
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1225/2025
07.10.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Jasmine Vasović i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog dva krivična dela polno uznemiravanje iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Stevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu K 1666/21 od 31.01.2025 .godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 282/25 od 04.06.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 07.10.2025.godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Stevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu K 1666/21 od 31.01.2025. godine i Višeg suda u Beogradu Kž1 282/25 od 04.06.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu K 1666/21 od 31.01.2025. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja dva krivična dela polno uznemiravanje iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, pa mu je sud prethodno utvrdio kazne zatvora za krivično delo iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1.KZ izvršeno na štetu ošt.BB, kaznu zatvora u trajanju od sedam meseci, a za krivično delo iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1. KZ, izvršeno na štetu ošt. VV, kaznu zatvora u trajanju od devet meseci, pa ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva meseca, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno na zadržavanju od 17.01.2020. godine do 18.01.2020. godine.
Istom presudom, na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, oštećene BB i VV su radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućene na parnicu, dok je na osnovu člana 264. stav 4. ZKP okrivljeni oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka i paušala i određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Presudom Višeg suda u Beogradu Kž1 282/25 od 04.06.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Trećeg osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu, kao i žalba branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Stevića, a prvostepena presuda je potvrđena, dok je žalba okrivljenog odbačena kao neblagovremena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Ivan Stević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, dok iz obrazloženja proizlazi da zahtev podnosi zbog povrede zakona iz člana 74. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak pred izmenjenim većem.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda zahteva, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 74. ZKP.
Branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva ističe povredu prava na obaveznu odbranu iz člana 74. stav 1. tačka 7) ZKP, navodima da u situaciji kada je okrivljeni lice protiv koga se vodi postupak za izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja, okrivljeni mora imati branioca od podnošenja predloga za izricanje takve mere pa do donošenja odluke iz člana 526. stav 2. i 3. ZKP ili do pravnosnažnosti rešenja o izricanju mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja.
U vezi navedenog branilac ističe da okrivljeni na glavnom pretresu koji je održan dana 31.01.2025. godine nije imao branioca, a istog dana je doneta i objavljena prvostepena presuda, iako je okrivljeni predao punomoćje za novog branioca advokata Ivana Stevića i tražio odlaganje glavnog pretresa radi upoznavanja sa spisima predmeta. Branilac je dalje naveo da je optužnim predlogom OJT u Velikoj Plani od 13.10.2023. godine prema okrivljenom predloženo izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja u ustanovi i da je okrivljeni doveden na glavni pretres iz Specijalne zatvorske bolnice u koju je smešten kako bi se sprovelo izvršenje pritvora, koji mu je određen u tom drugom postupku, o čemu je sud imao saznanja. Branilac dalje ističe da se odredba člana 74. stav 1. tačka 7) ZKP mora primenjivati bez obzira da li je protiv okrivljenog u nekom drugom krivičnom postupku predloženo izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja u ustanovi jer se radi o osnovnim ljudskim pravima i slobodama.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:
Odredbom člana 74. ZKP predviđena je obavezna odbrana okrivljenog u krivičnom postupku, odnosno propisano je devet procesnih situacija u kojima okrivljeni mora imati branioca. Odredbom člana 74. stav 1. tačka 7) ZKP, propisano je da, ukoliko se vodi postupak za izricanje mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja – okrivljeni mora imati branioca od podnošenja predloga za izricanje takve mere, pa do donošenja odluke iz člana 526. stav 2. i 3. ovog zakonika ili do pravnosnažnosti rešenja o izricanju mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja.
Iz spisa predmeta proizilazi da se protiv okrivljenog AA vodio redovan krivični postupak, po optužnom predlogu javnog tužioca Trećeg OJT u Beogradu, da je u toku ovog krivičnog postupka veštačena uračunljivost i procesna sposobnost okrivljenog od strane komisije sudskih veštaka dr Svetislava Miškovića specijaliste psihijatrije i dr Milene Stanković, specijaliste forenzičke psihijatrije, a koji su se u svom nalazu i mišljenju izjasnili da je okrivljeni procesno sposoban, da može sam ili uz pomoć branioca da daje odbranu u skladu sa dijagnostikovanom duševnom bolešću, koja je nastupila nakon predmetnih krivičnih dela i da je u vreme izvršenja krivičnog dela sposobnost da shvati značaj svog dela i upravlja svojim postupcima bila smanjena, ali ne i bitno, odnosno da je okrivljeni bio smanjeno uračunljiv.
Samim tim, neosnovani su navodi branioca da je povređeno pravo na odbranu okrivljenog jer, iako je na poslednjem održanom glavnom pretresu pred prvostepenim sudom, kada je i objavljena presuda, okrivljeni predao punomoćje za adv. Ivana Stevića, okrivljeni se istovremeno izjasnio da se ne protivi da se glavni pretres održi bez prisustva branioca, što je zapisnički konstatovano, čime su bile ispunjene zakonske pretpostavke iz člana 68. stav 1. tačka 3) ZKP.
Prema tome okrivljenom nisu povređena prava na odbranu jer su tokom postupka ispoštovane odredbe člana 68. ZKP u pogledu prava okrivljenog, a u konkretnoj situaciji nije bilo mesta primeni odredbe člana 74. stav 1. tačka 7) ZKP, jer se nije vodio postupak za izricanje mera bezbednosti iz člana 521. – 532. ZKP, na koje odredbe se branilac okrivljenog poziva u podnetom zahtevu, pa su neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 74. ZKP.
Iz iznetih razloga Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Maša Denić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
