Rev 24802/2023 3.1.2.10

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 24802/2023
27.11.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Slađana Kupres, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Miljenović, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2981/2022 od 27.04.2023. godine, u sednici održanoj 27.11.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2981/2022 od 27.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu P 247/2021 od 13.09.2022. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu isplati iznos od 51.000 evra sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.07.2017. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, odbijen je tužbeni zahtev u delu za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 31.000 evra za period od 22.04.2008. godine do 13.07.2017. godine i u delu kojim je tražena isplata zakonske zatezne kamate na iznos od 20.000 evra za period od 23.04.2008. godine do 13.07.2017. godine, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 283.433,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate i odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka za period od dana presuđenja do dana izvršnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2981/2022 od 27.04.2023. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu i odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011...18/2020 i 10/2023 – dr. zakon, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni sud je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je isplata iznosa koji je tužilac platio trećem licu i tako ispunio obavezu tuženog prema tom licu, pa odlučivanje o ovakvoj vrsti zahteva spada u sudsku nadležnost. Neosnovano se revizijom ukazuje da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, u vezi člana 100. i 101. ZPP, jer je sud postupao po neurednoj tužbi u kojoj nisu označeni JMBG parničnih stranaka, te povredom u vezi člana 6. i 7. ZPP, u pogledu ocene izvedenih dokaza, koji su cenjeni uz pristrasnost postupajućeg sudije. Propust koji se odnosi na nedostatak JMBG parničnih stranaka, ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka u smislu člana 374. stav 1. ZPP, s obzirom da taj propust niti je bio, niti je mogao da bude od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Odredbom člana 407. stav 1. tačka 3. ZPP je propisano da se revizija može izjaviti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. tog zakona koja je učinjena u postupku pred drugostepenim sudom, a navodi o pristrasnoj oceni izvedenih dokaza, čime je postupljeno protivno odredbama članova 6. i 7. ZPP, se odnose na prvostepeni postupak, odnosno ocenu dokaza od strane prvostepenog suda. Revizijom se ukazuje da je pobijana presuda zahvaćena i bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, koja na osnovu odredbe člana 407. ZPP, nije razlog zbog koga revizija može da se izjavi.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac i tuženi su poslovno sarađivali na zajedničkoj gradnji stambenih objekata, pa im je na njihov zahtev vlasnik Agencije za nekretnine VV pronašao lokaciju za izgradnju u Ulici ... br. .. (sada ... ulica). Vlasnici te lokacije su bili GG i DD i sa njima je postignut dogovor o zameni nekretnina, tako što bi za parcele na toj lokaciji vlasnici dobili svako po stan od po 60 m2 u stambenoj zgradi koju je tužilac i tuženi trebalo da izgrade na toj lokaciji. Gradnja na lokaciji nije počela ni dve godine nakon zaključenog ugovora o zameni, pa je ugovor sa GG izmenjen tako da on, umesto da dobije stan u novoizgrađenoj zgradi bude isplaćen iznosom od 51.000 evra, a u pregovorima je GG zastupala advokat Milica Jokić. Na osnovu dogovora o isplati, sačinjen je aneks osnovnog ugovora o zameni nepokretnosti i nakon toga dana 21.04.2008. godine tužilac je GG isplatio 31.000 evra, o čemu je sačinjena potvrda koju je GG potpisao, a u kojoj je navedeno da potvrđuje da je od tužioca primio 31.000 evra na ime dela isplate po aneksu ugovora o zameni nepokretnosti, a ostatak do iznosa od 51.000 evra, što iznosi 20.000 evra, tužilac se obavezao da mu isplati 22.04.2008. godine, kada će biti overen aneks ugovora. Tekst potvrde sačinila je advokat Milica Jokić. Tužilac je 22.04.2008. godine isplatio GG ostatak od 20.000 evra, čime je on u celosti isplaćen, kako je konstatovano u aneksu ugovora koji su tom prilikom potpisali tuženi i GG. Ugovor nije sudski overen, jer tužilac u aneksu nije naveden kao ugovorna strana iako je on u celosti isplatio GG. Godinu dana kasnije, tuženi se obratio advokatu Milici Jokić sa zahtevom da se overi potpisani aneks i da mu GG potpiše izjavu da je u celosti isplaćen. Dana 15.09.2009. godine, GG je potpisao izjavu u kojoj je navedeno da je isplatom od 51.000 evra u celosti izmiren po ugovoru o zameni nepokretnosti i da nema nikakvih potraživanja prema tuženom po osnovu tog ugovora, odnosno da on ne potražuje dvoiposoban stan u izgradnji. Ova izjava je overena pred sudom. Advokat Milica Jokić je tada sačinila i novi tekst aneksa ugovora, u kome je konstatovano da je GG u celosti isplaćen, ali ne i ko ga je isplatio. Ovaj aneks je overen pred sudom. Tužilac je isplatu izvršio smatrajući da je reč o zajedničkom poslu gradnje sa tuženim, jer su imali dogovor da međusobne odnose regulišu kada zgrada bude izgrađena, a tuženi je bio saglasan sa isplatom koju je tužilac izvršio GG. Tužilac i tuženi nikada na toj lokaciji nisu počeli gradnju zgrade, već je tuženi u međuvremenu tu parcelu prodao ĐĐ, vlasniku privrednog društva „Mega Invest“, koja firma je izgradila zgradu na parceli. Tužilac do podnošenja tužbe u ovoj parnici nije tražio od tuženog da mu vrati iznos koji je isplatio GG.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su ocenili da je tužilac isplatom iznosa od 51.000 evra GG izmirio obavezu tuženog prema ovom licu, te da je isplata izvršena u svemu u skladu sa odredbom člana 296. ZOO, kojim je regulisano pitanje izmirenja obaveze prema poveriocu, ne od strane dužnika nego od strane trećeg lica. Kako je tužilac isplatom potraživanja koje je GG imao prema tuženom na osnovu ugovora o zameni nekretnina i Aneksa tog ugovora, kojim je ugovorena isplata 51.000 evra umesto predaje stana u novoizgrađenom objektu, u smislu odredbe člana 218. ZOO, učinio izdatak za tuženog, koji u smislu odredbe člana 210. istog zakona predstavlja neosnovano obogaćenje tuženog, obavezan je tuženi da tužiocu iznos kojim je on izmirio obavezu tuženog isplati sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, kada je tužilac tuženog pozvao da vrati stečeno bez osnova.

Ovakvu odluku kao pravilnu i na zakonu zasnovanu u svemu prihvata i Vrhovni sud jer su nižestepeni sudovi, suprotno navodima revizije, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primenili materijalno pravo, odnosno citirane odredbe Zakona o obligacionim odnosima kojima je regulisano ispunjenje dužnikove obaveze od strane trećeg lica i prava i obaveze trećeg lica i dužnika povodom takvog ispunjenja.

Tuženi revizijom pobija pravnosnažnu sudsku odluku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dajući svoju ocenu izvedenih dokaza. Međutim, kako shodno odredbi člana 407. stav 2. ZPP, revizija ne može da se izjavi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim u slučaju iz člana 403. stav 2. ovog zakona (kada drugostepeni sud preinači presudu i odluči o zahtevima stranaka, što ovde nije slučaj), to ovi navodi revizije nisu cenjeni.

Na osnovu izloženog primenom odredbe člana 414. ZPP, doneta je odluka kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković