih stranaka od preko 200 km, putovanje od ... do ... radi preuzimanja deteta i njegovo vraćanje istom trasom istog dana, što bi podrazumevalo put od oko 800 km u jednom danu, obesmislilo bi svrhu zbog koje je uopšte predviđeno da dete provodi očevu krsnu slavu kod oca u kući sa porodicom sa očeve strane, što ne može biti u najboljem interesu deteta. Osim toga, ne postoji nijedan razlog zbog koga bi se moglo smatrati da u konkretnoj situaciji, u kojoj ne postoje nikakvi otpori kod maloletne kćerke parničnih stranaka da se viđa sa ocem, ona ne bi provodila mesec dana letnjeg raspusta koji traje duže od 2 meseca sa ocem. S tim u vezi, nižestepeni sudovi nisu imali dovoljnu činjeničnu osnovu za pravilnu primenu materijalnog prava. Razlozi navedeni u nižestepenim presudama nisu dovoljni da bi se odluke mogle prihvatiti kao pravilne u tom delu, već se činjenice u pogledu pravilnog utvrđenja i sveobuhvatnije analize toga šta je u najboljem interesu maloletne kćerke parničnih stranaka, tj. na koji način bi bilo u njenom najboljem interesu da se odvijaju njeni odnosi sa roditeljem sa kojim ne živi – tuženim, moraju biti utvrđeni na adekvatniji, stručniji i detaljniji način. U ponovnom postupku prvostepeni sud će imati u vidu konstatacije Vrhovnog suda iznete u revizijskoj odluci, na sveobuhvatniji način i pravilno utvrditi činjenično stanje i, nakon pravilne ocene izvedenih dokaza doneti odluku u skladu sa zakonom.

Imajući u vidu izloženo, revizija tuženog je usvojena u delu koji se odnosi na održavanje ličnih odnosa tuženog sa detetom za vreme krsne slave tuženog i letnjeg raspusta i u tom delu nižestepene presude ukinute kao u izreci na osnovu člana 416. stav 2. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković