
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 1630/2025
18.02.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš i Tatjane Đurica, članova veća, u parnici tužioca Republika Srbija, Osnovno javno tužilaštvo u Nišu, protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Čečević, advokat u ..., radi određivanja mere zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 459/24 od 29.10.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 18.02.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 459/24 od 29.10.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P2 682/2023 od 15.08.2024. godine, u stavu prvom izreke, tuženom AA iz ... određena je mera zaštite od nasilja u porodici tako što mu je zabranjeno da dalje uznemirava bivšu suprugu BB iz ... . Stavom drugim izreke odlučeno je da će izrečena mera zaštite od nasilja u porodici trajati godinu dana, uz mogućnost produženja sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je određena.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 459/24 od 29.10.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena je prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primene materijalnog prava .
Ispitujući pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23 - dr. zakon), Vrhovni sud je odlučio da revizija nije osnovana.
U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, dana 25.03.2023. godine, u 12,00 časova, policijski službenici OKP Niš, upućeni su od strane dežurne službe PU Niš, na adresu ..., a povodom prijave BB, koja je prijavila svog bivšeg supruga AA iz ... za psihičko nasilje u vidu pretnji da će je ubiti, zastrašivanja, vređanja i omalovažavanja koje traje duži vremenski period. Povodom navedenog krivičnopravnog događaja, PU u Nišu, vršila je procenu rizika shodno Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici i AA dana 25.03.2023. godine, u 13,45 časova izrekla hitnu meru privremena zabrana učiniocu da kontaktira žrtvu nasilja i prilazi joj u trajanju od 48 časova, a koja hitna mera je na predlog tužilaštva produžena za još 30 dana počev od 27.03.2023. godine u 13,45 časova, rešenjem sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Nišu. U vezi sa navedenom prijavom, tužilaštvo je zatražilo mišljenje Centra za socijalni rad, a Centar je dostavio izveštaj iz kog proizilazi da je sumarna procena da se desilo psihičko nasilje na relaciji AA i bivše vanbračne supruge BB, da se žrtva nije izjasnila da li želi krivično da goni mogućeg učinioca nasilja, da je mogući učinilac i ranije prijavljivan za nasilje, te da se pravne mere zabrane prilaska i kontaktiranja u odnosu na žrtvu nasilja smatraju celishodnim. Za ovim je Centar za socijalni rad Niš, na zahtev Osnovnog suda Niš, dostavio novi nalaz i mišljenje konstatujući da nisu u mogućnosti da utvrde sadašnje okolnosti jer nisu u mogućnosti da stupe u kontakt sa žrtvom i mogućim učiniocem, uz obaveštenje da u proteklom periodu nije došlo do evidentiranja novih prijava nasilja. Takođe su se izjasnili da su ranije izrečene mere imale svoju svrsishodnost.
Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su usvojili meru zaštite od nasilja u porodici, nalazeći da za njeno postojanje postoje opravdani razlozi propisani Porodičnim zakonom.
Revizija tuženog nije osnovana.
Na utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo iz odredbi čl. 197. i 198. Porodičnog zakona i nakon što su utvrdili da je tuženi vršio nasilje u porodici prema svojoj supruzi vređanjem i pretnjom ubistvom, ocenili da je prema tuženom opravdano određivanje mere zaštite od nasilja u porodici – zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice na period od godinu dana koji je ocenjen kao dovoljan da bi se postigla svrha određivanja te mere, uz mogućnost njenog produženja.
Članom 197. stav 1. Porodičnog zakona propisano je da je nasilje u porodici ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo drugog člana porodice, a nasiljem u porodici u smislu stava 2. tač. 6. ovog člana, smatra se naročito vređanje, kao i svako drugo drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje. Ko se sve smatra članovima porodice propisano je odredbom člana 197. stav 3. navedenog zakona. Ukoliko sud utvrdi da postoji nasilje u porodici, ovlašćen je, da u smislu člana 198. Porodičnog zakona, odredi jednu ili više mera zaštite od nasilja u porodici, kojom se privremeno zabranjuje ili ograničava održavanje ličnih odnosa sa drugim članom porodice, koje su određene taksativno, po sistemu enumeracije, tako da sud nije ovlašćen da odredi bilo koju drugu meru.
Zakonska definicija nasilja u porodici omogućava sveobuhvatnu zaštitu, sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici i obuhvata sve moguće vidove ispoljavanja nasilja tj. svako drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje kojim se ugrožavaju osnovne vrednosti ljudskog bića – njegov telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo. Mere zaštite od nasilja u porodici se izriču zbog već ispoljenog nasilja. Izvršeno porodično nasilje, jeste razlog za izricanje mera porodičnopravne zaštite, pri čemu treba imati u vidu da porodično nasilje, po pravilu, ima uzlaznu liniju u vidu oblika ispoljavanja i posledica koje izaziva, zbog čega je neophodno izricanje mera zaštite onda kada nasilje još uvek nije poprimilo teže oblike. Svrha zaštitnih porodičnopravnih mera jeste da se njihovom primenom spreči ponovno izvršenje nasilja u porodici, da se obezbedi nužna zaštita fizičkog i psihičkog integriteta, zdravlja i lične bezbednosti člana porodice izloženog nasilju, kao i da se otklone okolnosti koje pogoduju i podstiču ponavljanje nasilja, odnosno izvršenje drugih vidova nasilja. Koja mera zaštite će se izreći zavisi od konkretne radnje koja predstavlja nasilje u porodici, opasnosti koja se tom radnjom izaziva, uznemirenosti člana porodice za tako preduzete radnje, njegove ugroženosti, kao i procene stepena opasnosti od ponovljenog nasilja.
Tuženi je prema utvrđenom činjeničnom stanju dana 25.03.2023. godine oštećenoj pretio ubistvom i izrekao niz uvreda, i na taj način vršenjem nasilja odnosno vređanjem, drskim, bezobzirnim i zlonamernim ponašanjem ugrozio spokojstvo i duševno stanje bivše vanbračne partnerke. Kod takvog stanja stvari, suprotno navodima revizije, i po oceni Vrhovnog suda su se u ponašanju tuženog stekli elementi nasilja u porodici, pa je zbog opasnosti od daljeg produbljivanja konflikta i rizika od eskalacije nasilja opravdano određivanje mere zaštite od nasilja u porodici - zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice, pogotovo što se Centar za socijalni rad Niš izjasnio da su ranije izrečene mere imale svoju svrsishodnost.
Nisu osnovani revizijski navodi da su nižestepeni sudovi pogrešno utvrdili da je bilo verbalnog nasilja nad oštećenom jer nema svedoka koji bi tako nešto potvrdili, a tužena nije dala svoj iskaz pred sudom. Nižestepeni sudovi su prilikom donošenja odluke uzeli u obzir sve relevantne okolnosti koje su od uticaja na određivanje mere zaštite od nasilja u porodici, uključujući izjavu oštećene koju je dala nakon štetnog događaja, mišljenje Centra za socijalni rad Niš, ceneći pri tom i raniji odnos tuženog prema oštećenoj, što predstavlja dovoljnu činjeničnu podlogu za usvajanje predložene mere.
Bez uticaja su revizijski navodi da određivanje izrečene mere nije više celishodno jer tužena ne živi u Srbiji, ne odaziva se na pozive suda i nije zainteresovana za ishod postupka. Navedene okolnosti nisu takve prirode da ukazuju na normalizaciju odnosa između bivših vanbračnih partnera, naročito kod utvrđene činjenice da je oštećena i ranije tokom trajanja zajednice života sa tuženim, tuženog prijavljivala za nasilje koje je tokom 2017. godine kulminiralo i fizičkim nasiljem, zbog čega je bila smeštena i u Sigurnu kuću, te da je psihičko nasilje u vidu upućivanja reči neprimerene sadržine i reči pretnji, nastavljeno i nakon prekida njihove zajednice života na šta upućuje predmetni događaj od marta 2023. godine i da je tuženi bio osuđivan zbog krivičnog dela sa elementima nasilja, što prvostepeni sud posebno izdvaja. To što tužena ne živi u Srbiji i nema neposrednog kontakta sa tuženim znači da trenutno nema potencijalnog susreta u kom bi moglo da se ponovi nasilje, ali je i dalje neophodno preduprediti moguće nasilje u situaciji kada se eventualno steknu vremensko – prostorni uslovi za kontakt tuženog i oštećene, sve imajući u vidu da prema opštem utisku odnos tuženog prema bivšoj vanbračnoj partnerki još uvek nije raščišćen na partnerskom nivou, kako to konstatuje prvostepeni sud.
Dakle, i prema oceni Vrhovnog suda ovom zaštitnom merom kao najblažom merom zaštite od nasilja u porodici moguće je postići svrhu zaštitnih porodično pravnih mera, u cilju obezbeđivanja bivšoj vanbračnoj partnerki tuženog mira, spokoja, bezbednosti i života bez straha od daljeg nasilja. Period od godinu dana trajanja izrečene mere je dovoljan da bi se postigla svrha određivanja te mere, s tim da se ona može produžiti dok ne prestanu razlozi zbog kojih je određena.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni razlozi o kojima revizijski sud vodi računa po službenoj dužnosti, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Branko Stanić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković