Prev 968/2024 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Prev 968/2024
31.10.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Miljuš, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Đurica i Mirjane Andrijašević, članova veća, u pravnoj stvari tužioca „Helga“ d.o.o. Kraljevo, čiji je punomoćnik Dragan Ranđelović, advokat u ..., protiv tuženog „Raiffeisen bank“ a.d. Beograd, koga zastupa punomoćnik dr Nemanja Aleksić, advokat u ..., radi utvrđenja ništavosti i sticanja bez osnova, vrednost predmeta spora 5.000,00 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 366/24 od 11.04.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 31.10.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 366/24 od 11.04.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 366/24 od 11.04.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Novom Sadu P 2254/2021 utvrđeno je da je ništava odredba člana 3. Ugovora o kratkoročnom subvencionisanom dinarskom kreditu broj ...- ...-... od 26.11.2010. godine, saržine kao u izreci prvostepene presude. Obavezan je tuženi da tužiocu isplati iznos od 5.000,00 dinara sa zateznom kamatom od 02.12.2010. godine od isplate, kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u u iznosu od 27.300,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.

Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 366/24 od 11.04.2024. godine, preinačena je prvostepena presuda, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je ništava odredba člana 3. Ugovora o kratkoročnom subvencionisanom dinarskom kreditu broj ...-... od 26.11.2010. godine, saržine kao u izreci prvostepene presude i odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da tuženi isplati tužiocu iznos od 5.000,00 dinara sa zateznom kamatom od 02.12.2010. godine do isplate. Obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 19.500,00 dinara, kao i da tuženom na ime troškova drugostepenog postupka isplati iznos od 21.900,00 dinara.

Protiv drugostepene presude tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, a radi ujednačavanja sudske prakse, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije tužioca, izjavljene na osnovu člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23-dr. zakon), Vrhovni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse.

Pobijanom presudom nije odstupljeno od sudske prakse. Izraženo stanovište drugostepenog suda na osnovu kog je odbijen zahtev za utvrđenje ništavosti ugovorne odredbe kojom je predviđeno plaćanje naknade u visini 0,50% od iznosa kredita, u skladu je sa pravnim stavom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda, održanoj 22.05.2018. godine i njegovom dopunom usvojenom na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda, održanoj 16.09.2021. godine. Navedenim pravnim stavom izrečeno je da banka ima pravo na naplatu troškova i naknada bankarskih usluga, pa odredba ugovora o kreditu kojom se korisnik kredita obavezuje da banci plati troškove kredita nije ništava pod uslovom da je ponuda banke sadržala jasne i nedvosmislene podatke o troškovima kredita. Troškovi koje banka obračunava prilikom odobravanja kredita ili koji su poznati na dan obračuna i koje banka obračunava klijentu u toku realizacije kredita mogu biti posebno iskazani u ugovoru o kreditu kao obaveza korisnika kredita, bilo u procentualnom iznosu ili u apsolutnoj vrednosti, ali uslov je da moraju biti navedeni u ponudi banke tako jasno i nedvosmisleno da korisnik kredita nijednog trenutka ne bude doveden u zabludu o kojim troškovima je reč.

U slučaju kada je ugovor zaključen u skladu sa Uredbi fonda za razvoj Republike Srbije o uslovima za subvencionisanje kamatnih stopa za kredite za održavanje likvidnosti i finansiranje trajnih obrtnih sredstava u 2010. godini („Sl. glasnik RS“, br. 02/2010), kojom je predviđena jednokratna naknada za obradu kredita koju banka zaračunava i koja ne može biti više od 1% od iznosa odobrenog kredita, to se ne može govoriti o ništavosti sporne ugovorne odredbe. Ovo iz razloga što su navedenom Uredbom učinjeni poznatim uslovi pod kojima banka daje tzv. subvencionisane kredite, pa između ostalog i jednokratna naknada za obradu kredita, pa stoga nedostatak ponude za zaključenje ugovora na koju se revident poziva, ne utiče na punovažnost sporne ugovorne odredbe kao kod drugih kreditnih poslova. Stoga, pobijana odluka nije u suprotnosti sa gore pomenutim pravnim stavom Vrhovnog kasacionog suda, a takođe, u konkretnom slučaju nema potrebe za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg intresa ili pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za novim tumačenjem prava.

Na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23-dr.zakon) i našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

Tužilac je protiv tuženog podneo tužbu dana 13.08.2021. godine. Vrednost predmeta spora iznosi 5.000,00 dinara.

Odredbom člana 487. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da u postupku o privrednim sporovima, sporovi male vrednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost od 30.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. navedenog zakona propisano je da u sporovima male vrednosti, protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena revizija.

U konkretnom slučaju radi se o privrednom sporu male vrednosti iz odredbe člana 487. Zakona o parničnom postupku, iz kog razloga revizija shodno odredbi člana 479. stav 6. istog zakona nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branko Stanić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković