
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1527/2024
11.06.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Bojan Mirković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, koju zastupa zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo Beograd, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4759/23 od 22.11.2023. godine, u sednici održanoj 11.06.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4759/23 od 22.11.2023. godine, u stavovima prvom, drugom i četvrtom izreke.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4759/23 od 22.11.2023. godine, u stavovima prvom, drugom i četvrtom izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4759/23 od 22.11.2023. godine, stavovima prvim i drugim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 133/20 od 10.03.2023. godine, kojom je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati 200.000,00 dinara za pretrpljene fizičke bolove, 100.000,00 dinara za pretrpljeni strah i 300.000,00 dinara za duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti, sa zakonskom zateznom kamatom od 10.03.2023. godine kao dana presuđenja do isplate i da mu nadoknadi parnične troškove od 209.100,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o parničnim troškovima sadržano u trećem stavu izreke prvostepene presude, tako što je odbijen zahtev za naknadu troškova preko 209.100,00 dinara do 211.100,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova postupka po žalbi kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu kojim je potvrđena prvostepena presuda, tužena je na osnovu člana 404. ZPP blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Pobijana presuda zasnovana je na stanovištu da tužena država odgovara tužiocu, kao vatrogascu zaposlenom u Sektoru za vanredne situacije u ..., za štetu koju je pretrpeo na radu od eksplozije u objektu Ministarstva odbrane, u kome je gasio požar. Sudovi su primenili pravila o objektivnoj odgovornosti sadržana u članovima 173. i 174. Zakona o obligacionim odnosima, u vezi sa članom 164. Zakona o radu. Objekat u kome je požar gašen pripada tuženoj Republici Srbiji - koja je poslodavac tužioca, pa ne postoje uslovi za isključenje njene odgovornosti u smislu člana 177. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, iz razloga što vojno lice koje je sprovelo tužioca nije pružilo informaciju o stanju objekta, kako se to revizijom neosnovano ukazuje. U konkretnom slučaju nema ni okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužilac imao propuste u izvršenju radnog zadatka. Priloženo rešenje Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1075/21 od 11.03.2021. godine i presuda Vrhovnog kasacionog suda Rev 142/14 od 29.12.2015. godine odnose se na primenu pravila o isključenju odgovornosti u konkretnim okolnostima propusta u organizaciji rada, odnosno u uslovima saobraćajne nezgode, pa imajući u vidu činjenice i razloge na kojima je zasnovana pobijana presuda priložene odluke ne prodstavljaju dokaz postojanja različite sudske prakse u bitno istovrsnim činjeničnim situacijama. Po oceni Vrhovnog suda, ne postoje ni druga zakonom predviđena pravna pitanja koja predstavljaju razlog da se dozvoli odlučivanje o izjavljenoj reviziji, kao o posebnoj.
Odluka u stavu prvom izreke doneta je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP
Ispitujući dozvoljenost revizije kao redovne u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
U parnicama iz radnog odnosa revizija je po članu 441. ZPP uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
U imovinskopravnim sporovima iz radnog odnosa merodavan je režim iz člana 403. stav 3. ZPP, po kome revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 02.03.2020. godine, vrednost predmeta spora po članu 28. ZPP je 700.000,00 dinara i ne prelazi zakonom predviđeni cenzus koji omogućuje izjavljivanje revizije.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković